MANEKEN Robert Bojanić, kojeg zbog narančaste kose zovu i hrvatskim princem Harryjem, za Index je odlučio otkriti kako zaista izgleda svijet muškog modelinga te s kakvim se neugodnim iskustvima manekeni susreću u pokušaju da ostvare karijeru.

“Modelingom se bavim dvije godine, godinu dana sam radio u Hrvatskoj, a nakon toga u Kini u gradu Guangzhou. Odradio sam puno modnih editorijala i odradio mnogo revija. Ovaj mjesec sam trebao ići u Milano, ali sam to odgodio jer sam odmah shvatio o čemu se radi. Naime, mi modeli iz Hrvatske smo trebali ići u Milano na casting za Milano Man Fashion Week koji se održao ovaj mjesec, naša agencija u Zagrebu nam je našla agenciju tamo, ali smo si sami trebali platiti put i hranu. Agencija u Milanu nam je platila samo apartman, ti su apartmani uglavnom živi očaj. Tamo smo trebali ići na casting iako se unaprijed zna tko će nositi reviju… Ako želiš nositi reviju trebaš popušiti onu stvar organizatoru i agentu”, priča Robert.

“Ja takva osoba nisam, imam svoj stav i vrlo sam profesionalan u ovome poslu tako da mi ne bi nikada palo na pamet nekom popušiti onu stvar za reviju na kojoj ti plate sitan iznos s kojim si platiš put za natrag, a na kraju se vratiš praznih džepova. O tome sam odlučio ovakvo javno – otvoreno progovoriti zato da dokažem da ni vani nije blistava situacija u manekenstvu, sve je to divno i krasno, a zapravo – nisu lutke nego prostitutke”, tvrdi Robert koji je jednom dobio takvu ponudu u Kini.

“Srećom sam takvu ponudu doživio samo jedno, i to dok sam bio u Kini. To je bio casting za jednog modnog dizajnera koji ima puno novca i misli da može sve što zaželi, ali ja sam se u tom trenutku samo okrenuo i izašao iz prostorije, bilo mi je jako neugodno. Možda, kada bih pristao na takvo nešto, onda bi postao još poznatiji, ali to bi saznalo kad tad i svima bi bilo jasno zašto sam postao poznat tako naglo. Sve bi to bilo instant. U ovom poslu su nemoralne ponude svakodnevica, bilo to na castingu, u agenciji ili preko interneta”, kaže mladi maneken koji smatra da su u Hrvatskoj ipak po tom pitanju mnogo ugroženije djevojke nego muškarci.

On smatra da domaće agencije znaju što se vani događa mladim modelima, ali da ne reagiraju. “Moja agencija ne bi ni saznala da ja to napravim jer to onda ostaje u diskreciji, castinzima se takve stvari ‘prekrivaju'”, kaže.

“Europa je cijela u kaosu, u Kini gdje sam bio je koliko toliko ok, na vrijeme se dobije novac i to su jako veliki iznosi, dok u Europi doslovno čekaš tri mjeseca za lovu s kojom možeš kupiti jedne tenisice. Zato su modeli prisiljeni na prostituciju, obilaze klubove u kojima se modelima plaća za pojavljivanje. Vani ima dosta maloljetnih modela cura i dečkiju koji su kao pušteni s lanca i bez kontrole pa ih to često odvede u krivom smjeru. U Hrvatskoj je modna scena u kaosu, slabo se radi i jedva da i ima revija. Ne pljujem po nikome niti želim da to tako ispadne, samo govorim istinu. Prije su modeli uz manekenstvo mogli glumiti ili pjevati, raditi show, danas je i to palo u vodu. Jad i bijeda je sad. Nekad mi se povraća od manekenstva kad sve to gledam, ali idem dalje i trudim se. Jako je teško biti model i jako stresno, zato mnogi psihički nastradaju”, zaključuje.

Index

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari