U Centralnoj izbornoj komisiji nisu nam mogli reći ni koji je tačan broj političara koji još nisu dostavili imovinske kartone. Kažu, treba sačekati istek roka.

Po zakonu, izabrani dužnosnik koji ne dostavi imovinski karton CIK-u može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 maraka, pojašnjava Maksida Pirić, glasnogovornica CIK-a.

– Prije nego što pokrenemo postupke i eventualno izreknemo kazne, upozorimo ih da ispoštuju zakonsku normu jer zna se desiti da oni te kartone dostave službi u instituciji gdje imaju mandat, a da služba to nama ne proslijedi na vrijeme. Rok od 15 dana koji smo ostavili dužnosnicima izabranim na posljednjim izborima upravo teče – kaže Pirić.

Broj političara koji ne dostavljaju imovinske kartone CIK-u nije veliki, navodi Pirić. Pored onih koji su izabrani na posljednjim izborima, obavezu da dostave nove imovinske kartone imaju i političari iz prethodnog saziva kojima je mandat istekao.

Prema Izbornom zakonu BiH, svaki izabrani dužnosnik dužan je prijaviti ukupan iznos i izvor prihoda iz prethodne godine te vrijednost imovine koja je veća od 5.000 KM: kuće, stanove, zemljišta, preduzeća, poslovne prostore i automobile. Dužni su prijaviti i ušteđevinu, iznos na bankovnim računima, vrijednost dionica, obveznica, dugovanja i kredite. Imovinski kartoni, također, sadrže i podatke o imovini članova najuže porodice političara.

No, postavlja se pitanje u čemu je uopće svrha podnošenja imovinskih kartona, koje CIK objavljuje na svojoj web stranici?

Tačnost podataka navedenih u imovinskim kartonima CIK ne provjerava, a to također nije obaveza bilo koje druge institucije. Osim toga, političar koji ne želi da dostavi imovinski karton za to može platiti samo novčanu kaznu, ali tu se sankcija završava. Dakle, ukoliko neko ne želi da javnost ima uvid u njegovu imovinu i spreman je “žrtvovati” nekoliko stotina maraka, može jednostavno izbjeći tu obavezu.

Uvođenje obaveze popunjavanja imovinskog kartona u Izborni zakon BiH trebalo je stvoriti utisak transparentnosti izabranih zvaničnika prema građanima i biračima. No, u praksi, jedino čemu takve informacije služe je da ih mediji periodično objavljuju u svojim izvještajima, a građani komentarišu na portalima i društvenim mrežama gdje koji političar ima stan, kuću, vikendicu…

– Nema nikakvih provjera, to je jednostavno zakonska norma. Obaveza podnošenja imovinskih kartona odnosi se samo na izabrane zvaničnike. Zakon nije obuhvatio, recimo, članove Vijeća ministara i vlada, nego samo one koji se direktno biraju na izborima – kaže Pirić.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je 2015. godine objavio istraživanje o neprijavljenoj imovini bh. političara. Prema evidenciji CIN-a, vrijedne nekretnine u svojim imovinskim kartonima nisu prijavili Nikola Špirić, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Zlatko Lagumdžija, Esed Radeljaš… Niko od njih za to nije odgovarao.

Vlada Kantona Sarajevo nedavno je najavila usvajanje Zakona o prijavljivanju, utvrđivanju porijekla i kontroli imovine izabranih i imenovanih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u KS. Analizirajući nacrt ovog zakona, iz organizacije Transparency International naveli su, između ostalog, da iako je u javnosti najavljen kao Zakon o ispitivanju porijekla imovine, Nacrt koji je upućen u proceduru ne tretira pitanje ispitivanje porijekla imovine, “već se uglavnom bavi obavezom dužnosnika da podnose izvještaje o imovini, te nadležnostima Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanja kvalitetom KS u smislu prikupljanja izvještaja i njihove samo djelimične provjere”.

Kada je u pitanju provjera porijekla imovine političara, među zemljama regiona najdalje je otišla susjedna Hrvatska. Prema tamošnjem Zakonu o sprječavanju sukoba interesa, podaci o imovini dužnosnika su javni, a dostavljaju se Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Upravo su lažni podaci iz finansijskog izvještaja, to jest neprijavljivanje imovine koju je po zakonu morao prijaviti, bili jedan od glavnih faktora koji je političke karijere koštao bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera. Nakon što su se mediji raspisali o impresivnoj kolekciji satova predsjednika Vlade RH, Sanader je na koncu priznao i druge skupe predmete u svom posjedu koje nije prijavio, vrijedne 1,5 miliona kuna.

Bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadan Vidošević prije deset godina kandidovao se za predsjednika Hrvatske, a njegov imovinski karton razotkrio je najbogatijeg kandidata na izborima u historiji te države. Vidoševićeva ogromna imovina našla se pod lupom ne samo javnosti, nego i istražnih organa, pa je na kraju i uhapšen pod optužbama da je iz HGK izvukao milionske iznose.

Podaci o imovini političara u Srbiji nisu dostupni javnosti. Ovih dana najavljeno je donošenje Zakona o porijeklu imovine, za koji se (deklarativno) posebno založio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

– Svuda imate ljude koji ne mogu da objasne porijeklo svoje imovine, a posebno među političarima – izjavio je Vučić prošle sedmice novinarima i dodao da je “posebno sretan” kada vidi koliko se neki sekiraju zbog donošenja tog zakona.

Vučić, međutim, nije bio toliko sretan kada su neke nevladine organizacije prije par godina najavile kako će, između ostalih, objaviti i njegov imovinski karton, pa ih je “preduhitrio” putem odanih medija, navodeći unaprijed da će podaci koji se objave biti – neistiniti.

U Crnoj Gori političari dostavljaju svoje imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije i ti izvještaji dostupni su javnosti. U nadležnosti Agencije je da vrši kontrolu primanja poklona, sponzorstava i donacija kao i provjeru podataka iz izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera, izdaje prekršajne naloge i po potrebi pokreće prekršajne i druge postupke. Međutim, do sada nijedan utjecajniji crnogorski političar nije snosio sankcije zbog porijekla svoje imovine./faktor/

Poslovnidnevnik.ba