VJEROJATNO nadaleko i naširoko nema nikoga tko si ne postavlja pitanje iz naslova: Kada će ovo ludilo završiti? Kada će i kako okončati dosad najveća pandemija 21. stoljeća koja je paralizirala svijet?

Gotovo svatko u obitelji ima nekoga tko spada u rizičnu skupinu zato što je stariji, ima neku podliježuću bolest poput visokog tlaka, dijabetesa ili raka ili je istovremeno i star i bolestan. To, pak, znači da bi mnogi mogli ostati bez nekog člana obitelji. A čak ni mlađi nisu bulletproof.

Pandemija se više ne može zadržati

Kratak odgovor na postavljeno pitanje bio bi da se ugledni svjetski epidemiolozi danas slažu da se pandemija Covida-19 toliko proširila svijetom da se više ne može zadržati.

“Prije dva ili tri tjedna još smo se nadali obuzdavanju”, rekla je prošli tjedan za Vox Tara Smith, epidemiologinja sa Sveučilišta Kent State. “To smo sada već stvarno prošli. Konj je izvan staje”, dodala je.

Epidemiolog s Harvarda Marc Lipsich poručio je na Twitteru 3. ožujka kako smatra da će Covid zaraziti između 20% i 60% odrasle svjetske populacije.

As the estimates of R0 are declining to sometimes below 2, I think it is appropriate to propose a lower range that accounts for more uncertainty in the true value. There is some subjectivity in deciding how much to weight diff estimates.

— Marc Lipsitch (@mlipsitch) March 3, 2020

Nathan Grubaugh, epidemiolog s Yale School of Public Health, rekao je da bez učinkovitog cjepiva ne vidi kako bi sve moglo završiti prije nego što milijuni budu zaraženi.

Drugim riječima, Covid-19 će se najvjerojatnije nastaviti širiti, uzrokovat će teška oboljenja i odnositi živote sve dok ne pronađemo učinkovito cjepivo ili dok dovoljan broj ljudi ne razvije prirodni imunitet za tzv. kolektivni imunitet. Štoviše, vjerojatno će se i tada nastaviti širiti jer će mutirati pa će se vraćati u valovima poput sezonske gripe.

No svjetski čelnici i zdravstveni sustavi moraju osmisliti strategije kojima će doći do nekog od ishoda u kojem će virus prestati predstavljati ovakvu opasnost kakvu trenutno predstavlja. Ovdje ćemo pojasniti neke ključne čimbenike u priči i neka moguća rješenja.

SARS smo uspjeli zaustaviti, no on je bio drugačiji

Epidemije novih virusa kao što je Covid-19 mogu se zaustaviti na razne načine. Ponekad je moguće oboljele pravovremeno identificirati i izolirati kako bi se njihov kontakt sa zdravim ljudima onemogućio. Na taj način broj ljudi koje jedan oboljeli uspijeva zaraziti, koji se izražava kao R0, pada ispod 1 te bolest jenjava i staje. Dok god je R0 veći od 1, odnosno dok god jedan oboljeli tijekom bolesti u prosjeku zarazi više od jedne osobe, bolest će se uspješno širiti.

Mjere suzbijanja širenja virusa ponekad mogu biti učinkovite ako se primjenjuju jako dosljedno. Primjer je SARS koji je suzbijen ekstremno intenzivnim javnozdravstvenim intervencijama u Kini, Tajlandu, Vijetnamu, Kanadi i drugdje. Te mjere uključivale su ono što se posljednjih dana često ponavlja: otkrivanje i izoliranje oboljelih, karantene za njihove kontakte, zabrane održavanja raznih skupova, pranje ruku itd.

Pritom treba imati na umu da su te mjere u slučaju SARS-a bile vrlo učinkovite jer su oni koji su bili najviše zarazni istovremeno bili i jako bolesni, s jasnim i uglavnom teškim simptomima. Zato ih se moglo relativno lako pravovremeno identificirati i izolirati prije nego što zaraze mnogo ljudi. No ne treba zaboraviti da je u Torontu SARS ponovno krenuo čim su bile ukinute mjere predostrožnosti nakon što je početni val bio dobro kontroliran. Virus koji se suzbije, ali se ne iskorijeni potpuno, može se vratiti u novom valu ili pojaviti u nekom džepu bez imuniteta.

Ne, Covid-19 nije kao sezonska gripa

Prije nego što iznesemo ključne činjenice zbog kojih se Covid-19 najvjerojatnije više ne može suzbiti, ponovimo još jednom jednu važnu stvar – tu je bolest pogrešno uspoređivati s gripom. Ljudi svakodnevno vide medicinsko osoblje u skafanderima kako prevozi teško oboljele, prate kako brojke mrtvih rastu, čuju da su cijele države u strogim karantenama, da je ovo najveća pandemija 21. stoljeća i sl., a s druge strane čuju poruke političara i polustručnjaka koji ih uvjeravaju da nema razloga za prevelik strah, da je Covid-19 manje opasan od sezonske gripe zbog koje se nitko ni približno toliko ne uzbuđuje. Naravno da se pitaju tko je tu lud.

Priča prema kojoj je Covid-19 sličan sezonskoj gripi jednostavno ne drži vodu. Među ostalim, te bolesti uzrokuju dvije sasvim različite vrste i dva sasvim različita razreda virusa. Patuljasti pinč i morž imaju neke sličnosti, oboje su sisavci, no nitko ozbiljan ne bi tvrdio da su slični. Osim toga, iako je gripa tip virusa koji se sezonski mijenja i svake godine se ponovno moramo cijepiti kako bismo se zaštitili, ipak se neki sojevi ponavljaju ili su dovoljno slični prethodnima na koje smo se cijepili ili prirodno razvili imunitet, koji onda može djelovati na viruse koji su dovoljno slični (tzv. križna reaktivnost). S ovim virusom se dosad još nismo susreli pa nemamo ni tu malu zaštitu u vidu križne reaktivnosti.

Na to su upozorili brojni ugledni svjetski epidemiolozi i Svjetska zdravstvena organizacija. U stvarnom životu to su, pak, jasno pokazale situacije u kineskoj pokrajini Hubei i Italiji.

Kako će bolest izgledati kada eventualno postane sezonska, kada je preboli mnoštvo ljudi i kada bude pronađeno cjepivo, tek ćemo vidjeti. Svatko tko u istom kontekstu govori o gripi i Covidu-19 trebao bi uvijek isticati da je ova druga bolest trenutno neusporedivo opasnija.

Na tu činjenicu ovih je dana otvorenim pismom upozorilo i Talijansko udruženje biotehničara. Ono je usporedilo službene podatke državnih institucija o gripi iz sezone 2018.-2019. s podacima o Covidu-19 iz ove godine. U skladu s njima napravili su grafikon koji možete vidjeti dolje. Iz njega je jasno vidljivo da je u najgorem tjednu do sada Covid-19 u Italiji potvrđeno odnio 23 puta više života nego što ih je potvrđeno odnijela gripa u najgorem tjednu u 2019.

Legenda:

Plavom bojom označen je broj oboljelih od gripe koji su trebali intenzivnu skrb, a ljubičastom broj umrlih od gripe. Žuti stupci prikazuju broj oboljelih od Covida-19 kojima je trebala intenzivna njega, a crvena broj umrlih.

Napomena: Ovo su brojevi potvrđenih slučajeva. Mnogi blaži slučajevi gripe i Covida-19, kao i neki slučajevi smrti, ne prijavljuju se ili se krivo pripisuju drugim bolestima.

”U sezoni 2018.-2019. gripa je u Italiji bila odgovorna za 812 slučajeva koji su zahtijevali hospitalizaciju na jedinicama intenzivnog liječenja (JIL), a u razdoblju od 33 tjedna uzrokovala je 205 smrtnih slučajeva (8. listopada 2018. – 20. svibnja 2019.). Vrhunac popunjenosti kapaciteta JIL bio je u 4. tjednu 2019. s 93 slučaja, a vrhunac smrtnosti u 5. tjednu s 29 smrtnih slučajeva.

Dostupni podaci za SARS-CoV-2 u Italiji potpuno su drugačiji. Epidemija je krenula u 9. tjednu 2020., a tjedan nakon toga već je zabilježila 351 slučaj u JIL-u i 131 smrtni slučaj. U 11. tjednu (ažurirano 11. ožujka) već se bilježilo 1028 slučajeva u JIL-u i 679 smrtnih slučajeva, a situacija je postala kritična za zdravstveni sustav mnogih talijanskih regija.

Glavni problem je u tome što velik broj slučajeva (oko 10%) treba hospitalizaciju na odjelima intenzivnog liječenja, kako mladi, tako i stariji, a terapije obično traju 2-3 tjedna prije nego što prođe kritična faza. To, pak, zahtijeva ogroman napor zdravstvenog sustava kako bi se osigurala odgovarajuća skrb za sve kojima je potrebna, i to vrlo dugo, pa ponestaju resursi za bolesnike s drugim oboljenjima.

Istina je da u većini slučajeva umiru starije osobe, no samo zato što stariji često imaju podliježuće kronične bolesti i ne podnose dobro invazivne tretmane. Sve dobi mogu zatrebati hospitalizaciju.

Dakle, pripremite se, pomozite svojoj zemlji da pravilno informira svoje ljude i pomozite im da poštuju pravila za zaustavljanje zaraze. Učinite to za sebe, za ljude do kojih vam je stalo, za svoje sugrađane, posebno one najslabije”, poručuju članovi udruge.

Ne, smrtnosti gripe i Covida-19 nisu slične

Ovdje treba još jednom ponoviti da startne pozicije epidemija gripe i Covida-19 nisu iste. Naime, laike često zbunjuje činjenica da je gripa već ove godine u svijetu odnijela više života od Covida. Tu treba znati da se gripa brže širi jer se sezonski prenosi s milijuna ljudi na jednoj polutki na milijune na drugoj, dok je Covid-19 krenuo od nekolicine ljudi u pokrajini Hubei u Kini. Stoga će mu trebati više vremena da se razmaše.

Također, još jednom ćemo ponoviti da je smrtnost (case fatality ratio – CFR) od Covida-19 svuda mnogostruko veća nego od gripe, iako taj broj varira ovisno o brojnim čimbenicima, prije svega o kvaliteti medicinske skrbi. WHO je nedavno ocijenio da je CFR za Covid 3,4%, dok je CFR za sezonsku gripu manji od 0,1%. Današnje aktualne brojke za cijeli svijet to potvrđuju. Čak i najniži CFR za Covid-19 gotovo je posvuda 10-ak puta veći nego za gripu. A CFR se za sve bolesti računa isto i služi istoj svrsi – da se procijeni težina bolesti. Druge načine računanja oboljelih i umrlih ne bi trebalo miješati s CFR-om. Konačno, CFR uglavnom raste prema kraju epidemije (primjerice, u Kini se posljednjih dana broj umrlih gotovo izjednačio s brojem novooboljelih), a čak je i relevantniji od ukupnog broja umrlih na svijetu. Primjerice, od bjesnoće umre svatko tko se ne liječi, ali je globalno smrtnost od nje mala jer imamo cjepivo. Gripa se više raširila, a Covid-19 će se tek raširiti pa ih tek onda možemo uspoređivati.

Drugim riječima, nije dobro javnost uljuljkivati osjećajem lažne sigurnosti jer je nedostatak ozbiljnosti u ovom slučaju opasniji od povišenih razina anksioznosti. Strah je prirodna reakcija na ugrozu, a pandemija Covida-19 je ozbiljna ugroza. Ako ljudi nisu u strahu, onda imamo slučajeve neozbiljnih budalaša koji bježe iz karantene, kakve smo u Hrvatskoj viđali posljednjih dana.

Zašto je Covid-19 gotovo nemoguće zaustaviti?

Jedan od važnih razloga zbog kojih je Covid-19 sada već gotovo nemoguće zaustaviti jest to što se bolest proširila u mnoge dijelove svijeta. Pritom bi broj zaraženih mogao biti značajno veći od broja onih koji su potvrđeno oboljeli (više od 160.000 u nedjelju ujutro), a nemaju sve zemlje mogućnost pouzdano testirati oboljele i pratiti sve njihove kontakte.

Osim toga, neka nova istraživanja pokazala su da oboljeli mogu zaraziti druge čak i kada nemaju vidljive simptome.

Jedna studija pokazala je da SARS-CoV-2 ima čak 10 do 20 puta veći afinitet da se veže za ljudske stanice nego SARS-CoV koji je uzrokovao SARS.

Također se pokazalo da u ovoj pandemiji postoje superširitelji koji mogu zaraziti mnogo više ljudi od prosjeka, koji je trenutno između 2 i 2,5. To može značajno ubrzati širenje, što se dogodilo u Južnoj Koreji i Italiji. Za usporedbu, R0 sezonske gripe je 1,3.

Konačno, za sada još uvijek nemamo prirodnu prokuženost ljudi jer je virus nov, a nemamo ni cjepiva kojima bismo stvorili kolektivni imunitet koji bi smanjio R0 ispod 1 i zaustavio širenje virusa.

Kada bolest jenjava?

Dakle, sada kada je već svima jasno da se virus ne može zaustaviti, važna zadaća državnih čelnika i zdravstvenih stručnjaka je da urede odgovarajuće zdravstvene politike kako bi štete za društvo bile što je moguće manje, posebno u smislu zdravlja i života ljudi, no ako je moguće, i ekonomski.

Tu postoje dva glavna pristupa, međutim, da bismo ih razumjeli, razjasnimo prvo podrobnije u kojim okolnostima bolest posustaje.

Bolest staje kada se više nema kamo širiti, kada su ljudi s kojima oboljeli dolaze u kontakt imuni. Imunitet se može steći na prirodan način ili cijepljenjem. Osim osobnog imuniteta, zaštitu pruža i tzv. kolektivni imunitet. Rizične skupine, koje ne mogu biti cijepljene ili kod kojih cjepivo nije dovoljno učinkovito jer imaju slabu reakciju na cijepljenje, ili ne mogu biti cijepljene zato što cjepiva nema, mogu se zaštititi kolektivnim imunitetom koji se formira kada je postotak imunih u stanovništvu dovoljno velik da vjerojatnost prijenosa virusa postaje mala i on prestaje cirkulirati. U ovom trenutku nemamo ni prirodan, ni umjetan, ni kolektivni imunitet. Umjetni nemamo zato što cjepiva još nema pa ne možemo zaštititi ni ranjive (starije, bolesne i medicinsko osoblje) ni opću populaciju. Prirodan imaju samo oni relativno malobrojni koji su preboljeli Covid-19. Kolektivni nemamo jer je nedovoljno ljudi prokuženo – nismo još dosegnuli prag kolektivnog imuniteta.

Prag kolektivnog imuniteta potreban za zaustavljanje određene bolesti ovisi o njezinoj zaraznosti. Što je bolest zaraznija, to je prag viši. On se izračunava sljedećom formulom: Prag kolektivnog imuniteta = (R0-1)/R0./index.hr/

Poslovnidnevnik.ba