“UVIJEK sam vjerovao u Sjevernu Koreju! Znao sam da će biti promjena”, plačući je rekao Dennis Rodman.
“Ali bilo je teško, brate! Nisam se mogao vratiti kući. Morao sam se skrivati trideset dana”, Dennis Rodman je tu već jecao.
Neobičan, emotivan intervju, u kojem je sve bilo čudno, od činjenice da je bivša macho zvijezda NBA-a jecala kroz velike sunčane naočale do upotrebe riječi “brat” prema bjelačkom voditelju emisije, dogodio se uoči sastanka Kim Jong-una i Donalda Trumpa. Povijesnog sastanka, kako su javljali mediji.
Teatralno rukovanje pred šačicom novinara
Trump i Kim našli su se u hotelu Capella, na singapurskom otoku Sentosa. U dogovorenom trenutku teatralno su zakoračili jedan prema drugom s različitih strana hotelske galerije. Ispred podija na kojem su se redale zastave SAD-a i Sjeverne Koreje stali su, rukovali se i okrenuli prema neobično maloj šačici novinara i kamera. Nakon razmjene osmijeha i Trumpovih tapšanja, uputili su se na razgovor u četiri oka.
Dalje je sve povijest, ili se barem tako čini na prvi pogled. Poslije razgovora u širem formatu s članovima delegacija, strane su se uputile na ručak. “Slikajte nas da ispadnemo lijepi i vitki“, našalio se Trump pred novinarima. No ni neprimjerena šala – Kimu nije bilo smiješno – nije pokvarila tijek razgovora. Obojica su izjavili da su zadovoljni tijekom susreta i uputili se u dvoranu te potpisali zajedničku izjavu.
Tekst potpisane izjave sastoji se od svega nekoliko stavaka. Unatoč tome što su dojučerašnji antagonisti, posebno Trump, nahvalili izjavu u superlativima, radi se o vrlo šturom i nekonkretnom tekstu. Očekivano, ratno stanje nije završeno, a Kim Jong-un nije obećao totalno uništenje svog nuklearnog potencijala u nekom konkretnom vremenskom okviru.
Mlaćenje stare slame i to na puno neučinkovitiji način
Stoga se u Singapuru povijest nije dogodila, nego tek skromno počela nanovo. Radi se o mlaćenju stare slame, ali na puno neučinkovitiji način. Nekoć davno, 1994. godine, SAD i Sjeverna Koreja postigli su vrlo konkretan sporazum o denuklearizaciji u zamjenu za američku izgradnju lakovodnih reaktora. Čak i kad je to propalo, SAD i Sjeverna Koreja svejedno su nastavili vrlo duboke i sveobuhvatne pregovore o novčano-energetskoj razmjeni.
Današnji sastanak impresivan je isključivo na audiovizualnom nivou. Što se sadržaja tiče, potpuno je prazan i u usporedbi s prošlim uspjesima malen. No Trump i Kim napravili su za svijet pravu priredbu. Nakon čitave godine napetih raketnih provokacija, verbalnog prepucavanja, vrijeđanja i nuklearnih pokusa, stvorila se posebna atmosfera i dojam da je današnji susret posebna katarza u filmskom stilu.
Svi pravi problemi ostaju
Svi pravi problemi, poput ekonomije, transformacije režima, denuklearizacije, balističkog programa, regionalne sigurnosti i sankcija ostaju. Istovremeno, zajednička izjava stvara odveć pozitivnu sliku i prevelika očekivanja koja se mogu gadno izjaloviti kada stručnjaci dviju zemalja krenu u realizaciju konkretnih mjera.
Ipak, ovo je trenutno optimalan scenarij. Za malenu i sankcijama izjedenu Sjevernu Koreju ovo je gotovo najbolje što se moglo dogoditi. Kim Jong-un, jučerašnji diktator i nepoželjan čimbenik, danas je sjeo za stol s predsjednikom najmoćnije države na svijetu i dobio od njega pohvale. To je za njega nevjerojatna taktička pobjeda. Za Donalda Trumpa, ovo je prilika da se prikaže kao mirotvorac, lider i snažna osoba koja sve svoje ideje provodi do kraja. Tijekom izjave za novinare, Trump je naravno iskoristio priliku da prozove Obamu za neučinkovitost.
Dijalog je bolji od zveckanja oružjem, ali prave muke tek počinju
Sudeći prema Trumpovim izjavama, Kim Jong-un je tijekom zatvorenog sastanka naglašavao zatvaranje nuklearnog poligona. To je zapravo jedina čvrsta karta koju je Kim mogao odigrati. Zanimljivo, u zadnjim trenucima, Kim je izgledao dosta uznemireno i oznojeno. Iako je teško reći, sasvim je moguće da je Trumpova delegacija zaprijetila dodatnim sankcijama i mjerama ako sjevernokorejska delegacija ne prihvati pojam “potpuna denuklearnizacija” u zajedničkoj izjavi.
Pjongjang sada mora provoditi dvosmjernu politiku prema Južnoj Koreji i SAD-u. Iako singapurska izjava potvrđuje privrženost izjavi koju su nedavno potpisale Južna i Sjeverna Koreja, u praksi su to različite stvari. Prijateljski nastrojeni južnokorejski predsjednik Moon Jae-in svakako je više naklonjen Kimu i ima veći prag tolerancije. Stoga će Sjeverna Koreja i dalje nastojati očarati Južnu te preko nje djelovati na SAD.
U bilo kojem slučaju, dijalog je bolji od zveckanja oružjem. No muke tek počinju. Može li, i kada, Sjeverna Koreja postati donekle nalik normalnoj državi s otvorenim granicama i funkcionirajućim tržištem još uvijek je enigma. No suze i molitve Dennisa Rodmana daju nam nadu.
* Dr.sc. Branimir Vidmarović je diplomirao i doktorirao međunarodne odnose u Moskvi na MGIMO-u te je specijalist za japansko-kineske odnose.
Index.hr/Poslovnidnevnik.ba