Ne moramo znati koliki je nečiji koeficijent inteligencije da bismo zaključili da je ta osoba natprosječno inteligentna.

1. Postavljaju pitanja o svemu

Inteligentni ljudi ne vjeruju svemu što čuju. Pitaju za tradiciju, vjerovanja, etičke norme, čitav sistem u kojem živimo, zapravo sve što postoji.

Ne uzimaju ništa zdravo za gotovo i ne povode se za masom, već o svemu promišljaju kritički i temeljno istraže prije nego što stvore vlastito mišljenje.

Zasigurno ne vjeruju svemu što čuju u vijestima ili od strane bilo koje autoritativne figure. Natprosječno inteligentni ljudi mogu prokužiti laž te ne dopuštaju drugima da se igraju s njima ili da ih stjeraju u ćošak.

Dogma, odnosno principi koji se predstavljaju kao nepobitna istina, njima ne znači ništa – oni imaju mišljenje kakvo žele imati i slijede vlastiti put u životu.

2. Inteligentni ljudi nikoga ne dižu u nebesa

Ljudi s natprosječnim koeficijentom inteligencije rijetko imaju idole i rijetko traže nekoga tko će ih voditi kroz život. Oni znaju da znanje koje traže i koje im je potrebno mogu pronaći u samima sebi. Shvataju da od svake osobe možemo nešto naučiti u životu, ali isto tako shvaćaju da sami ne znaju sve.

Niko nema sve odgovore, i zato natprosječno inteligentni ljudi nikoga ne gledaju kao idola. Sami sebe doživljavaju kao svog osobnog gurua koji ima dovoljno mudrosti i snage snaći se u svakoj situaciji.

3. U stalnoj su potrazi za znanjem

Osobe s visokim kvoeficijentom inteligencije nikada se ne zadovoljavaju onime što znaju – uvijek žude za novim znanjima i iskustvima. Uživaju u tome da proširuju svoj um i da se upuštaju u inteligentne razgovore kad god za to imaju priliku.

Inteligentni ljudi fascinirani su znanjem i ovisni o njemu – ne zadovoljavaju se naučenim jer će na taj način njihov um stagnirati. Shvaćaju da je znanje moć te se žele naoružati sa što više mentalne municije.

4. Svoje misli pretvaraju u djela

Natprosječno inteligentne osobe znaju da misli i ideje ne znače ništa bez djelovanja. Ako žele dospjeti igdje u životu, razumiju da ono što znaju moraju primijeniti u konkretnim djelima. Od vaših misli nema nikakve koristi ako ih ne podijelite s drugima i ako ih ne koristite kako biste pridonijeli svijetu, pa inteligentni ljudi uvijek gledaju gdje bi mogli primijeniti svoje znanje.

Neće dopustiti da im išta stane na put u njihovu nastojanju da koristeći svoje znanje promijene svijet nabolje. Osmišljavanje novih planova s kojima će postići svoje ciljeve pruža im veliko zadovoljstvo.

5. Znaju vrijednost vremena provedenog sa samima sobom u tišini

Više od ičega, ljudi s visokim kvocijentom inteligencije znaju vrijednost vremena provedenog sa samima sobom u tišini.

Svijet je toliko ubrzan da se čini da uopšte ne stavlja naglasak na “biti”. Svi moramo djelovati, raditi, proizvoditi, kretati se, zarađivati. Ne provodimo dovoljno vremena razmišljajući, osjećajući, voleći,…

Zbog toga natprosječno inteligentni ljudi provode koliko god je vremena moguće sa samima sobom i sa svojim mislima jer znaju koliko je važno zagledati se duboko u sebe kako bi pronašli odgovore. Čak i ako u tom trenutku ne traže odgovore, i dalje su svjesni važnosti vremena koje provedemo sami, daleko od buke koja nas okružuje, jer to takođe pomaže da se oslobodimo stresa te da regenerišemo um, tijelo i dušu.

Natprosječno inteligentni ljudi imaju odličnu vezu sa samima sobom i znaju da je ta veza temelj za sve ostalo u životu.

Cafe/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari