Stvar počinje postavljanjem oglasa na koje se ljudi javljaju. Tu se javlja prvo dovođenje ljudi u zabludu jer im se sugerira da je ozbiljna tvrtka kontaktirala upravo njega, ‘agenta’, kako bi baš on pronašao odgovarajuće radnike. Ovdje on sam sebi daje na važnosti i predstavlja se kao ozbiljan posrednik između poslodavca i posloprimaca.

Sve o odlasku u Njemačku dogovaraju preko Facebooka ili telefonski. ‘Agent’ puno obećaje. Organizira im prijevoz do Njemačke; dolazi osobno po njih nekolicinu, svojim automobilom. Prijevoz se plaća.

S njima zatim potpisuje ugovor. Priča im koliko ljudi je on već zaposlio u Njemačkoj i kako im se život okrenuo nabolje.

Zatim im ‘osigura smještaj’ u Njemačkoj. Obično to bude u njegovoj kući, koja nekad nema vode ni grijanja. Ljeti se ‘klijenti’ snađu. Ali zimi…

Prvi dan u Njemačkoj se kreće u pohod za poslom, od tvrtke do tvrtke. ‘Agent’ je prije toga jednostavno pregledao oglase pa zna koja tvrtka traži radnike. Tu počinje nuđenje radnika. Ako u jednoj tvrtki nema sreće, ide se do druge. Radnik mora s poslodavcem sam pregovarati. Kako većina pridošlica ne zna više od loših osnova njemačkog jezika, nije teško zamisliti kako ti pregovori izgledaju. ‘Agencijska usluga’ tu završava – ‘agent’ je doslovno ‘klijentu’ prodao adresu tvrtke. Do koje je došao čitajući oglase.

Pohod na posao traje nekoliko dana. Ako ‘agent’ ima sreće, uspije u neku (najčešće nekvalitetnu) firmu ugurati jednog ili dva čovjeka. Ostali idu nazad u Hrvatsku, o vlastitom trošku. Kaže im da nisu imali sreće. Ili nisu dobri jer ne znaju jezik. Uvijek se nađe izgovor. Nije kriv on nego oni.

Radnici koji i budu zaposleni počesto ubrzo dobiju otkaz jer nisu zadovoljili na novom poslu (obično jednostavno nisu kvalificirani za njega). Ali ‘agentu’ uslugu svejedno plaćaju.

Dakle, kako je agent profitirao? Prvo, zaradio je na prijevozu koji mu je svatko od ‘klijenata’ platio, pronašao posao ili ne. Zatim je zaradio na smještaju u vlastitoj trošnoj kući. Od zaposlenih kojima je uspio pronaći posao (makar privremeno) je od svakog iskamčio po nekoliko stotina eura (dobro upućeni govore o ciframa od 700 do 800 eura) koje mu plaćaju na prvih nekoliko plaća. Ukoliko pak dobiju otkaz, plaćaju nešto manje. ‘Agenta’ ne zanima hoće li ti ljudi ostati na poslu pa im i ne traži prikladnog poslodavca. Zanima ga samo da mu klijent plati ‘uslugu’.

Do 1. srpnja 2015., kad je ukinuta radna dozvola za hrvatske državljane u Njemačkoj, su se čak naplaćivali i obrasci za radne dozvole – ponegdje i po 100€ komad.

Na meti i Srbi i Bosanci

Nisu hrvatski državljani jedini koji su pali kao žrtve ovih ‘agenata’. Državljanima Srbije i BiH muljatori ‘u pohodima’ na te zemlje nude posao i vizu. No, upravo u tom grmu leži zec; odnosno, u vizi leži prijevara.

Naime, nitko ne može dobiti vizu preko tvrtki koje iznajmljuju radnike drugim tvrtkama, a koje ove ‘agenti’ zastupaju ili su im vlasnici. Muljatori na taj način dovode ljude u Njemačku, pronađu im nekakav posao na crno, a od njih kasnije uzimaju dio zarade kao cijenu za svoje ‘usluge’.

Ovi radnici obično ubrzo završavaju u problemima. Bilo novčanim zbog neisplate plaća (a nemaju se kome požaliti jer su radili na crno), bilo s državom koju sada i oni varaju jer su uvučeni u lanac prijevare.

Osim toga, prevaranti obično svojim ‘klijentima’ taje važnu informaciju, a to je da se s vozačkim dozvolama za kamione i autobuse BiH i Srbije po njemačkim cestama mogu voziti šest mjeseci, nakon čega postaju nevažeće i vozački se moraju ponovo polagati.

Ako i tražite posao u Njemačkoj, nemojte to raditi očajnički – dobro se informirajte s kim se upuštate u traženje posla. U suprotnom, moglo bi vas to skupo koštati.