U otvorenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo na početku emisije
Elameri Škrgić Mikulić govorila je o 20 godina uspješnog rada magazina za
ženu “Azra” i 1000. broju i da li se sjeća svih 999 prethodnih izdanja:

“Ja nisam iz neke prve garniture, bila sam tad još mlada, nisam od prvog
dana tu, ali recimo posljednjih 500 sve pamtim.

Na upit urednice Sanele Prašović Gadžo koji od 1000 brojeva je bio najteži,
a koji najuzbudljivije pripremiti, glavna urednica magazina “Azra” je
odgovorila:
“Zanimljivo je pitanje, mogu reći da su posljednji projekti magazina “Azra”,
to su naša specijalna izdanja, za nas bila najuzbudljivija utoliko što smo
podizali te produkcijske nivoe, na ljestvici smo podizali kvalitetu
fotografija ukupne produkcije i onoga što smo maštu unosili u to. To su
“Azra Premium” i “Azra Family”, provocirali smo fotogarfijama i recimo da je
to bilo uzbudljivo napraviti. Teško je svaki put kada imamo neku tešku
priču, kada je u pitanju neka tragedija, kada smo razgovarali sa mamom
Denisa Mrnjavca  nakon što je ubijen u tramvaju. To su teški trenuci koji ne
prolaze bez suza ni kod nas u redakciji.

U emisiji Interview20 Elameri Škrgić Mikulić kazala je šta je to bilo
drugačije u odnosu na ono što se svake sedmice priprema:

“To se desilo nedavno, jedna naslovnica “Azre” gdje je mama Sabina Silajdžić
koja ima 7 sinova pričala o tome kako je izabrala da ne vakciniše svoju
djecu, što smo mi stavili u prvi plan sa ubjeđenjem da mi imamo pravo
govoriti o nekim društvenim pojavama koje su česte, a svi mi manje više
znamo da sve veći broj roditelja odlučuje se ne vakcinisati svoju djecu iz
strahova. Godinama se o tome priča, nešto što je u vaše i moje vrijeme bilo
neupitno, djeca su se imunizirala po autizmu, nisu se postavlja pitanja niti
se pričalo da tu postoje neke konsekvence imunizacije, međutim posljednje
godine su stavile u fokus i neka druga stanja djece koja su povezivana sa
imunozacijom kao što je autizam, brojna naučna istraživanja koja daju
oprečne rezultate što je zbunilo roditelje. Ja sam zaista kao urednik dugo
čekala da neko to kaže javno, jer vi nemate isti efekat  kada govoritte o
društvenoj pojavi  iz trećeg lica, znate puno roditelja se odlučuje
neimunizirati svoju djecu, to nije isti efekat kad neko kažeda ima 7 sinova
i nijedan od njih nije vakcinisan. Puno nesanice je bilo za cijelu redakciju
zbog reakcija na društvenim mrežama. Preispitivala sam sebe, međutim svaki
put kada imam veliku profesionalnu dilemu ima nekoliko novinarskih
autoriteta kojima se volim obratiti pa sa njima razgovarati, to je jedno, a
drugo je da zavirim u knjige, postoje knjige o tome šta je dužnost i obaveza
novinara, šta novinar ne bi smio i ne bi trebao raditi. Posebno su me
iznenadile kolege koje su medij shvatile isključivo kroz promotivnu
funkciju, naravno da mediji promoviraju nešto, ali funkcija medija je da
preispituje, propituje, poziva na raspravu, da izoštravanjem slike nekog
problema probudi ljude i institucije koje su relevantne za to da taj problem
rješavaju. Kada se konačno stišala bura oko toga, pripremali smo “Azra
Family” izdanje i bio mi je izazov za redakciju i rekla sam, cure mi se
bavimo ženskom štampom uslovno rečeno, hajde da napravimo sada pravi
istraživački tekst, pravit ćemo ankteu, konačno ćemo napraviti istraživanje
na temu zašto neki roditelji odbijaju imunizirati svoju djecu. Stavili smo
anketu na Avazov portal koji ima jako veliki broj pregleda i dali smo
ponuđene odgovore, metodološki potpuno  ispravno, odgovori su bili u
potpunoj koliziji sa onim što je uvjetno rečeno  javno mnijenje, operiralo
se upravo na društvenim mrežama činjenicama da se djeca ne imuniziraju zbog
straha od autizma, međutim naša istraživanja su pokazala da se nema
povjerenja u vakcine koje dolaze preko tendera i da se konkretno nema
povjerenja u određene proizvođače vakicna. To je za mene bilo jedno posebno
iskustvo i ostajem pri stavu da je to tako trebalo uraditi.”

