Jedan od najambicioznijih vojnih tj. svemirskih projekata u proteklom stoljeću igrom je slučaja završio u rukama Iraka. Od njega na kraju nije bilo ništa, a njegov kreator sve je platio – svojim životom.

Iz današnje perspektive to je pomalo teško uopće pojmiti, ali Sadam Huseinnekada je imao sasvim solidne veze sa SAD-om i zapadom općenito. Neki od dokaza o tomu se nalaze i u muzeju ‘Royal Armouries’ u Fort Nelsonu u Hampshireu. Dvije su to enormne čelične cijevi, jedini ostaci topa kojima je Sadam Husein planirao zastrašiti susjedne zemlje, ali i napraviti prvi korak prema iračkom svemirskom programu.

I to vam, vjerujemo, iz današnje perspektive zvuči potpuno suludo, ali to je zaista bilo tako.

No, krenimo mi od početka – u Kanadi. Kanadski izumitelj, inovator i vodeći stručnjak na polju artiljerije Gerard Bull nadao se da će revolucionizirati lansiranje raketa u svemir i time konvencionalne rakete učiniti – nepotrebnima.

Daroviti znanstvenik Bull, piše BBC, uz pomoć je američkih i kanadskih vlasti razvijao tehnologiju ‘superoružja’ još u 60-im godinama prošloga stoljeća. Iako mu je životni san bio doseći svemir, Bull je iz praktičnih razloga većinu svoje karijere proveo razvijajući naoružanje.

Njegov je cilj bio smanjiti troškove lansiranja raketa u orbitu jer bi se njihovim ispaljivanjem eliminirala potreba za prvom fazom lansiranja koja je ujedno i najskuplja zbog ogromne potrošnje goriva. Nažalost, SAD je ušao u Vijetnamski rat koji je bio poguban da državni budžet pa je Bull jednostavno ostao bez izvora financijskih sredstava za svoj projekt.

Nezainteresirani zapad i vrlo zainteresirani Irak

Do 70-ih godina ‘super oružje’ više nikog nije zanimalo pa je Bull odlučio nastaviti s prodajom oružja kako bi financirao svoj projekt. Zbog prodaje oružja Južnoafričkoj Republici i kršenja embarga UN-a Bull je uhićen i pritvoren na šest mjeseci.

Čim je pušten na slobodu nastavio je s trgovinom oružja zbog čega je kažnjen s 55 tisuća dolara. Sit američkih i kanadskih vlasti koje su mu se miješale u poslovanje, sjedište svoje tvrtke preselio je u Bruxelles, u Belgiju. Preseljenjem u Europu, Bull je praktički prerezao sve poslovne veze sa zapadom.

Godine 1981. kontaktirale su ga iračke vlasti s namjerom da za njih projektira artiljerijsko naoružanje koji bi koristili u ratu protiv Irana. U to je vrijeme ministar obrane Iraka bio Sadam Husein kojemu se Bull svidio, a njegovo se oružje pokazalo vrlo učinkovitim.

https://youtu.be/4lPwNMylYyE?t=362

Husein je, piše BBC, tada bio vrlo ambiciozan političar koji je želio da Irak postane lider arapskog svijeta. Na putu prema tom cilju trebala mu je i vrhunska tehnologija, a to je uključivalo i neku vrstu svemirskog programa. Husein i Bull bili su stoga idealan par – Husein još nije pokazao svoje pravo lice, a Bulla nitko nije krivio za suradnju s Iračanima iza kojih je donekle stajao i zapad.

Nakon punih osam godina suradnje i pregovora, Irak je Bullu 1988. godine dao 25 milijuna američkih dolara za razvoj ‘super oružja’, topa koji će nazvati ‘Veliki Babilon’. U sklopu projekta ‘Babilon’ Bull je planirao izradu tri super oružja – dva ‘Velika Babilona’ s kalibrom od 1000 mm i jedan manji, ‘Dječji Babilon’ s kalibrom od 350 mm.

Kalibar vam vjerojatno ne govori previše o monstruoznoj veličini topa koji je Husein želio ‘u svojem dvorištu’. ‘Veliki Babilon’ je naime trebao biti dug 156 metara i težiti vrtoglavih 1510 tona. S obzirom da je takvu ‘grdosiju’ nemoguće transportirati, top je trebalo konstruirati na licu mjesta, na padini brda pod kutem od 45 stupnjeva.

‘Veliki Babilon’ veličinom bi višestruko zasjenio sva ‘superoružja’ zamišljena i konstruirana dotad. U teoriji, on je mogao ispaljivati projektile od 600 kilograma na udaljenost od tisuću kilometara čime bi s lakoćom gađao ciljeve u Iranu i Kuvajtu.

Što se pak tiče lansiranja satelita u orbitu, ono bi postalo mnogo jeftinije. Prema procjenama, lansiranje bi po kilogramu stajalo 1700 dolara dok je NASA-u stajalo 22 tisuće dolara po kilogramu.

Bull je jako dobro znao da bi Irak na kraju njegov top mogao koristiti isključivo u vojne svrhe, no znao je da to ne bi potrajalo previše dugo. Naime, top se zbog svoje enormne veličine i težine ne bi mogao micati ni po jednoj osi, između dva ispaljivanja moralo je proteći mnogo vremena, bilo ga je lako pronaći i još lakše uništiti iz zraka.

Svi bi znali gdje se nalazi i svi bi unaprijed znali da je iz njega nešto ispaljeno. Pazite ovo – sila trzaja usred paljbe iznosila bi vrtoglavih 27 tisuća tona što je ekvivalentno nuklearnoj eksploziji. Paljbu bi dakle kao seizmičku aktivnost zabilježili instrumenti diljem svijeta.

Prvi prototip i tragičan kraj ‘Babilona’ i njegovog ‘oca’

Iran je topu, čini se, namijenio još jednu zanimljivu ulogu. General Hussein Kamel al-Majeed, čovjek koji je nadgledao irački program razvoja oružja, rekao je da su iračani namjeravali u svemir ispaljivati projektile koji bi eksplodirali i pritom satelite zasuli ‘ljepljivom tekućinom’ i tako ih ‘zaslijepili’.

U svibnju 1989. godine dovršen je ‘Dječji Babilon’, prototip duh 45 metara čiji je domet bio 750 kilometara. U isto vrijeme dijelovi za ‘Veliki babilon’ proizvodili su se u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Švicarskoj i Italiji.

No, manje od godinu dana kasnije, projekt ‘Babilon’ pripadao je povijesti. Krajem ožujka 1990. godine nakon cijelog niza prijetnji smrću Bull je ustrijeljen s tri metka ispred svog stana u Bruxellesu. Iako nije poznato tko ga je ubio, to je najvjerojatnije bio izraelski Mossad, a neke su teorije s ubojstvom povezivale čak i tajne službe SAD-a, Velike Britanije i – Iraka.

Dva tjedna nakon njegove smrti, Britanci su zabranili izvoz dijelova proizvedenih u toj zemlji, a Irak je napao Kuvajt. Što se dalje događalo sa Sadamom Huseinom i Irakom nažalost svi jako dobro znamo.

izvor/24hr/

Komentari

komentari