Uzimanje određenih lijekova povezano je s agresivnošću za volanom, patološkim kockanjem te kompliciranim prijevarama. Neki nas čine manje neurotičnima, a neki mogu čak oblikovati naše društvene odnose. Ispostavilo se da mnogi naizgled bezazleni lijekovi ne utječu samo na naše tijelo, već i na mozak 

Odavno je poznat utjecaj psihodeličnih droga na mozak i percepciju stvarnosti, no pokazalo se da i najobičniji lijekovi koje koristimo mogu biti jednako moćni po tom pitanju.

Od običnog paracetamola, do antihistaminika, statina, lijekova za astmu i antidepresiva, sve je više dokaza da nas uzimanje lijekova može učiniti impulzivnima, nervoznima, bijesnima, neurotičnima, nemirnima, da mogu smanjiti osjećaj empatije prema drugim ljudima, pa čak i manipulirati najosnovnijim aspektima naše osobnosti. Kod većine ljudi, ove su promjene krajnje suptilne, ali u nekim slučajevima mogu biti itekako dramatične, pa i opasne.

Lijekovi manipuliraju nama

Nekoliko takvih primjera drastičnih promjena u ponašanju predstavila je za BBC Beatrice Golomb, znanstvenica i voditeljica istraživačkog odjela na kalifornijskom državnom Sveučilištu u San Diegu. U jednom se primjeru radilo o čovjeku od 50 godina koji je zbog dijabetesa sudjelovao u istraživanju koje je trebalo utvrditi da li statin, jedan od lijekova za snižavanje kolesterola, može pomoći i kod

dijabetesa. Dotad miran, staložen i razuman čovjek postao je eksplozivno agresivan i praktički niotkuda razvio je sklonost ispoljavanju bijesa na cesti.

U jednoj od mnogih epizoda za pamćenje, kako ih je nazvala njegova supruga, otvoreno je zaprijetio članovima svoje obitelji da ga se klone ili će ih strpati u bolnicu. Kad je shvatio da su svi njegovi problemi s ponašanjem počeli kada se uključio u ovo medicinsko istraživanje, obratio se organizatorima istraživanja, no oni su kategorički odbacili mogućnost da lijekovi imaju ikakve veze s njegovom drastičnom promjenom karaktera. On je ipak istog trena odlučio prestati uzimati te lijekove, i samo dva tjedna nakon toga, njegov se izvorni karakter vratio.

Drugi, nažalost, nisu bili te sreće. Tijekom godina, dr. Golomb je prikupila izjave brojnih pacijenata koji su joj iskreno svjedočili o svojim promjenama raspoloženja, raspalim brakovima, uništenim karijerama i društvenim životima. Među njima je bio i iznenađujuće velik broj muškaraca koji su se u nekom trenutku našli nevjerojatno blizu toga da ubiju vlastite supruge. U gotovo svim slučajevima, simptomi agresivnog ponašanja pojavili su se kad su ti ljudi počeli uzimati statine, a nestali su gotovo istovremeno kada su ih prestali uzimati. Jedan je pacijent čak pet puta prošao kroz ovaj ciklus dok nije shvatio što se događa. U nekim slučajevima, ta spoznaja dolazi prekasno: Golomb su tijekom njenog istraživanja kontaktirali i brojni članovi obitelji osoba koje su si u takvom neubrojivom stanju oduzele život, uključujući obitelj jednog međunarodno poznatog znanstvenika i jednog poznatog izdavača kojima nije željela otkriti identitet.

No, ljudi zapravo već godinama pokušavaju prijavljivati ovakve nuspojave na lijekove, optužujući ih za vrlo ozbiljan devijantna ponašanja. Nije to ništa novo, kaže dr. Golomb, svako toliko neki ubojica, primjerice, pokušava svaliti krivnju za svoje ponašanje na sedative ili antidepresive koje uzima. Međutim, ukoliko su njihove tvrdnje točne, implikacije bi mogle biti daleko ozbiljnije. Popis potencijalnih krivaca za drastične promjene u ponašanju uključuje neke od najčešće korištenih lijekova u svijetu, što znači da čak i ako su njihove nuspojave minorne

na individualnoj razini, na globalnoj su one ogromne, jer to znači da lijekovi na ovaj ili onaj način utječu na ponašanje milijuna ljudi.

Jedno ozbiljnije istraživanje na tu temu nije moglo doći u boljem trenutku. Svijet koji rapidno stari, trenutno se nalazi uslijed krize prekomjerne uporabe svih vrsta lijekova, posebice antibiotika i lijekova za suzbijanje boli. Hrvati u tom trendu nimalo ne zaostaju. Hrvati su u 2018. godini koristili čak dvostruko više lijekova po stanovniku nego 2004. godine, a na njih se potrošilo, bilo putem HZZO-a, bilo direktnim plaćanjem građana, više od 6,6 milijardi kuna. Bez recepta se najviše kupuju lijekovi protiv bolova, prehlade i kašlja, a rekorderi su lijekovi s paracetamolom. Čak 94 milijuna kuna u 2016. godini potrošeno je na paracetamol, što je oko 20 milijuna kuna više nego 2012. godine, a više od 62 milijuna potrošeno je na lijekove s acetilsalicilnom kiselinom kao što su andol, aspirin i slično. U samom vrhu Hrvatima omiljenih lijekova je i popularni analgetik ibuprofen na koji su 2016. godine Hrvati potrošili 31,5 milijuna kuna, što je za milijun kuna više nego 2012.

godine, kao i kapi za nos oksimetazolin sa 15 milijuna kuna. Istovremeno, HALMED-u iz godine u godinu pristiže i sve veći broj prijava sumnji na nuspojave lijekova, a u 2018. godini zabilježen je najveći broj prijava u posljednjih 15 godina. Među 4.017 prijavljenih sumnji na nuspojave, njih 1.505 ispunilo je barem jedan kriterij zbog čega se nuspojava smatra ozbiljnom, a to znači da je uzrokovala medicinski ozbiljno stanje, hospitalizaciju, ugrozila život ili pak izazvala smrt.

Statin i paracetamol

Dr. Golomb je prvi put posumnjala na vezu između statina i promjena u ponašanju pacijenata još prije dvadeset godina, nakon niza misterioznih otkrića poput onog da ljudi sa niskim kolesterolom imaju veće izglede da umru nekom nasilnom smrću. O ovoj bizarnosti njeni kolege nisu željeli niti razgovarati, no u njoj se probudila odlučnost i krenula je istraživati medicinsku literaturu i dokumente. Svakim danom dolazila je do novih, šokantnijih otkrića. Dokazi su bili očevidni, no svi su ih očito odlučili ignorirati, iako su i neka laboratorijska istraživanja na

primatima pokazala da postaju agresivni ako ih se stavi na niskokaloričnu dijetu i smanji kolesterol.

Na njeno čuđenje, već je bila otkrivena i uzročno-posljedična veza koja je objašnjavala kako bi moglo doći do takvih karakternih promjena. Naime, pokazalo se da snižavanje kolesterola kod životinja utječe na razinu serotonina u njihovom organizmu. Serotonin ili hormon sreće jedan je od glavnih neurotransmitera središnjeg živčanog sustava, a smatra se da je regulator raspoloženja i ponašanja.

Čak se i vinske mušice i ribe počnu agresivno ponašati ako im se poremeti razina serotonina, a kod ljudi njegov manjak može uzrokovati nasilje, impulzivnost, samoubojstvo ili ubojstvo. Kad je i sama sa svojim timom provela istraživanje u kontroliranim uvjetima, dr. Golomb utvrdila da niže razine kolesterola i statini mogu uzrokovati značajne promjene u ponašanju i muškaraca i žena, premda obim tog efekta drastično varira od osobe do osobe.

Sve je više dokaza koji idu u prilog tome, i sami su dokumenti pokazali da osobe s nižim kolesterolom u osnovi imaju puno veće šanse da budu uhićene zbog nekog nasilnog zločina. No, ono što me puno više uznemiruje od tog otkrića jest činjenica da izostaje interes znanstvenika da se ozbiljnije pozabave uzrokom tih promjena. Svi se uglavnom bave nuspojavama lijekova koje mogu lako otkriti, primjerice, kako oni utječu na druge organe, no i ovo su vrlo važne nuspojave kojima bi se ozbiljno trebalo pristupiti, poručuje dr. Golomb.

U tome je podržava i Dominik Mischkowski, stručnjak za istraživanje boli na Sveučilištu Ohio. Njegovo je istraživanje, primjerice, otkrilo opake nuspojave paracetamola. Liječnici već dugo znaju da ovaj lijek potiskuje bol smanjujući aktivnost određenih dijelova mozga kao što je insularni kortex, dio mozga zadužen i za empatiju. Nevjerojatno, ali pokazalo se da ljudi lakše podnose ljubavni poraz ili odbijanje ako uzmu paracetamol, što je nagnalo Mischkowskog da se zapita da li lijekovi protiv boli općenito smanjuju empatiju kod ljudi.

On i njegov tim odlučili su to provjeriti istraživanjem među studentima kojima su dali 1.000 miligrama paracetamola ili placebo te su doista potvrdili da paracetamol značajno smanjuje njihovu sposobnost da osjete empatiju. To ga je izuzetno zabrinulo jer su lijekovi protiv boli najkorišteniji lijekovi, što znači da oblikuju društvene odnose milijuna ljudi diljem svijeta u svakom trenutku.

Utjecaj na zajednicu

Ovo je jedno od najuznemirujućih otkrića do kojeg sam ikad došao, jer moramo biti svjesni da kad nekoj osobi damo lijek, to nije samo njena privatna stvar. Svaki je pacijent dio društvenog sustava, pa prema tome, njegovo uzimanje lijeka koji može imati utjecaja na promjene u karakteru ima puno, puno šire i opasnije konotacije, kaže Mischkowski.

Empatiju ne smijemo olako shvatiti kao karakteristiku koja definira je li netko dobra osoba ili ne, da li plače na tužne filmove ili ne. Empatija je zapravo, prema nekim znanstvenicima, ključna za

opstanak ljudi, i kada ju detaljno analiziramo u smislu svih praktičnih i svakodnevnih dobrobiti za ljude, vidjet ćemo da utjecaj lijekova na empatiju nije nimalo bezazlena stvar. Utješna je činjenica da paracetamol ima kratkotrajni efekt na pacijenta, jer ga gotovo nitko ne uzima redovito nego povremeno. Pa ipak, stručnjaci smatraju da bi i taj njegov utjecaj na ljudsko ponašanje trebao biti naveden u nuspojavama lijeka kako bismo se ipak u određenim trenucima potrudili više uključiti naš zdrav razum i samokontrolu.

I nisu ovo jedini lijekovi koji utječu na ljudsku psihu. Primjerice, znanstvenici već jako dugo znaju da lijekovi za astmu mogu izazvati promjene u ponašanju poput hiperaktivnosti i ADHD simptoma, i to za čak 50 posto. Jednako tako stručnjacima je poznato da antidepresivi mogu utjecati na ljude tako da doslovno prestanu mariti za ono za što bi trebali i što je normalno. Jedan od razloga zašto lijekovi imaju takav utjecaj na nas je sasvim logičan: ljudsko tijelo nije nekakva vreća razdvojenih organa i kemikalija sa točno definiranim “poslovima”, već usko povezana mreža s delikatnim međusobnim djelovanjem i

procesima koje još nismo u potpunosti shvatili.

Valja napomenuti da niti jedan spomenuti stručnjak ne zagovara prestanak uzimanja svih lijekova, već samo pozivaju na bolje informiranje pacijenata o mogućim posljedicama. Usprkos njihovom suptilnom utjecaju na ljudsku psihu i mozak, svi ovi lijekovi su nam itekako korisni i spašavaju desetke tisuća života svake godine. S druge strane, njihova otkrića pozivaju na puno veći oprez samih medicinskih struka, jer neke promjene uzrokovane lijekovima mogu zaista biti dramatične. Primjerice, postoje čvrsti dokazi da lijek koji se koristi kod Parkinsonove bolesti, L-dopa, povećava rizik od impulzivnog ponašanja i poteškoća pri samokontroli. U ovom slučaju, budući da se takav lijek mora koristiti konstantno, posljedice zaista mogu biti doživotne i imati vrlo teške posljedice. L-dopa je trenutno najučinkovitiji lijek za simptome Parkinsa, no ujedno je i jedini lijek na čijoj podužoj listinuspojava eksplicitno stoji da kod njegovog uzimanja postoji rizik od pojave neobično jakih poriva za kockanjem ili seksom.

– Ljudi smo. Svakodnevno uzimamo jako puno stvari koje nisu nužno neophodne niti dobre za nas, baš poput alkohola. Lijekovi su nam nužni i u biti nam čine dobro, no ne smijemo pretjerivati s njima ili ih uzimati na svoju ruku. No, upravo zato da bismo smanjili svaku neželjenu nuspojavu lijekova, moramo detaljnije proučiti te veze između njih i utjecaja na ljudsko ponašanje, jer to, ponavljam, može dramatično  utjecati i na privatan život pacijenata, i na cijelu društvenu zajednicu, poručio je Mischkowski./glasistre/

Poslovnidnevnik.ba

 

 

 

Komentari

komentari