Mnogi hrvatski iseljenici u novogodišnjoj noći možda su poželjeli da godina pred nama donese makar male naznake onoga što već dugo priželjkuju.

Htjeli bi da ih domovina ne isključuje iz svog političkog i ekonomskog razvoja jer su je i oni stvarali.

Žele da Hrvati umjesto u Njemačkoj, grade budućnost u Hrvatskoj, ali i da se njima omogući miran i siguran povratak. Jer, zasad, niti prvim hrvatskim iseljenicima, a ni njihovim potomcima, to nije omogućeno.

 Oporezivanje mirovina

Krenimo redom. Hrvatska je 2012. godine uvela porez na strane mirovine, što je posebno uzdrmalo švicarske Hrvate, jer Hrvatska ima pravo i prednost naplate poreza na mirovine koje dolaze iz Švicarske, Austrije, Francuske… Nikome nije primamljiva činjenica da bi u Hrvatskoj, na primjerice 1.200 eura inozemne mirovine, trebalo platiti oko tisuću kuna poreza. Hrvatima je prva novogodišnja želja da nova Vlada promijeni što prije ovaj zakon.

 Izborni zakon ne ide na ruku hrvatskim iseljenicima

Iseljeništvo nije sretno ni s izbornim zakonom, jer su sve dosad birači, državljani Republike Hrvatske, mogli glasovati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH. Ne bi to bilo ništa loše da velik broj tih birača treba voziti i do 200 pa i više kilometara do svog konzularnog predstavništva. Nije teško zaključiti kako bi i starija i mlađa generacija u većem broju izlazila na izbore kad bi se uvelo dopisno glasovanje i na taj način smanjili kilometri, a samim time i troškovi.

Pozivaju mlade Hrvate na povratak, a ne priznaju im diplome

Želje u Novoj godini imaju i mladi Hrvati, koji se nakon dugogodišnjeg studiranja u inozemstvu žele vratiti kući, ili pak oni koji žele početi život u domovini svojih roditelja. Domovina ih poziva, a čim prijeđu granicu, opet tjera. Zašto? Jer im u većini slučajeva ne priznaje diplome stečene na najuglednijim svjetskim sveučilištima.  Pisalo se o apsurdu kojeg doživljavaju mladi Hrvati iz inozemstva prilikom pokušaja da se sa svojim diplomama zaposle u hrvatskim državnim institucijama.

Mrtvo slovo na papiru

I naposljetku, zar nije za potrebe hrvatskih iseljenika ustrojen Vladin Ured za Hrvate izvan RH koji i poziva na povratak? Zar ne bi baš ovaj Ured trebao poraditi na, recimo, rješavanju priznavanja diploma? Sad, nakon pet godina koliko Ured postoji, trebalo bi rezimirati sve ono što je ispunjeno u korist hrvatskih iseljenika, kojih je koliko je procijenjeno da žive izvan hrvatskih granica ukupno četiri milijuna, pa vidjeti ima li svoju svrhu. Jer domjenci, primanja i putovanja, nisu jedina svrha niti jednog, pa ni tog Ureda.

Zato u ovoj godini i s novom Vladom treba vidjeti hoće li Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan RH ostati, ono što je bio i dosad – samo mrtvo slovo na papiru. Jer, očito je kako Hrvati izvan RH do sada nisu bili ravnopravni dio jedinstvenog hrvatskog naroda. Hoće li to postati u ovoj godini, odnosno od ove godine i s novom Vladom? Želja je to iseljeništva, a sad sve ostaje na hrvatskoj državi.

Izvor/Fenix Magazin/

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari