Aneks 10 Dejtonskog sporazuma Dodik tumači na potpuno krivi način – smatra da su potpisnici tog aneksa postali poslodavac OHR-u te da, po tom osnovu, mogu ocjenjivati, usmjeravati i kontrolirati njegov rad

Ured visokog predstavnika u BiH jučer je mirno reagirao na izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kazanu povišenim tonom, da će Srbija ubuduće, kao potpisnica Dejtonskog sporazuma, tražiti izvještaj o radu OHR-a. Riječ je o istom onom izvještaju koji OHR svakih šest mjeseci podnosi na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, a za koje Vučić do sada očito nije bio zainteresiran.

– Svi visoki predstavnici periodično izvještavaju Vijeće sigurnosti UN-a o napretku u provođenju Mirovnog sporazuma i ti izvještaji su dostupni svima – poručili su Vučiću iz OHR-a, uz važnu napomenu da se i ambasador Srbije pri Ujedinjenim nacijama kao gost poziva na sve sjednice Vijeća sigurnosti koje su posvećene Bosni i Hercegovini i da ima uvid u izvještaje OHR-a.

VUČIĆ KUCA NA OTVORENA VRATA

Zahtjev Vučića da ga OHR izvještava o svom radu nema nikakvog realnog značaja, jer su i do sada svi izvještaji OHR-a bili dostupni ne samo potpisnicima Dejtonskog sporazuma nego i najširoj javnosti.

Ako je, pak, Vučić ciljao na nešto drugo, da OHR dostavi Srbiji nacrt izvještaja koji bi prije slanja u New York usvojila Skupština Srbije, e to se nikada neće desiti, jer bi se takvom praksom potpuno poništio razlog postojanja OHR-a.

Vučić je, očito, nasjeo na podvalu Milorada Dodika, koji uporno ponavlja kako je Ured visokog predstavnika u BiH uspostavljen Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a koji su potpisali tadašnji predstavnici BiH, dva entiteta, kao i predstavnici Srbije i Hrvatske, što je notorna laž i velika glupost.

Aneks 10 Dejtonskog sporazuma Dodik tumači na potpuno krivi način – smatra da su potpisnici tog aneksa postali poslodavac OHR-u te da im, po tom osnovu, može i otkazati angažman i zahtijevati izvještaj o radu. Upravo je to “pravni osnov” Dodikovog uzaludnog pokušaja da u tijesnoj koordinaciji sa svojim mostarskim saveznikom Draganom Čovićem što prije izbaci iz BiH Valentina Inzka i zatvori OHR.

Dodik, očito, ne zna temeljnu postavku Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiju realizaciju garantiraju najmoćnije države svijeta, predvođene SAD-om. Upravo je međunarodna zajednica instalirala OHR kao instrument svoje vlasti u BiH, jer kako bi, inače, mogla garantirati mir i provedbu Dejtonskog sporazuma ako ne bi imala nikakve ovlasti u BiH?!

Potpisnicima Dejonskog sporazuma nije dato pravo da ocjenjuju, usmjeravaju i kontroliraju rad OHR-a, nego im je zadata obaveza da provode odluke OHR-a.

ČIJI JE OHR

Poslodavac OHR-a nisu potpisnici Dejtonskog sporazuma, nego Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. Članice Vijeća za provedbu mira plaćaju i nadziru rad OHR-a, postavljaju i rezrješuju osoblje OHR-a, uključujući i njihovog čelnika. O svom radu OHR podnosi izvještaj Vijeću za implementaciju mira, a svakih šest mjeseci i Vijeću sigurnosti UN-a.

Na Dodikovu i Vučićevu žalost, rad OHR-a potpuno je neovisan o lokalnim organima vlasti, jer je visoki predstavnik u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Prema Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir, OHR ima status diplomatske misije u Bosni i Hercegovini.

Mandat visokog predstavnika nije uspostavljen Aneksom 10, kako to tvrdi hronično neobaviješeni Dodik, nego su tim aneksom precizirani pozicija OHR-a i njegove ingerencije u BiH. Ured visokog predstavnika se ovim aneksom proglašava konačnim autoritetom za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Potpisnici ovog aneksa, među kojima je i Srbija, kao i Republika Srpska, nisu stekli nikakvo pravo nego su prihvatili obavezu da izvršavaju odluke OHR-a.

Međunarodna zajednica se obavezala garantirati primjenu Dejtonskog sporazuma, dok su se, s druge strane, svi potpisnici Dejtonskog sporazuma obavezali provoditi odluke koje usvoji OHR. Ured visokog predstavnika je izvršni organ vlasti međunarodne zajednice, a potpisnici Dejtonskog sporazuma na to su pristali prihvatajući upravo Aneks 10, kojim je OHR definiran kao konačni autoritet za tumačenje civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma.

Identičan status u BiH imaju vojne mirovne snage, kao i supervizor za Brčko, čije su odluke, također, konačne i obavezujuće, sviđalo se to Dodiku i Vučiću ili ne.

SB/PD.ba

Komentari

komentari