Podsjećaju da je Vilina vlas je 1992. godine bila glavni stožer Milana Lukića, sadističkog lidera srpske paravojne grupe Bijeli orlovi koja je za nekoliko mjeseci Višegrad pretvorila u mrtvačnicu i očistila ga od muslimana. Nakon što je pobjegao, uhvaćen je i osuđen ja na doživotnu kaznu zatvora u Hagu.

“Rat je bio dovoljno užasan, ali je mir donio novo mučenje žrtvama iz objekta Vilina Vlas. Hotel je ponovo u funkciji za turiste, a nisu ni promijenili namještaj. Uprkos presudama i svjedočenjima u Haškom sudu, načelnik Višegrada Mladen Đurević negira da je ikada čuo za silovanja, mučenja i ubistva u tom objektu”, navodi britanski medij.

Istakli su i kako su vlasti pokušale uništiti kuću u kojoj je 59 muslimana živo spaljeno pod izgovorom da moraju napraviti odvodnu cijev i put koji ne vodi nigdje. Također, vlasti su naredile da se sa spomenika na mezarju izbriše riječ genocid, na što su preživjele žrtve odgovorile tako što su crnom bojom napisale riječ genocid.

“Nakon blokiranja memorijala i ignorisanja poziva da se hotel zatvori, vlasti su uložile novac u popravak puta do njega i počeli raditi na njegovom širenju dodajući mu luksuzni sprat”, pišu.

Ispričali su i priču Bakire Hasečić, predsjednice udruženja “Žena žrtva rata”, koju su nazvali najjačim glasom protiv zaborava ističući da je preživjela i silovanje i etničko čišćenje. Ona je živjela nekoliko kilometara od hotela u kojem su nestajali njeni prijatelji i komšije.

“Niko ne zna tačan broj, ali mislimo da je oko 200 žena prošlo kroz njega, bazirano na izjava svjedoka”, kazala je Hasečić.

Priča o hororima koji su se dešavali u ovom hotelu počela je kada je nekoliko muškaraca i žena pobjeglo ili ih je spasio neko od prijatelja Srba. Najmanje jedna djevojka, Jasmina Ahmetspahić, počinila je samoubistvo skočivši sa balkona. Jedna je puštena nakon intervencije prijatelja Srbina i vraćena je sa rasječenim usnama, s visokom temperaturom i tresla se toliko da nije mogla držati šoljicu mlijeka.

Sva svjedočenja i dokazi poslani su Hagu, ali Lukić nije osuđen za seksualno nasilje. Prema riječima tužioca u slučaju protiv Lukića, Dermota Groomea, iako je bilo mnogo dokaza niko se nije htio pojaviti na sudu da svjedoči zbog straha.

“Tragedija pomiješana sa nadom na ulicama obližnjeg Sarajeva gdje postoje stalni posjetioci na užasnu prošlost (od Sarajevskih ruža na ulicama, do muzeja o ratu) daju osjećaj da ljudi koji su bili žrtve ponovo grade svoj život. Ali Višegrad je zlonamjeran, grad u kojem su ulice prazne od etničkog čišćenja vršenog 1992. godine, dok su Srbi koji su imali korist od toga negiraju realnost okolo njih”, piše autor.

Tokom 1991. godine u Višegradu je živjelo 23.000 ljudi od kojih su dvije trećine bili muslimani. Prema podacima iz 2013. godine, populacija smanjena za više od pola, a muslimani čine jedva 10 posto. Međi povratnicima je Bilal Memišević koji je preživio rat samo zato što je 1992. godine studirao u inozemstvu, ali njegovi roditelji su ubijeni.

“Moji roditelji su platili najvišu cijenu za Višegrad i imao sam obavezu da vratim i nastavim porodičnu lozu na našoj porodičnoj zemlji i uspio sam u tome”, rekao je.

On sada uzgaja konje i jedini je musliman u općinskom vijeću. Istakao je kako smatra da je Vilina Vlas užasno mjesto i dio je građanske inicijative o postavljanju komemorativne ploče na zgradu, ali ne želi da zgrada bude srušena.

“Historijski hamami, odnosno kupatila, u podrumu hotela datiraju iz Osmanskog perioda i nikada nisu korištena za ubistva. A hotel je bitan za gradsku ekonomiju jer zapošljava oko 70 osoba. Želim da se ljudi vrate u Višegrad i imaju budućnost. Racionalno, ne možete kriviti zgrade. Ta ideologija se mora promijeniti. Ako kažete da trebamo uništiti spa, onda bi tom logikom trebali uništiti pola Bosne”, poručio je Memišević za The Guardian.

Klix.ba

Poslovnidnevnik

Komentari

komentari