VEĆ godinama svjedočimo teroru koji razne inspekcije provode nad (pogotovo) malim poduzetnicima. Po svojim aktivnostima najpoznatiji su porezni inspektori koji su bez problema u stanju nekome odrapiti 50 tisuća kuna kazne zbog malog umjesto velikog slova na račun, a vrlo su efikasni i u proganjanju prodavača sira i meda na placu.

Doduše, događaju im se propusti poput Agrokora, kada ne primijete kriminal koji se mjeri milijardama i koji će se na sudovima raspetljavati desetljećima, ali su zato ogromnim kaznama uništili tisuće tvrtki i poslova ili, kako to administracija voli reći, “radnih mjesta”.

Za poreznicima ne zaostaju ni druge vrste inspekcija koje kontroliraju je li vam stol visok 56 ili 48 centimetara, imate li u lokalu dvije slavine za vodu ili jednu, koliko je pod udaljen od stropa, prozor od zida i slične važne stvari za obavljanje posla za koje, ako ih ne ispoštujete, vam mogu napisati kaznu koja nerijetko pojede godišnju zaradu, a u težim slučajevima otjera u stečaj.

Inspektori u Hrvatskoj misle da im je posao kažnjavanje

Tako inspekcije funkcioniraju u Hrvatskoj i ostalim primitivnim zemljama gdje osoba na mjestu inspektora misli da mu je zadatak naplata kazni (a možda i jest), da mora što više novca prikupiti kada dođe s terena, i ponašaju se kao da imaju godišnje i mjesečne planove koliko kazni moraju napisati i u kojem iznosu.

U civiliziranim zemljama cilj inspekcije je da na njihovom terenu svi rade u skladu s važećim propisima, da inspektor pomogne poduzetniku da njegovo poslovanje bude usklađeno s propisima i da u konačnici svi budu zadovoljni – i inspekcija kojoj svi na terenu imaju zakonito poslovanje i poduzetnici koji su od administracije dobili pomoć.

Sada kreće turistička sezona, i sezona ubiranja harača raznih inspekcija. Prošle godine inspektori su otoke obilazili čak i ratnim brodovima, a za koju godinu, ako nauče letjeti, mogli bi u inspekciju i borbenim avionima F-16 kad stignu iz Izraela.
Na Facebooku smo pronašli dva stvarna primjera rada inspekcija, jedan je iz Hrvatske, a drugi iz Irske.

Ovako to izgleda u Hrvatskoj:

“Jedne godine sam bio u Komiži kad je dvadeset poreznika iz Splita krenulo na otok ubirati harač.
Svi su na otoku znali da dolaze ubrati harač.
Navečer u restoranu pitam frenda kako je on prošao.
– Ma dobro, platio sam mandatnu kaznu?
– Koji kurac je to?
– Platio sam sedam tisuća kuna za neke pizdarije (tipa posebni frizer za meso i ribu) i počastio ih ručkom.
– Što, došli su po reket kao mafija.
– Tako nekako. Dobro sam prošao, jer ovo je bila minimalna kazna, a bez kazne nitko ne prolazi.

!?

Feudalci i njihov harač je bio pičkin dim, prema ovome što poreznici rade.

Tko god radio pošteno može odmah staviti ključ u bravu i onda se igraju igre tko će koga zajebati.
Da ne govorim koliko se podijeli i mita.
U kojoj normalnoj državi poreznici ručaju u restoranu u kojemu su proveli porezni nadzor i ubrali neku fucking mandatnu kaznu?
Harač valjda?”

A u Irskoj ovako:

“Na primjer, ovdje u Dublinu ta situacija izgleda ovako (konkretan primjer od prije nekoliko dana, kod frenda u restoranu):
Došla inspekcija.
Pregledala sve.
Napisali popis što treba promijeniti ili nadopuniti.
Ostavili popis.
Nakon dva tjedna došao drugi inspektor.
Dali mu popis.
On sve pregledao.
Rekao da žuri, jer ima još objekata za pregledati.
Pozdravio i otišao.”

Komentari

komentari