200 stranica 1000-tog broja magazine “Azra” i konačan izlazak na kioske,
također je bila jedna od tema emisije Interview20:

“200 je strana u 1000-tom broju. Željeli smo naše vjerne čitatelje nagraditi
sa još više štiva koje vole, pripremali smo ga 20-tak dana, to u našem poslu
nema neke strategije koja počinje pola godine prije, to je kod nas nemoguće,
uvijek su gorući problemi oni koje treba završiti sada, ali jesmo puno
entuzijazma i ljubavi unijeli u to, jer živimo u vrijeme u kojem se sve
nekako kratko mjeri i ljudski odnosi  i prijateljstva i sve je to nekako
kratkog daha. 1000 je golemo i ja lično osjećam odgovornost prema tome kako
će biti, kako će ga ljudi prihvatiti, hoće li svi biti zadovoljni time.”

Na pitanje urednice Sanele Prašović Gadžo da li joj prija to što se “Azra”
nametnula u proteklih 20 godina kao dio tradicije žena u BiH, Elameri Škrgić
Mikulić je odgovorila:

“Ono što kod Azre volim je ono što je ona izvorni bosanski proizvod, i po
imenu i po sadržaju. Bosanski proizvod, licencirana izdanja koja najveći
uspjeh postižu kada je u pitanju ženska štampa u regiji. U svijetu govorimo
o Elle magazinu, Vogue, Marie Claire, to je jedna priča, a Azra je onako
iznikla od ovdašnjih novinara i došla je sa zadatkom da promovira ono sve
što je činilo postratno bosanskohercegovačko društvo, da prati razvoj tih
ljudi i da zajedno rastemo. To je ono što je kod nje posebno.”

Urednica magazina “Azra” u emisiji Interview20 govorila je o životnim
pričama u koje Azra ulazi i koje je čine drugačijom od ostalih novina
sličnog tipa:

“Životne priče su ono što Azru izdvaja od drugih novina sličnog tipa i mogu
reći vrlo odgovorno da su to najčitanije priče, da su to priče koje nama i
najbolju prodaju bilježe, potpuno suprotno svim predviđanjima i teorijama
koje kažu da što poznatija osoba, što bolje obučena sa kvalitetnom
produkcijom slike daće prodati novinu, ali nije tako, meni rezultati od
plasmana prodaje govore suprotno da ljudi najviše vole čitati priče u kojima
se mogu identificirati, nije nužno da to bude njihova bol, ali neka ta bol
bude veća ili manja od one koju oni imaju oni lakše prihvataju svoj život,
to je vrlo prosto.”

Na pitanje urednice Sanele Prašović Gadžo kakvi su Radončići poslodavci
Elameri Škrgić Mikulić je otvoreno rekla:

“Mi svi govorimo iz ličnog iskustva, ja sam 15 godina u kući “Avaz” sa
određenim prekidima, odlazila sam 5 puta i vraćala se, možda to najbolje
svjedoči o tome što ću reći kakvi su poslodavci. Kad god bih otišla, ja bih
našla posao, ali sam se vraćala zato što su najpošteniji poslodavci . Znam
da je tužno kada u jednoj zemlji  smatra se eksluzivitetom, luksuzom,
kuriziotetom, kako god hoćete, da budete prijavljeni  na punu platu, da tu
platu dobijate svakog prvog u mjesecu, ali nema puno poslodavaca u BiH koji
to ispoštuju. To je prvo i osnovno, očekuju se rezultati ali se i te obaveze
izmiruju na korektan način, puno znači kada si prijavljen na punu platu,
zato što se onda možemo upustiti u projekte kupovine stana. Dakle vrlo
pošten poslodavac. Gospodin Fahrudin Radončić u vrijeme dok se bavio novinom
i ljudima, a ja sam došla sa 24 godine, pokazao je konkretno u mom slučaju
veliko strpljenje, bila sam mlada, nadobudna, dolazila i odlazila, ali
uvijek je imao strpljenja i uvijek bi me nazvao na kraju i pitao jesu li
prošle dječije bolesti i šta je bilo, to su stvari koje se cijene, koje se
poštuju, to je istinito i ne znam gdje ću biti za 5, 10 godina, ali to
nikada neću zaboraviti, jer nije mnogo ljudi sa mnom imalo toliko
strpljenja.”

Da li je ostala želja za nekim intervjuom koji nije uradila, bila je također
jedna od tema emisije Interview20:

“Godine mi nisu taj fundus nikada smanjile, čini mi se, kako više gazim da
sve više želim. U februaru ove godine zamalo se nisam razvela zato što nisam
na vrijeme dobila karte za Slavoja Žižeka koji je imao predavanje u Zagrebu.
On mi je veliki izazov, da napravim priču sa njim i htjela sam da mu se
približim, da sjedim metar od njega.”

Glavna urednica magazina “Azra” Elameri Škrgić Mikulić govorila je i o tome
da li je nekada nečiji tekst cenzurisala:

“Jesam izbacivala dijelove nekih tekstova, kada bih procijenila da mi je
veća šteta  nego korist, uvijek tako razmišljam. Kada je bila imunizacija u
pitanju ja sam znala da ulazim u rizik. Razmjere onoga po društvenim mrežama
nisam mogla da predvidim, ali sam znala d ulazim u rizik. Ali razmišljam na
način, ući ću u rizik ako ću imati benefit neki od toga, ako će mi to
donijeti neku korist. Iz tuđih tekstova sam izbacivala činjenice i podatke i
dijelove izjava za koje znam da bi neku treću, četvrtu stranu povrijedile, a
ja nemam ništa od toga da to ostane u tekstu, gdje su prozvani neki ljudi, a
to je bilo samo nečije mišljenje, neko misli o nekome da je takav.”

Na upit urednice Sanele Prašović Gadžo kako je došlo do ideje za “Azra
Premium” i “Azra Family” izdanja, Elameri Škrgić Mikulić je kazala:

“Moram reći da nikada to redakcija magazina “Azra” ne bi mogla uraditi sama,
da najveću zahvalnost za to dugujemo službi našeg marketinga, odnosno našoj
upravi  i sadašnja direktorica marketinga Jovana Marković Vidaković  je
došla sa tom energijom  i stavom da na tržištu postoji  prostora za ovaku
novinu, da ta novina može donijeti zaradu  i to otprilike tako ide i onda se
mi bacimo na posao da napravimo najbolje što znamo. Jako smo bili uzbuđeni
da neke naše ličnosti možemo staviti u jednu potpuno bajkovitu priču, da se
možemo igrati, to je kreativa, to je valjda najljepši dio ovog posla. Dobro
su prihvaćeni na tržištu, teorija kaže da treba godina dana da se novina
pozicionira na tržištu, ta teorija je pala u vodu kada su u pitanju ova dva
izdanja. Naš prvi “Azra Premium” je rasprodat u cijelosti.”

INTERVIEW20

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari