Više od jednog ‘tajnog sastanka’ imali su u posljednjih nekoliko tjedana Agrokorov čelnik Ivica Todorić i vrh Vlade. Predstavnici ruskih kreditora imaju više od 1,3 milijarde razloga (eurskih) za jako proaktivnu ulogu pa je tako razumljivo što su malo u Agrokoru, pa u Vladi, pa opet u Agrokoru. Više nego dovoljno razloga za aktivno praćenje situacije imaju i vodeći domaći bankari pa je i njihov ovotjedni posjet Agrokoru (nakon nekih ranijih, mirnije sazivanih) jednako razumljiv. Navodno se nedavno i vrhuška EU za nekog bruxelleskog skupa raspitivala o zbivanjima vezanim uz hrvatsku kompaniju, ali više geopolitički. Američka konzultantska kompanija Alvarez & Marsal, pak, na poziv Todorića u hrvatskoj se misiji turnaround menadžmenta prije nekoliko tjedana bacila na izradu plana restrukturiranja koncerna.

Skupina mahera za regulativu predstečajnih nagodbi na poziv vlasnika Agrokora u diskreciji pak pomno preispituje i opcije predstečaja. Ministri su u okviru “praćenja situacije u Agrokoru”, pri čemu su oprezne formulacije više nego razumljive, i s poduzetnicima već vijećali o njihovim pozicijama i izloženosti. Na traženje Vlade i HNB je banka nedavno podastrla prigodnu analizu iz svoje nadležnosti. Brojni veći domaći dobavljači već su neko vrijeme u simulacijama potencijalne štete u scenarijima raspleta krize najveće privatne kompanije u Hrvatskoj. A i niz malih banaka kalkulira koliko bi im kapitala nedostajalo u odnosu na regulatorni minimum u slučaju nekontroliranog razvoja krize Agrokora. S obzirom na dva desetljeća poslovne ekspanzije u Agrokoru nikad nije bilo dosadno, ali nikad kao proteklih nekoliko tjedana događaji u i oko njega nisu bili tako ‘zgusnuti’.

Taj izbor događaja pokazuje i kako je aktualna kriza povjerenja tržišta prema najvećem koncernu mnogo veća od priče o Ivici Todoriću, Koliko god zvuče alarmantno, na neki uvrnut način oni su zapravo i dobar signal da široka fronta ‘stakeholdera’ već duže vrijeme pomno prati situaciju i razmatra potencijalna rješenja i poteze. Treba li se i kako u način upravljanja tom krizom uključiti (i) država, pitanje je kojega se naveliko dohvatila i većina političara. Neki koji nisu u poziciji donošenja odluka mnogo lakše povlače okidač u zagovaranju državne intervencije, pa i podržavljenje Agrokora za kunu.

Pozicije Vlade nisu tako lagodne, pa je tako potpredsjednica Martina Dalić opet poručila da je “rješavanje poteškoća s kojima se Agrokor suočava na vlasniku i na upravi, oni moraju poduzeti mjere kojima će osigurati uredno poslovanje s dobavljačima i uredno servisiranje obveza”. Ukratko, Vlada svoju ulogu ne vidi na način da preuzme kompaniju i privatni dug koji bi sutra mogao postati javni. Svoje djelovanje vidi kroz podršku u rješavanju posljedica koje bi mogle snaći nemali broj poduzetnika.

“Vlada poduzima niz mjera koje osiguravaju jednostavnije i bolje uvjete poslovanja za sve kompanije, pa tako i za Agrokor”, rekla je.  Todorić je, čini se, računao da je Agrokor prevelik da država ne uskoči i izravno. Možda je zato i s ozbiljnijim koracima prema čvršćem planu restrukturiranja, pa tako i angažiranja Alvarez&Marsala, malo zakasnio. Dio financijaša drži da je u razgovorima s izvršnom vlasti možda ipak igrao (i igra) i na kartu dogovora s Rusima oko refinanciranja tzv. PIK obveznice, a koje su bile i okidač za narušavanje povjerenja investitora i pad rejtinga. U poslovnim se krugovima već prije nekoliko mjeseci govorilo da vlasnik Agrokora sa Sberbankom razgovara o aranžmanu teškom čak milijardu eura. Neslužbeno je da je od te priče realizirano (barem zasad) manje od sto milijuna eura.

A to je, prema procjenama upućenih, nekoliko puta manje od onog što bi mu u kratkom roku bilo minimalno potrebno. Obveze prema dobavljačima su potkraj rujna bile veće od 16 milijardi kuna pa danas niz kompanija, od Kraša i Vindije do Francka i Saponije, sa strepnjom prate razvoj događaja. Da zasad u “tornju” ipak nema čvršće prevage o najmanje lošem modelu, govore i neslužbene informacije o tome da je prošli tjedan sa skupinom znalaca bistrio opciju predstečaja. No,to bi bio velik zalogaj jer bi npr. značio i naplavinu nekoliko desetaka predstečaja s nepreglednim popisom tražbina.

Kao i dosad, u Agrokoru su i jučer ostali “zakopčani”. “Agrokor sa partnerima analizira sve moguće opcije stabilizacije poslovanja, posebno vodeći računa o zaposlenicima, dobavljačima, investitorima, potrošačima i ostalim partnerima”, priopćili su. Imaju, kažu, podršku investitora. U nabacivanju potencijalnih scenarija spominjala su se ipretvaranja potraživanja dugova u udjele (u prvom redu banaka). Neki su zazivali i HBOR, no uglavnom ne vodeći računa o europskom regulatornom okviru. Država neće biti ta koja će u dogledno vrijeme potegnuti ovršni instrument, a i dobavljači i banke zasad to vide kao zadnju opciju. Ali Todorić će morati će brzo prelomiti teške odluke i pomiriti se da mu je većinsko vlasništovo nad Agrokorm samo formalno, a da u najboljem slučaju sutra može biti tek mali dioničar. Što vrijeme ide, to manji.

Bolje pomoći Agrokoru nego kupovati Inu

Goranko Fižulić, bivši ministar gospodarstva i poduzetnik koji je i sam doživio poslovni krah smatra da država oko Agrokora ne treba ništa poduzimati jer će tako najviše pomoći. “Svi bankarski plasmani i izdane obveznice pokriveni su i dodatnim jamstvima tvrtki u kojima je Agrokor većinski vlasnik, čije dionice su uvrštene na ZSE. Znači, čak u slučaju i lošeg završetka po korporaciju u cjelini doći će samo do vlasničkog preslagivanja, ali bez nekih bitnih posljedica za očuvanje većine radnih mjesta i same proizvodnje”, ističe Fižulić, poručujući da ruski kreditori i Agrokor svoje odnose moraju raspetljati sami, bez obzira na iskazanu želju Kremlja da u tome sudjeluju i Banski dvori. Njegov prethodnik Nenad Porges drži da krizu treba rješava hladne glave i izvan očiju javnosti, bez likovanja ili stvaranja panike. Nemamo dovoljno uvida u cjelinu financijske slike u Agrokoru, no s razine države, kaže, bitno je uključiti se u zaštitu sustava. Pri tom ne zagovara ulazak u vlasništvo, već da država otkupi Todorićeve PIK obveznice i time stekne utjecaj na daljnje restrukturiranje Agrokora i razgovore s ostalim vjerovnicima, a ta bi transakcija, drži Porges, bila strateški promišljenija nego bez jasne računice ulaziti u otkup Ine. (M. Brnić)

‘Koncern može stati na noge za 5 do 10 godina’

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić kaže da se već 10-ak godina znalo da je Agrokor preinvestiran i izvan okvira zdravog financiranja. “Nijedan monopol nije dobar, a slučaj Agrokora je najbolji primjer za to. No, uz pametno restrukturiranje može za 5-10 godina stati na noge. Ono ne smije biti vođeno emocionalnim, nacionalnim ili političkim motivima nego samo ekonomskim”, ističe i dodaje da se država ne smije izravno miješati, ali mora stvoriti okvir koji će omogućiti da se Agrokor oporavi. Da je situacija u Agrokoru alarmantna već nekoliko godina te da se i Vlada mora umiješati na neki način, smatra i Damir Novotny. “Skupo se zadužuju za ekspanziju, a investicije im nisu davale povrat kakav su očekivali”, kaže. Smatra da je sad sve u rukama vjerovnika, a utjecaj postojećih vlasnika je trenutno minoran. “Tu se spominju ruski planovi, ali činjenica je da na Ruse otpada 1,3 od ukupno šest milijardi eura duga. Proces restrukturiranja neće biti jednostavno. Poslovanje koncerna vezano je uz 4 zemlje, a u svakoj postoje specifični ugovori Agrokora s državom. Tu su i sindikati”, ističe Novotny. Ne smatra da je realno da im HBOR-a odobri kredit, no očekuje da bi im se moglo izaći u susret s mogućnošću predstečajne nagodbe. Konzultant Drago Munjiza, nekad čelnik Konzuma, kaže da treba izbjeći paniku: “Nova uprava, koja bi bila idealna kad bi uključila nove i postojeće kadrove, mora uvjeriti vjerovnike da može uspješno poslovati. Treba se koncentrirati na poljoprivredu i prehranu te trgovinu”. Misli da predstečajna nagodba ne bi bila dobra jer bi u problem bi dovela sve Agrokorove tvrtke u inozemstvu. (D. Bičak)

izvor/Poslovnidnevnik.hr/Jadranka Dozan/