Ukupna potražnja poslodavaca za radnicima, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u veljači ove godine bila je gotovo 40 posto veća nego u istom mjesecu 2014., a potrebe za radnom snagom u slabije plaćenim sektorima, poput trgovine, u istom su periodu narasle trostruko.

Stručnjaci, sindikati i poslodavci smatraju da je takva slika potražnje na tržištu rada izravna posljedica iseljavanja radno sposobnog stanovništva i manjka radne snage, osobito u slabije plaćenim zanimanjima. Na to već neko vrijeme upozoravaju poslodavci u turizmu, koji tijekom sezone ne mogu naći kvalitetan kadar, no slična se slika tržišta preslikala i na ostatak godine – spomenuti podaci odnose se na veljaču.

Sve prisutniji trend nedostatka radnika u regiji koja je nekad bila poznata po jeftinoj radnoj snazi rezultirala je i poskupljenjem rada. Poslodavci su, čini se, morali podizati plaće, a i Vlada je povećala minimalnu plaću. Pomaci su, kaže Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, minimalni, ali ipak postoje. Registrirao ih je i Eurostat – nominalna cijena rada po satu u Hrvatskoj je posljednjem kvartalu prošle godine povećana za 5,3 posto.

Sličan je trend zabilježen i u drugim, pretežno iseljeničkim, državama – u Rumunjskoj cijena rada po satu narasla je za čak 14,5 posto.

Prema podacima Eurostata, trošak rada potiče rast plaća koji je manje prisutan u starijim članicama EU, pa je u Italiji trošak rada čak stagnirao, a u Finskoj je pao za 0,7 posto. Prosječan rast na razini EU iznosio je 2,3 posto.

Premda plaće u Hrvatskoj trenutačno rastu sporije nego u ostalim zemljama, što je i očekivano s obzirom na sporiji tempo ekonomskog rasta i višu razinu nezaposlenosti, pritisak na povećanje plaća u pojedinim sektorima itekako je prisutan, prije svega zbog manjka radne snage.

Trgovina i građevina

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u veljači ove godine poslodavci su tražili 1298 građevinskih radnika (u veljači 2014. trebali su ih 625), 968 vozača (prije četiri godine na burzi su izrazili potrebu za njih 397), 1843 prodavača (naspram njih 646 u veljači 2014.) te 2177 čistača, 66 posto više nego prije četiri godine.

Najveći skok u potražnji radne snage, pokazuju podaci HZZ-a, na razini cijele Hrvatske na godišnjoj razini zabilježen je u veljači 2015., kad se ukupna potreba za radnicima na burzi u odnosu na isti mjesec 2014. povećala za 24 posto. Ta 2014. je bila prva puna godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji i, sudeći po kretanjima na tržištu rada, tada je u razvijenijim državama EU posao potražio prvi veći val radne snage iz Hrvatske. U narednim godinama broj traženih radnika rastao je u manjim postocima, oko 10 posto godišnje, da bi se u 2018. u odnosu na 2017. smanjio.

U Gradu Zagrebu pak najveći je skok zabilježen tijekom 2016. godine – u godinu dana broj traženih radnika povećao se za čak 37 posto. U Zagrebu su gospodarska situacija, stopa zaposlenosti i visina prosječnih plaća uvijek bolji nego u ostatku zemlje pa je, kažu naši sugovornici, logično da je veće iseljavanje iz glavnoga grada počelo kasnije.

Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o migracijama – koji kao stanovnike odseljene u inozemstvo bilježi samo one koji su uredno odjavili svoje prebivalište – pokazuju da je u 2014., u kojoj je na razini države broj odseljenih dvostruko premašio broj doseljenih, na razini Zagreba broj odseljenih u inozemstvo bio tek nešto veći od doseljenih. U 2016. odseljenih je bilo gotovo dvostruko više.

Zagreb, kazala je zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, više ne izvlači ni činjenica da se u njega doseljava značajan broj stanovnika iz drugih dijelova zemlje. Ove se godine u prve razrede zagrebačkih osnovnih škola upisalo 8200 prvašića, dok se prije šest i sedam godina – dakle, u godinama kad su rođeni današnji prvašići – u Zagrebu rodilo prosječno 8800 djece.

Odgojitelji

– Svi znamo gdje je razlika. Zagreb više ne može sam, trebamo pomoć – poručila je Pavičić Vukičević, koja je ovih dana u ime Stranke rada i solidarnosti predstavila demografske mjere Zagreba i pozvala Vladu da ih primijeni na cijelu državu.

Jedna od mjera je i institucija roditelja odgojitelja, koju Zagreb nudi nezaposlenim roditeljima s troje djece, uz mjesečnu naknadu od gotovo 4000 kuna do 15. godine života najmlađeg djeteta. Jedan dio roditelja, osobito žena, koji su radili za manju plaću od iznosa naknade, dali su otkaz i ostali kod kuće s djecom.

– Takvih primjera u trgovinama u Zagrebu ima. Koliko točno, ne mogu reći, ali na temelju onih koji se nama javljaju, znam da ih ima dosta. I to dijelom utječe na sve teži pronalazak radnika u trgovini – kaže Štulić.

Često se postavlja pitanje gdje će te žene pronaći posao za 15 godina, kad će izgubiti pravo na naknadu, a bit će još daleko od penzije.

– Jedna prodavačica koja je dala otkaz i postala roditelj odgojitelj ovako mi je odgovorila: teški fizički posao s radnim nedjeljama i blagdanima, bez petka i svetka i za minimalac naći ću i za 15 godina, u to ne sumnjam – kaže sindikalistica Štulić.

I ta je mjera, kaže, manjim dijelom utjecala na, barem minimalno, povećanje cijene rada i plaća.

U ostalim zemljama regije stopa nezaposlenosti uglavnom je niska, a potražnja za radnicima još je izraženija, osobito u zemljama koje su suočene s velikim iseljavanjem ljudi poput Rumunjske i baltičkih zemalja. Međutim, osobito visoka razina upražnjenih radnih mjesta prisutna je u Češkoj i Mađarskoj. Dok su radnici, razumljivo, zadovoljni povećanjem plaća, poslodavci koji su prisiljeni pristati na veće kompenzacije zacijelo nisu.

Sve veći broj njih navodi kako im je problem pronalazak radne snage, zbog čega su prisiljeni i odgađati investicijske planove. Budući da trenutačni rast plaća nadilazi rast produktivnosti, regija pomalo gubi na konkurentnosti. Ipak, trošak rada u zapadnoj Europi i dalje je oko tri puta veći nego u srednjoj i istočnoj Europi.

Jutarnji.hr/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari