‘Ovdje smatraju da je šteta za tvrtku da ne iskoristi nečije vještine i znanja, a kod nas to nije bilo bitno čak ni u tvrtki koja je sama dosta uložila u moju edukaciju…’, opisuje Međimurac koji je u Njemačkoj u samo pol sata dobio sjajnu ponudu, dok se u Hrvatskoj godinama bezuspješno borio tek za sitniš

Tri se godine Josip Horvat iz Ivanovca kod Čakovca u svojoj tvrtki pokušavao izboriti za plaću s koeficijentom koji mu je pripadao. Zbog specifičnosti posla taj strojarski tehničar na plaću od 5500 do 6000 kuna (oko 1.500 KM) trebao je dobiti dodatnih 400 kuna (oko 100 KM). Iako je bio i jedini radnik u tvrtki bez čije kontrole i potpisa iz pogona nije smio izaći ni jedan proizvod, to se nije dogodilo.

Nijemcima je, za razliku, bilo dovoljno manje od sat vremena da shvate koliko vrijede Horvatovo iskustvo, znanje i godinama stjecani certifikati. Na prosljeđeni životopis javili su se svega pola sata nakon što su ga dobili.

Nijemci cijene rad i znanje

“Javio sam se, inače, na oglas na Facebooku, za posao zavarivača. Nijemci su mi prvo ponudili 12 eura na sat. Kad su čuli da znam njemački, ponuda je odmah porasla na 18 eura, a do kraja razgovora, kad su čuli sve moje kvalifikacije i što sam sve radio, završili smo na satnici od 20 eura. I to za početak, nakon tri mjeseca penje se na 24 eura, a na kraju su mi ponudili plaćati i 200 od 400 eura za stan, koji su mi oni također našli”, priča za Večernji list danas zadovoljni Josip, kojem upravo treba stići prva plaća od 2.500 eura. Nakon tri mjeseca, ta bi plaća trebala iznositi 3.000 eura.

Radi se naporno, kaže, ali bez pritiska i s izvijesnim napretkom u poslu. “Ovdje smatraju da je šteta za tvrtku da ne iskoristi nečije vještine i znanja, a kod nas to nije bilo bitno čak ni u tvrtki koja je sama dosta uložila u moju edukaciju…”, sa žaljenjem kaže 54-godišnji Josip koji je sada u Frankfurtu.

SB/PD.ba

Komentari

komentari