Među onima koji su koristili hrvatske putovnice, otkrilo se i to, bio je navodni vođa novog “Zemunskog klana” Luka Bojković, te njegovi najbliži pajdaši Vladimir Milisavljević i Siniša Petrić. Bojović je imao zapravo originalnu hrvatsku putovnicu sa svojom fotografijom i lažnim identitetom na ime Marijana Barišića koji je nestao u Bleiburgu 2008. Sva trojica skrivala su se u Španjolskoj.
U Hrvatskoj je prije pet godina otkriveno da su se među ljubiteljima hrvatskih dokumenata bili i kriminalac Sretko Kalinić, te narkobos Darko Šarić. Članak u Blicu otkriva i jednu vrlo zanimljivu društveno fenomenološku činjenicu; za hrvatske, ali i slovenske putovnice, kao zemlje članice EU-a, izrazito su zainteresirani i obični građani, uglavnom zato što s njima mogu neometano ulaziti u EU kako bi radili i putovali.
Takve putovnice su bitno jeftinije od onih kojima se koriste najkrupniji kriminalci, mogu se nabaviti već po cijeni između 500 i 1500 eura, ovisno o kvaliteti izrade. Takvim dokumentima se koriste i sitniji kriminalci koje se traži u EU ili kojima je ulaz u EU zabranjen i takvi dokumenti su potpuno krivotvoreni.
Suštinska razlika s onima “originalnima” jest u tome što se takve putovnice izrađuju u suradnji s korumpiranim suradnicima među javnim bilježnicima, u policiji i drugi tijelima koji pretražuju baze podataka kako bi pronašli osobne informacije o građanima RH koji nisu izradili te dokumente ili koji su umrli. Zapravo je riječ o krađi identiteta. Uhvaćeni u Hrvatskoj u akciji “Border”, povodom slučaja iz konzulata u Mostaru, putovnice su prodavali za 10.000 eura po komadu, čime su zaradili 680.000 eura.
SB/Poslovnidnevnik.ba