Home / Vijesti / BiH / IMAMO LI VLAST KAKVU SMO ZASLUŽILI?

IMAMO LI VLAST KAKVU SMO ZASLUŽILI?

Današnja press konferencija CCIa na kojoj su predstavljeni Mandatni izvještaji o monitoringu rada Vlade i Parlamenta FBiH za period 2014-2018.godina

Aktuelni mandat, u Federaciji BiH, obilježen je gotovo konstantnom političkom nestabilnošću uzrokovanom
problemima u odnosima unutar vladajuće koalicije. Faktički, mijenjali su se samo akteri sukoba i skandali kojim
su opterećivali javnost, demonstrirajući najgore lice politike i slažući se samo u jednom – održanju na vlasti,
po svaku cijenu. Vlast je pokazala hronični nedostatak kapaciteta (pa i volje) da kreira funkcionalan sistem,
obezbijedi političku stabilnost, kao osnovu ekonomskog napretka i da se počne baviti rješavanjem ozbiljnih
problema građana i društva. Pri tome, umjesto prihvatanja odgovornosti za rezultate vlasti u kojoj participiraju,
članice vladajuće koalicije, s približavanjem izbora, nastoje napraviti što veću distancu između sebe i odgovornost
za loše rezultate vlasti prebaciti na koalicione partnere i do izbora relativizirati podjelu na vlast i opoziciju i
poboljšati svoj rejting. Zadržavajući, i dalje, sve privilegije koje im vlast omogućava.
U RADU VLADE FEDERACIJE BIH, U AKTUELNOM MANDATU, NALAZIMO POTVRDU TEZE DA
KVANTITET NE ZNAČI NUŽNO I KVALITET.
Naime, poređenje sa rezultatima ostvarenim u prethodnom
mandatu, takođe opterećenom političkim turbulencijama i problemima u funkcionisanju vlasti, ukazuje na nešto
veću produktivnost Vlade FBiH u aktuelnom mandatu – za 13%. No, analiza razmotrenih mjera ukazuje na vrlo
mali procenat onih najznačajnijih – zakona je svega 3%, a strategija 0,2% u ukupnoj masi razmotrenih mjera,
tokom ovog mandata. Što je dovelo do toga da je i po broju utvrđenih zakona i po broju donešenih strategija,
u aktuelnom mandatu došlo do pada u odnosu na rezultate iz prethodnog mandata.
VLADA FBIH JE, U AKTUELNOM MANDATU, UTVRDILA 166 ZAKONA (133 U PRIJEDLOGU I 33 U
NACRTU). ŠTO JE ZA ČAK 74 MANJE NEGO U PRETHODNOM MANDATU (U KOME JE UTVRĐENO
240 ZAKONA).
Istovremeno je utvrdila 9 strategija, dok je u prethodnom mandatu utvrđeno 12 njih.
PROBLEM VLADE FBIH, U REALIZACIJI NAJZNAČAJNIJIH MJERA, KOJIMA SE POTENCIJALNO
MOŽE SISTEMSKI, DUGOROČNO, POZITIVNO UTICATI NA KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA,
NAJVIDLJIVIJI JE PRI POGLEDU NA REALIZACIJU PROGRAMIMA RADA PLANIRANIH OBAVEZA.
Po
godinama, realizacija planiranih zakona se kretala ovako: 27 utvrđenih od 104 planiranih u 2015., 33 od 106
u 2016., 34 od 96 u 2017., te 17 utvrđenih zakona u prvih 6 mjeseci 2018, od 92 planirana programom rada
za ovu godinu. Dakle, najviše što je Vlada FBiH uspjela da realizuje, od planiranog u nekoj godini, je svega
nešto više od trećine zakona iz programa rada za tu godinu.
LOŠA REALIZACIJA PLANIRANIH OBAVEZA, REZULTIRALA JE NEUSVAJANJEM ČITAVOG NIZA
MJERA KOJE SU DOBRO KREIRANE I PRAVILNO IMPLEMENTIRANE MOGLE POZITIVNO UTICATI NA
KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA FBIH.
Spomenimo samo da nije kreirano i utvrđeno čak 18 strategija koje su
bile planirane programima rada donešenim od strane Vlade FBiH u ovom mandatu. I ogroman broj značajnih
zakona. Pri tome, dodatno apsurdno je da su neke od nerealizovanih strategija prestale biti planirane
programima rada za narednu godinu, kao da je potreba za njima odjednom nestala.
DODATNO ZABRINJAVA I STRUKTURA UTVRĐENIH ZAKONA. Više od polovine zakona koje je Vlada
FBiH utvrdila tokom aktuelnog mandata su tek izmjene i dopune postojećih zakona. A tek 47% su novi, tzv.
temeljni zakoni.
ESKALACIJA SUKOBA IZMEĐU KOALICIONIH PARTNERA I PONOVNO STAVLJANJE PRIORITETA NA
TZV. RJEŠAVANJE NACIONALNOG PITANJA, POTPUNO JE, IZ FOKUSA, POTISNULO REFORMSKU
AGENDU, KOJA JE TREBALA DA OTVORI I UBRZA REFORMSKE PROCESE U ZEMLJI I INTEGRACIJU
BIH U EU.
Sa realizacijom Akcionog plana za realizaciju Reformske agende, za period 2015.-2018. se ozbiljno
kasni. U posljednju godinu predviđenog roka za realizaciju ovog akcionog plana, ušlo se sa manje od 50% u
potpunosti realizovanih mjera.
GODIŠNJI PROGRAM RADA VLADE F BIH, KAO JEDAN OD NJENIH KLJUČNIH DOKUMENATA, KOJI
BI TREBAO I DEFINISATI SMJERNICE ZA RAD VLADE I PODSTAĆI EFIKASNOST, MJERLJIVOST I
TRANSPARENTNOST TOG RADA, NIJEDNOM, TOKOM AKTUELNOG MANDATA NIJE USVOJEN NA
VRIJEME, ODNOSNO, PRIJE POČETKA GODINE NA KOJU SE ODNOSI.
Pri tome je nezainteresovanost
ili nesposobnost stranaka vladajuće koalicije da obezbijedi prisustvo svojih poslanika na sjednicama, dovela i
do odbijanja Programa rada Vlade za 2018., u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Što je vjeran simbolički
 prikaz stanja u vladajućoj koaliciji i njenog odnosa prema svojim obavezama.

NI SVOJE OBAVEZE U VEZI BUDŽETA, VLADA FBIH NIJEDNU GODINU AKTUELNOG MANDATA NIJE
IZVRŠILA NA VRIJEME.
Nijedan nacrt budžeta FBiH, u posljednjih 5 godina, od kako je na snazi novi Zakon
o budžetima u FBiH, nije donesen u roku koji propisuje Zakon. Inače, u odnosu na prethodni mandat,
budžetska sredstva su uvećana za preko dvije milijarde KM, sumarno.
OSIM ŠTO KRŠI VLASTITI I POSLOVNIK O RADU SKUPŠTINE, TE ZAKON O BUDŽETIMA VLADA KRŠI
I ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA U BiH.
Žene su, u aktuelnoj Vladi FBiH, na čelu tek 4 od 17
ministarstava, što je u neskladu sa Zakonom, koji pod ravnopravnom zastupljenošću precizno definiše stanje
u kome nijedan pol nije u određenoj instituciji zastupljen u procentu manjem od 40%, pri čemu se sve drugo
smatra diskriminacijom, čije se otklanjanje istim Zakonom nalaže.
A POSEBAN SKANDAL JE KRŠENJE USTAVA OD STRANE INSTITUCIJA VLASTI, KOJE JE ODAVNO
IZAŠLO IZ SFERE IZUZETAKA OD PRAVILA I PREDSTAVLJA OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM. NA
ŠTA SE NAKALEMILA I USPORENA IMPLEMENTACIJA PRESUDA USTAVNIH SUDOVA, KOJIM SE
NALAŽE OTKLANJANJE NEUSTAVNOG DJELOVANJA.
Čitav je niz važnih zakona koji se moraju izmijeniti
ili donijeti potpuno novi, kako bi se implementirale presude ustavnih sudova FBiH i BiH
. Mnogi od njih
godinama čekaju na realizaciju, a stižu stalno nove presude. Generalno, kada su u pitanju izvršenja odluka
ustavnih sudova, a iz kojih proizilazi izmjena zakonodavstva u određenoj oblasti, procedure pripreme zakona
unutar resora Vlade FBiH, a potom i razmatranja i usvajanja u Parlamentu FBiH, predugo traju.
ZA NEKE MJERE KOJE JE VLADA UTVRDILA A PARLAMENT USVOJIO, TOKOM AKTUELNOG
MANDATA, BILO BI BOLJE DA NISU.
Spomenimo samo Zakon o državnoj službi, koji je utvrđen na Vladi i
usvojen u Parlamentu i pored protivljenja i domaće javnosti i predstavnika međunarodne zajednice u BiH i za
koji je Evropska komisija navela da je vratio Federaciju BiH deset godina unazad kada je riječ o reformi javne
uprave. Pri donošenju ovog zakona smo vidjeli sav cinizam i licemjerstvo vlasti, koja je njegovo usvajanje
pravdala obavezom iz Reformske agende. Dakle reformski zahtjev za depolitizacijom(!) javne uprave je
iskorišten kao izgovor za donošenje zakona kojim je dodatno pojačana kontrola stranaka nad zapošljavanjem
u javnoj upravi. I pri tome su vladajuće stranke pokazale koliko im je stalo do kontrole nad radnim mjestima u
zemlji, koje i jesu sredstvo kojim se služe za održavanje na vlasti. A stalo im je toliko da su bile spremne čak i
na sukob sa međunarodnom zajednicom i na kršenje Ustava, što je, u konačnici, konstatovano presudom
Ustavnog suda FBiH. Inače…
UNUTAR FEDERALNE VLASTI, U AKTUELNOM MANDATU IMALI SMO PRILIKU SVJEDOČITI
ZNAČAJNOM DOPRINOSU VLADAVINI PRAVA I IZGRADNJI PRAVNE DRŽAVE
. No, ne radi se o
zaslugama vladajuće koalicije, niti Vlade ili Parlamenta FBiH. Nego o aktivnosti sistematskog reagovanja
putem apelacija Ustavnom sudu na sporne akte koje donosi Vlada i usvaja Parlament FBiH, a koje je provodio
potpredsjednik Federacije Milan Dujmović. Počelo je sa spornom Uredbom o vršenju ovlaštenja u privrednim
društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti FBiH, zbog čijeg je usvajanja DF napustio vladajuću
koaliciju, poslije samo dva mjeseca provedenih na vlasti. A koju je Ustavni sud, na apelaciju Dunovića,
proglasio neustavnom. Nastavilo se sa „obaranjem“ čitavog niza zakona (Uključujući i pomenuti Zakon o
državnoj službi), na čiju je neustavnost ukazivao Dunović, ali se vladajuća koalicija na to nije obazirala, do
presuda Ustavnog suda. Ono što nedostaje u cijeloj priči je – normalna reakcija političkih aktera, karakteristična
za razvijena demokratska društva. A to znači – ostavka ili smjena odgovornih za donošenje neustavnih akata.
Na žalost, niko iz vlasti nije snosio nikakve posljedice svog neustavnog djelovanja. Naprotiv, iz svog
neustavnog djelovanja neki su izvukli korist. Što je za jedno društvo krajnje porazno.
POLITIČKA KRIZA U FEDERACIJI BiH, TOKOM AKTUELNOG MANDATA, NAJDRAMATIČNIJE SE
ODRAŽILA NA RAD I REZULTATE PARLAMENTA FBIH, POGOTOVO PREDSTAVNIČKOG DOMA.
Pravljene su višemjesečne pauze u radu, sjednice oba doma Parlamenta su prekidane, odgađane, održavane u
više nastavaka i trajale po 4-5 mjeseci, održavane su a da nijedna mjera na njima nije usvojena, rad je tokom
mandata imao više karakter vanrednog nego redovnog itd. U konačnici održano je 60 sjednica Predstavničkog
doma, od čega svega 23 redovne i 44 sjednice Doma naroda, od čega je svega 21 redovna.
IAKO JE I PRETHODNI MANDAT PROTEKAO U STALNIM POLITIČKIM TENZIJAMA, REZULTATI
AKTUELNOG, U OBA DOMA PARLAMENTA SU, PO GOTOVO SVIM PARAMETRIMA, DALEKO ISPOD
REZULTATA U PRETHODNOM MANDATU.
I jedan i drugi dom održali su manje sjednica, na njima razmotrili
mnogo manje mjera od svojih prethodnika, realizovali mnogo manje zakona, manje strategija i pokazali još
veću neodgovornost u kontekstu usvajanja i realizacije planiranih obaveza.
ZA LJUDE BIRANE NA DIREKTNIM IZBORIMA, POSLANICI PARLAMENTA FBIH, PRIJE SVEGA ONI IZ
VLADAJUĆE KOALICIJE, POKAZUJU ZABRINJAVAJUĆU NESAMOSTALNOST U RADU I
ODLUČIVANJU.
Apatično čekanje na dogovore lidera ili, s druge strane, verbalni obračuni „po komandi“,
postali su pravilo u Parlamentu FBiH. Praktično nijedno ozbiljno pitanje, nijedna kriza, nisu se ni pokušali riješiti
inicijativom iznutra. Umjesto interesima građana, poslanici su (većina njih) bespogovorno služili interesima
stranaka i njihovih lidera. I bez pretjerivanja se može reći da su suodgovorni (mada tu odgovornost snose
mnogi i u zemlji i van nje) za izmještanje moći iz parlamenata u stranačke cetrale ili čak u lidere stranaka. Što
je poraz parlamentarne demokratije, u ovoj zemlji.
REZULTAT RADA U TAKVIM OKOLNOSTIMA NAJBOLJE ODSLIKAVA ŠTETU UČINJENU GRAĐANIMA
FEDERACIJE, NEODGOVORNOM POLITIKOM, FOKUSIRANOM NA PARTIKULARNE INTERESE.
Za
kompletan mandat usvojeno je svega 94 zakona. Što je u nivou jednog godišnjeg programa rada. I usvojeno
je svega 6 strategija. Što je čak 3 puta manje od broja usvojenih strategija u drugom entitetu, u istom periodu.
ČITAV NIZ IZUZETNO ZNAČAJNIH MJERA, KOJE SU TREBALE BITI USVOJENE U OVOM PERIODU,
NIJE RAZMATRAN, NIJE USVOJEN ILI JE IZJAŠNJAVANJE O NJIMA ODGAĐANO.
Brojni zakoni se
godinama ne donose iako za njima postoji potreba. Podsjetimo samo na Zakon o šumama, koji se bezuspješno
pokušava donijeti već treći mandat. Dok se šumski fond svo ovo vrijeme nemilosrdno uništava.
U ODNOSU NA BROJ USVOJENIH ZAKONA, BROJ ODBIJENIH JE IZUZETNO VELIK. odbijena su 22
zakona, od čega 18 u PD a 4 u Domu naroda. Među njima i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o igrama
na sreću, kao i Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju FBiH i to 2 puta. A odbijen je i Zakon o izmjeni
Zakona o matičnim knjigama, koji se odnosio na usklađivanje ovog pitanja sa presudom Ustavnog suda.
POSEBAN PROBLEM JE POVREMENO NEPRIHVATLJIVO DUGA PROCEDURA USVAJANJA ZAKONA.
Procedura usvajanja za Zakon o energetskoj efikasnosti, npr. trajala je 4 godine i 9 mjeseci, koliko je proteklo
od njegovog prvog pojavljivanja, odnosnu utvrđivanja na Vladi u nacrtu, do usvajanja prijedloga tog zakona u
Parlamentu. Procedura usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o direktnim stranim ulaganjima u
FBiH, trajala je 3 i po godine. Od zakona koji su još u proceduri – na Zakon o obaveznim osiguranjima u
saobraćaju čeka se sada već više od 6 godina
. CCI se zalaže za ograničenje trajanja ove procedure na 6
mjeseci, u cilju povećanja efikasnosti institucija i bržeg dolaska do zakonskih rješenja čija je potreba uočena.
SVOJOM NEEFIKASNOŠĆU PARLAMENT FBIH JE DODATNO UMANJIO IONAKO SKROMNE
REZULTATE VLADE, U AKTUELNOM MANDATU.
Od 133 zakona koje je Vlada utvrdila tokom ovog
mandata, četvrtina njih nije uopšte došla do dnevnog reda sjednica Parlamenta.
OBA DOMA PARLAMENTA FBIH POKAZUJU KRAJNJU NEODGOVORNOST I KAD JE U PITANJU
PLANIRANJE SVOG RADA.
U aktuelnom četverogodišnjem mandatu Dom naroda je program svog rada
donio samo za jednu, a Predstavnički dom za dvije godine. Pri tome su i tad neprihvatljivo kasnili – Dom naroda
je čak svoj program za 2017. godinu donio u devetom(!) mjesecu te godine. Pa je to mogao biti tek program
za posljednja 3 mjeseca, a nikako godišnji program rada, na šta su oba doma obavezana i svojim poslovnicima.
U VIŠE NAVRATA, POSLANICI I DELEGATI U PARLAMENTU FBIH UPOZORAVALI SU NA KRŠENJE
POSLOVNIKA OD STRANE RUKOVODSTAVA DOMOVA, NESAZIVANJEM SJEDNICA U ODREĐENOM
VREMENSKOM ROKU ILI NESTAVLJANJEM ODREĐENIH AKATA NA DNEVNI RED.
Iz činjenice da brojni
akti čekaju da razmatranje i odluku neprimjereno dugo, izveden je zaključak da bi sjednice u Parlamentu imalo
smisla održavati sedmično. Poslovnici se krše i neusvajanjem zapisnika sa održane sjednice na početku prve
naredne. U posmatranom periodu zabilježili smo i slučajeve gomilanja a onda usvajanja po 6 zapisnika
istovremeno. S obzirom da su zapisnici nedostupni javnosti dok ne budu usvojeni, ovo je svojevrstan oblik
netransparentnosti u radu Parlamenta.
DOMU NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BIH, TREBALO JE VIŠE OD GODINU I PO DANA DA
ISPUNIO USTAVNU OBAVEZU, IZBOROM POTPREDJEDAVAJUĆEG IZ SRPSKOG NARODA.
Podsjećamo još jednom i na dugogodišnji problem nepopunjenosti Kluba srpskog naroda u Federalnom
parlamentu, na čijem se rješavanju, praktično, ništa ne radi.
PARLAMENT FBIH I PORED KRAJNJE LOŠIH REZULTATA, I DALJE DEMONSTRIRA SOCIJALNU
NEOSJETLJIVOST.
I pored kontinuiranog pokretanja inicijativa da se Zakon o platama i naknadama u organima
vlasti u Federaciji BIH izmjeni i ukinu privilegije političarima, koje su u naskladu sa socijalno-ekonomskim stanjem
u zemlji (a i sa rezultatima njihovog rada), taj rezolutni unisoni stav javnosti odbija se provesti u djelo. U Budžetu
tako nema novca za mnoge važne stvari (pa je tako stavka za zapošljavanje Roma, npr. umanjena za devet
puta!), ali za privilegije političara ima.
PODSJEĆANJE NA PROTESTE IZ 2014. Podsjećamo da su građani na masovnim demonstracijama
početkom 2014. godine, kao jedan od uzroka protesta naveli politiku stalnih sukoba i opsjednutosti i bavljenja
vlasti samom sobom, uz zanemarivanje interesa građana. Političari su tada, pod pritiskom, pred izbore obećali
da se to više neće dešavati i da će se okrenuti rješavanju stvarnih problema građana. No, i to obećanje je
završilo kao i sva druga predizborna. U 2018. nema demonstracija. Ali ima protesta građana. Možda još
ozbiljnijih od onih viđenih 2014. Protesta u vidu masovnog napuštanja zemlje, od strane njenih mladih i
radnosposobnih građana. Pri čemu se sve češće, umjesto posla I novca, kao motiv odlaska navodi politička
situacija i nestabilnost i besperspaktivnost koju proizvode političari u zemlji. I pred ove izbore, stranke koje su
(i) u prethodnom periodu činile okosnicu vlasti pokazuju da ne znaju i nemaju namjeru promijeniti vokabular i
politiku. No… „Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje“. A nakon predstojećih izbora znaćemo i da li želimo i da
li smo zaslužili bolje. Ili smo zaslužili tačno ono što i imamo

CCI Press /Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari

Check Also

IZETBEGOVIĆ TVRDI DA JE SKROMAN ČOVJEK: “Hranim se u Predsjedništvu, za predsjednika sam siromašan, a biću i NA BIROU ZA ČETIRI DANA”

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije, kazao je za …

New to site? Create an Account


Login

Lost password? (close)

Already have an account? Login


Signup

(close)