Vojni analitičar i stručnjak za bezbjednost iz Beograda Aleksandar Radić kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) da u slučaju napada na Ambasadu Sjedinjenih Država u Podgorici treba sačekati okončanje istrage

Radić smatra da sve ukazuje da je riječ o pojedinačnom činu, a ne terorističkom aktu koji u konkretnom slučaju, ukoliko dođe do zloupotreba, može biti iskorišten u političke svrhe i tako uticati na dalje podjele u Crnoj Gori u kojima bi se mogla produbiti matrica “ko je Crnogorac – on je za NATO i Zapad, a ko je Srbin – on je protiv njih i za Rusiju”.
Policija je potvrdila identitet napadača na Ambasadu SAD-a u Podgorici. Riječ je Daliboru Jaukoviću, nagrađivanom pripadniku Vojske SRJ i to 1999. godine, godine u vrijeme NATO-ove intervencije na SRJ. Kako biste protumačili ove do sada poznate činjenice?

Radić: Bitno je ne uletati u emociju i stvarati od toga priču o terorizmu i politički motivisanom aktu ili bilo čemu što bi na javno mnjenje moglo da ostavi širu posljedicu. Jer, da se razumijemo, uvijek postoje i one neke posebne priče koje se odnose samo na jednog čovjeka i možda je to tema o kojoj bi u ovom trenutku više mogli da kažu psiholozi i sociolozi nego što bismo to trebali da posmatramo striktno kao slučaj iz domena bezbjednosti.

Jedno je kad neko dođe usred dana pred Američku ambasadu u Sarajevu, kao što je to bio slučaj, i krene da uzvikuje već poznate parole, i kada očekujete da se sa svojom matricom pripadnosti nekom ekstremnom punktu uklapa u nešto.

Ovo je čin, čak ako se i pokaže na kraju da je čovjek ostavio neki trag i neku političku konstrukciju, s obzirom na naš mentalitet, individualni je čin i kao takvoga ga treba gledati. Sad je to posao policije, a posao je, naravno, i ljudi ko se bave psihologijom da sagledaju šta je to njega nagnalo na takav jedan potez.

Naravno, u atmosferi koja je sad u Crnoj Gori i oštre podjele u kojoj dio ljudi iz vlasti na neki način zloupotrebljava atmosferu i pokušaj izazivanja nereda u Podgorici, i na tome insistirajući stvara nacionalno podvajanje.

Sa druge strane, činjenica je da su proruske partije bile involvirane sa stranim obavještajnim službama, i u takvoj jednoj atmosferi podjele svaka riječ mora da bude odmjerena, uvijek mora da se razmišlja o tome kome sada treba da bude cjelishodno da, tumačeći tragediju, dovede do stvaranja jedne slike koja bi mogla da bude štetna u kontekstu bezbjednosti.

Ako tako gledamo na stvari, onda bi tragedija gospodina Jaukovića mogla, nažalost, da evoluira u nešto što bi moglo da ima svoju političku težinu, ako dođe, recimo, u medijima do neodgovornog tumačenja i potrebe za senzacionalizmom u kojoj se onda pojave ljudi koji već imaju gotove istine o tome šta je on zapravo radio.

RSE: Međutim, na profilu Jaukovića na društvenim mrežama za koji su na pres-konferenciji crnogorske policije rekli da je sada u fokusu FBI-ja koji se naravno uključio u istragu, može se pronaći dosta anti-NATO retorike, kao i proruske. Kako to možemo shvatiti?

Radić: Upravo o tome i govorim. Znači da, bez obzira na njegove lične motive i na sliku koju je stvarao na svom Facebook profilu ili na to što se kasnije sazna u istrazi da je pričao svojim prijateljima, ne smije da se gleda kao na činjenicu da je on bio čovjek koji je nešto počinio sa snažnim političkim motivom, što je najopasnije po nečijem zadatku. Znači, tu mora da se jasno razdvoji, s obzirom na to da u našem narodu mi nemamo primjere klasičkog terorističkog organizovanja.

Možda bih mogao da kažem da svi kod nas žele da budu političke vođe koje profitiraju na tako nečemu, ali je činenica da mi nemamo presedane sa djelovanjem terorističkih organizacija. I bez obzira na Principov postupak (Gavrilo Princip, prim. aut.) i atentat na Ferdinada (Franc Ferdinand, prim. aut.) koji danas, poslije sto godina, neki tumače kao terorizam, mi nemamo tradiciju terorizma na našim prostorima i u našem narodu.

Ako se nešto dešavalo, to su bile neke druge forme političkog nasilja i upravo zbog toga mislim da je potrebno maksimalno oprezno tumačiti Jaukovićeve poteze, jer bilo bi jako štetno ako bi se izveo zaključak da postoji razvijen politički ekstremizam i da se na tome kapitalizuje jedan dodatni pritisak u Crnoj Gori u kojoj su ljudi i ovako dovoljno podijeljeni u dvije grupe za i protiv NATO-a, za i protiv Amerike i Rusije.

I upravo zbog toga mora da postoji jedan visok nivo javne odgovornosti i treba sačekati u svakom slučaju na ono što kaže zvanična istaga i na kraju tek iznositi zaključke.

Kompletan intervju možete pročitati na ovom linku.

Radioslobodnaevropa.org/Slobodnabosna/Poslovnidnevnik/

Komentari

komentari