“STARI oblici fizičke proizvodnje nestaju, budućnost je svijetla za one koji se znaju prilagoditi, a mračna za one koji to nisu u stanju”, smatra Guardianov kolumnist John Harris.

U nastavku prenosimo dijelove njegove kolumne.

“Među opisima kapitalizma, onaj iz Manifesta Komunističke partije je zasigurno ponajbolji: poetičan je, alarmantan, više metafizički nego ekonomski.

“Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih društvenih stanja, vječna nesigurnost i kretanje izdvajaju i razlikuju buržoasku epohu od svih ranijih epoha. U njoj se rastvaraju svi čvrsti, zahrđali odnosi, zajedno sa starinskim predodžbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni zastarijevaju i prije no što stignu okoštati”. A zatim bomba: “Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim”.

Unatoč Marxovim i Engelsovim nedostacima na polju revolucije i futurologije, njihova vizija ekonomije i društva koji se neprestano mijenjaju danas se čini jednako relevantnom kao i prije 169 godina, uz jednu neobičnu napomenu”.

Kapitalizam bez kapitala

“Većina tradicionalnih koncepcija kapitalizma utemeljena je u materijalnom: fizička imovina, prostor, strojevi, roba. Međutim, tvrtke koje su na čelu gospodarstva u 21. stoljeću posluju na vrlo različit način, kako pokazuje i jedna od najrazvikanijih ovogodišnjih knjiga. Radi se o knjizi “Kapitalizam bez kapitala” ekonomista Jonathana Haskela i istraživača inovacija Stiana Westlakea – naslov zvuči kao zagonetka kojoj bi se zasigurno obradovali Karlov i Ferdov duh, no ima savršenog smisla.

Tvrtka Airbnb revolucionarizirala je tržište turističkog smještaja, no ne posjeduje nekretnine. Kineski internetski div Alibaba smatra se najvećim svjetskim trgovcem, no ne posjeduje dionice. Isto vrijedi i za eBay, pandan moderne kupnje. Uber naglavačke okreće koncept osobnog prijevoza, no ne posjeduje automobile.

Čudni su putovi tzv. “platformskog” kapitalizma: modela koji je promjenu koja je započela sedamdesetih godina prošlog stoljeća doveo do njezinog logičnog ostvarenja. Suvremeni kapitalizam je bestežinski. Razlika između dobitnika i gubitnika nije u materijalnim stvarima, već u nepredvidivim stavkama, kao što su ideje, znanje, istraživanje, softver, marke, mreže i odnosi”.

Vladavina nematerijalnog

“U središtu Haskelove i Westlakeove priče je pomak s ulaganja u “opipljiva” na ulaganje u “nematerijalna” dobra. U SAD-u je udio BDP-a koji otpada na potonje premašio dio koji otpada na “materijalno” sredinom devedesetih; u Ujedinjenom Kraljevstvu to se dogodilo krajem istog desetljeća. U zemljama poput Italije i Španjolske “starinsko” ulaganje je još na snazi, no sve statistike pokazuju da će budućnošću vladati neopipljivo.

To prkosi mnogim uobičajenim ekonomskim zakonima i očekivanjima. Fizička sredstva mogu se kupiti i prodati. Međutim, nematerijalna imovina je mnogo kompliciranija.

Nematerijalna dobra podložna su “prelijevanju”: tendenciji širenja ideja i inovacija i izvan namjena njihovih izumitelja. U tom procesu pojavljuju se među njima ponekad neočekivane sinergije: “Kombinacija MP3 protokola s minijaturnim tvrdim diskom i Appleovom dizajnerskom vještinom stvorila je iPod, koji je vrlo vrijedna inovacija”, ističu tako autori.

Tvorevine te nevidljive imovine oslobođene su ovisnosti o fiksiranoj zalihi strojeva, pa se mogu brzo proširiti i zavladati svojim poljem – zbog toga je Uber u svojih manje od deset godina postao neizbježan, a Facebook je nakon 13. godina postojanja središte života četvrtini čovječanstva”.

Sinergije i prelijevanja

“Svijet se brzo mijenja. Nužna fizička proizvodnja sve se više izvozi u daleke zemlje s niskim plaćama i automatizira. I zaposlenje u uslužnom sektoru danas je alarmantno podložno robotizaciji i uvođenju umjetne inteligencije. Nematerijalna dobra, osim poslovnim svijetom, vladaju i našom svakodnevicom. Od glazbe preko knjiga do automobila, materijalne stvari sve su više na marginama.
Nameće se stoga neizbježno pitanje: tko može uspjeti u gospodarstvima i društvima kojima vladaju nematerijalna dobra, a posjedovanje specijaliziranih vještina vezanih za određenu aktivnost počinje vrijediti manje od skupa općenitih odlika? A koga čeka propast?

Prema mišljenju Haskela i Westlakea, budućnost pripada ljudima koji mogu uspjeti u nadrealnom, nepredvidivom svijetu i beskonačno se prilagođavati – “upraviteljima proizvoda, odvjetnicima, razvijačima poslovanja, projektnim inženjerima, radnicima u marketingu, head-hunterima i tako dalje”. Drugim riječima, “ljudima koji kombiniraju dostatne analitičke vještine s mekim vještinama potrebnim za posredovanje odnosa unutar i izvan svoje tvrtke”.

Ti ljudi skupljaju se u gradovima – gdje dižu cijene nekretnina, kako je vidljivo iz primjera sve skupljeg Londona, New Yorka i San Francisca. Zbog činjenice da se njihova kombinacija sposobnosti doima rijetkom, dolazi do stvaranja svojevrsnog “kulta talenta”, što im donosi astronomske plaće. Sele se u urbana područja, dijelom u potrazi za već spomenutim “sinergijama” i “prelijevanjima” i umrežuju do besvijesti”.

Sraz dvaju svjetova

“Stari svijet je tvornička kantina u naselju oko firme, prepun nervoznih radnika koji se pognute glave predaju proizvodnoj liniji; simbol nove stvarnosti je kafić na uglu pun ljudi koji odgovaraju raznim poslodavcima i tamo su da se druže, rade, ili oboje.

Sve bolje poznajem to pleme. Prije mjesec dana proveo sam poslijepodne na tehnološkom odjelu osiguravateljskog diva Avive, koji svoju zgradu naziva “digitalnom garažom”. Prva osoba s kojom sam porazgovarao bio je dvadesetogodišnjak koji je nedavno dizajnirao sve vizualne aspekte Avivinih internetskih stranica i aplikacija. Ne dolazi iz svijeta financijskih usluga, već je ranije radio u Activisionu, firmi koja proizvodi igre.

Nekoliko metara dalje, njegovi kolege rade na klasičnom primjeru “prelijevanja” i “sinergije”: usavršavaju softver koji će ljudima omogućiti pristup govornom financijskom savjetovanju putem uređaja Amazon Echo. Tog su se tjedna bavili osiguranjem. Sljedećeg će se možda baciti na sasvim drugi dio gospodarstva.

Jasno je da nisu svi takvi. Čini se da će, kako dosljednog rada na materijalnim stvarima bude sve manje, bolno rađanje nove stvarnosti obilježiti sraz dviju potpuno različitih skupina ljudi.

U frustrirajuće kratkom dijelu knjige, Haskel i Westlake pokušali su u taj kontekst staviti Brexit i izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika, što se doima točnim. I doista, ako pojam nematerijalnog dobra proširimo na pitanje kulture, dobivamo odgovor na pitanja koja more mnoga zapadna društva: na jednoj strani nalaze se društvene sile lojalne idejama poput položaja, zvanja i obitelji, a na drugoj se okupljaju oni koji sa zadovoljstvom pristaju na zahtjeve moderne ekonomije, usavršavaju se kada god je to potrebno i radosno su slobodni od tog starinskog tereta.

“Povijest svih dosadašnjih društava je povijest klasnih borbi”, kaže Komunistički manifest. Tako će biti i u budućnost, uz ironičan zaplet koji bi se zasigurno svidio Marxu i Engelsu: izuzimanje kapitala iz kapitalizma značit će vladavinu nesigurnosti i agitacije kakvu svijet još nije vidio”, zaključuje Harris za The Guardian.

/The Guardian/Index/

Komentari

komentari