Danas donosimo intervju i razgovor sa lijepom jako suzdržanom i pametnom književnicom , profesoricom hrvatskog jezika  književnosti filozofije,bivšom televizijskom i radijskom voditeljicom , novinarkom i blogericom.

Imamo jako puno iskustva u intervjuima ali nas je mlada dama svojim vrlinama i pozitivnom energijom zadivila .Evo da prenesemo i Vama jedno lijepo iskustvo u razgovoru sa Ingrid Divković.

Poslovnidnevnik –Kao mlada spisateljica imate vrlo jak smisao za lijepo i za pravedno. Gdje i kako ste se profilirali, smatram da čovjek sve što je lijepo iz djetinjstva vuče pa nam opišite Vaše djetinjstvo i odrastanje.

Ingrid -Odmah vam se želim zahvaliti na ovako lijepim riječima. Istina je kada kažete da osoba puno toga lijepoga „povuče“ iz djetinjstva no isto tako mislim da nas djetinjstvo može ali i ne mora odrediti za daljnji život. Ja za svoje djetinjstvo ne mogu reći da je bilo idealno, čak ni to da je provedeno u savršenim okolnostima jer bi to bila neistina. Naime, iako sam rođena u Rijeci i iako sam svoje prve godine života provela baš na predivnom Kvarneru, već sa šest godina spletom životnih okolnosti moji su se roditelji odlučili vratiti u Bosnu (točnije u Tuzlu otkuda smo i podrijetlom) te tamo nastaviti naš život. Kao jučer se sjećam suza koje sam prolila u trenutku dok sam napuštala rodnu Rijeku i more za koje sam jako vezana. To je bilo teško razdoblje kada je u BIH vladao rat i kada smo svi živjeli u nezavidnim uvjetima života. Prvi osnovne sam završila u selu u okolici Tuzle, budeći se sa sirenama i u ratnim okolnostima. Godinu dana kasnije vratili smo se u Rijeku, ovoga puta kao izbjeglice, sjećam se da sam ponavljala prvi razred osnovne te se nakon toga upisala u drugi. Nakon toga cijelo sam svoje djetinjstvo i odrastanje provela u Rijeci. Nerijetko neshvaćena, od dana kada sam naučila čitati „bježala“ sam u svijet knjiga te tamo gradila sebe i svoj identitet. Mislim da su mi uz čvrste i tradicionalne roditelje, knjige najviše usadile osjećaj za pravednost i za lijepo. I već sam tada osjećala i znala da ću jednog dana biti dio tog posebnog svijeta unutar korica.

Poslovnidnevnik-Kada i kako ste doživjeli prvo susretanje sa realnim životnim problemima tipa posao, obaveze, novac, kuća, automobil, uštedjevina,dugovi, i da li takve stvari mogu utjecati na Vas i vaše stvaralaštvo.

Ingrid-S obzirom da dolazim iz obitelji koja je oduvijek gajila osjećaj za poštenje i rad moram reći da sam već u ranim tinedžerskim danima bila upoznata s realnošću i problemima koji donosi svakodnevica. Naime, moji su roditelji tipovi roditelja koji svoju djecu odgajaju na način da ona sama nauče vrednovati stvari pa prema tome i novac, tako da sam već kao tinejdžerica zarađivala, no ipak tek ozbiljniji susret s time bio je pri upisu na fakultet. Iako sam bila redovni student na Filozofskom fakultetu istovremeno sam i radila. Mogu reći da sam već u ranim dvadesetima osjetila kako funkcionira život te kako se on može odraziti na osobu i njegovu stvaralaštvo. Tada sam naime i krenula s ozbiljnijim pisanjem zadirući u sve pore života.

Poslovnidnevnik-Molim Vas da nam opišete Vaše shvatanje slobodnog čovjeka ili slobode uopće,pri tome ne mislim na politiku nego na jednostavno sve što nije politika i ako se ne može odgovoriti neka u odgovoru bude i politike.

Ingrid-U svojoj sam prvoj knjizi pisala o tome da svatko od nas bira svoje okove i svoje slobode. I da se osloboditi možemo samo ako to želimo. Jer nisu lanci nikada u rukama drugih. U našim su rukama. Za mene je sloboda odsustvo ega, mržnje i predrasuda. To je za mene jedna apsolutna sloboda, no ako vas zanima što mislim o konkretnoj slobodi pojedinca onda je to za mene trenutak kada osoba shvati da živi život po svojim a ne tuđim pravilima. Da je neopterećena društvenim normama, da se ne povodi za masom niti mainstream trendovima. Da odluke koje donosi donosi svojom glavom i svojim srcem iako se takve odluke možda i kose sa odlukama većine. I naposljetku da gradi život koji mu dopušta da se razvija i napreduje kao individua, a ne dio mase.  

Poslovnidnevnik-Vezano za slobodu čovjeka molim Vas pitanje za slobodu izražavanja do kojih granica se može po Vama ici, pri tome mislim na seksualnost i moral.

Ingrid-Mislim da su sve slobode danas ograničene pa tako i sloboda izražavanja. Iako nam se čini da danas svi imaju pravo reći što god požele to baš i nije tako, a naročito nije kod nas na Balkanu gdje se svaka izrečena riječ gleda kroz prizmu nekih ideoloških i nerijetko nacionalističkih pitanja. Što se tiče tema seksualnosti i morala mislim da bi tu svaki pojedinac ponaosob morao i trebao odlučiti sam koliko će daleko ići, no svakako sam za opciju koja ne prelazi granice ljudskosti i dobrog ukusa.

Poslovnidnevnik-Knjige koje ste napisali i izdali mislim na dvije „ J..e li vas Ego“ i „Knjiga za Divlju ženu“ ako se ne varam,da li su povezane obzirom na naslove ,malo nam opišite.

Ingrid-Ne varate se. Izdala sam dvije knjige točno tih naslova. Odmah ću reći da one nisu direktno povezane no meni se čini da se sve moje teme donekle prožimaju u svom smislu pa tako i ove teme. Tema prve knjige, tema ega nešto je što se itekako ističe i vlada u vremenu u kojem živimo a iz razloga jer se ego kao karakterna crta suviše naglašava, a u mnogome se čak i spominje njegova nužnost. Pitanje koje sam si ja postavila u knjizi je to koliko smo toga spremni izgubiti zbog lukavog gospodina Ega? I koliko smo daleko spremni ići ne bi li u tuđim očima izgledali viši, bolji, jači? S druge strane Divlja žena o kojoj sam pisala arhetip je iskonske žene koja se vremenom izgubila u nama ženama, te koja je negdje putem utišala glas svoje duše a pojačala glas svoga razuma. Moja je želja bila probuditi ponovno taj glas, vratiti ženu u njezinu divljinu i ponovno joj udahnuti slobodu. Ono što povezuje ove dvije knjige zasigurno je poruka a to je da naučimo malo manje živjeti u tuđim očima, a malo više u svojoj koži.

Poslovnidnevnik-Šta je za vas Ljubav?

Ingrid-Ljubav je za mene svaki onaj trenutak u kojemu se osjećam živom. Ljubav je za mene kada netko usprkos svim svojim životnim neprilikama, gubitcima i porazima i dalje hrli prema naprijed, i dalje izgovara „Dobro je“. Ljubav je za mene sve ono što mi dopušta da budem svoja.

 Poslovnidnevnik-Kakav bi po Vama trebao biti današnji svijet i kud on trenutno ide.

Ingrid-Bit ću vam iskrena i reći da ja ne mislim o tome kako bi trebao izgledati ovaj svijet niti kuda on ide jer me takve misli ograničavaju u želji da što bolje i ispunjenije živim u sada. Trudim se urediti svoj mali mikro svijet svjesna da je to jedino što mogu učiniti. No ipak, svjesna sam da svijet kakvog danas gledamo nije onaj svijet koji je trebao biti, da tako kažeem slika mi se nikako ne sviđa no opet imam nekakav osjećaj da se povrh svega ružnog što se danas dešava dešavaju i lijepe stvari i zato se trudim svoj pogled usmjeriti prema tome lijepome.

Poslovnidnevnik-Vaši ciljevi i planovi za budućnost ako imate iskristalisanu sliku.

Ingrid-Dakako da je ciljeva i planova uvijek puno no opet pokušavam ići korak po korak svjesna da ne mogu baš sve isplanirati u detalje jer je upravo život taj koji najbolje planira i planove dovodi do ostvarenja. Za sada mi je primarni cilj dovršiti te izdati treću knjigu ujedno i prvi roman, i to učiniti do ljeta ove godine. No planovi se vežu i uz moje radionice pisanja koje planiram voditi u cijeloj regiji narednih nekoliko mjeseci.

Poslovnidnevnik-Kako je bilo živjeti na Kanarskom otočju i šta savjetujete po tom pitanju ljudima koji su neodlučni za odlazak tamo.

Ingrid-Život na Kanarskim otocima je bio divan no znatno drugačiji nego ovdje. Već sam u nekoliko intervjua te u svojim blogovima pisala o tome kako život vani ne trpi neodlučne, stoga ukoliko imalo dvojite i ne znate da li da idete radije ostanite tu gdje jeste. Život vani je surov, ne znate jezik (a i da znate nije uvijek lako), obitelj i prijatelji su daleko a to znači da jako puno vremena provodite sami što nije za one koji se u svojoj samoći ne osjećaju dobro. Život vani traži da budete jaki, da stisnete zube i pregrizete jezik ako treba a ja to recimo ne znam. Godinu dana života u inozemstvu naučilo me je puno toga. Recimo potvrdilo mi je da sam sposobna za takav život ali da ga ne želim. Probala jesam i zato uvijek svima kažem isto – ako želite šta čekate, spakirajte kofere, krenite. Nemojte da se jednog dana probudite i da se zapitate „ Zašto nisam probao?“

Poslovnidnevnik– na kraju ovog razgovora ćemo ostaviti Vama ako ima nešto što bi htjeli reći ili poručiti našim čitateljima .

Ingrid-Svima vam od srca želim da se ne sramite onoga što jeste, da slušate glas svoje duše, da poraze prigrlite isto koliko i pobjede ne dopustivši si da vas obeshrabre i shrvaju. Svima vam želim da ostvarite svoju osobnu slobodu, te tako pronađete sreću i unutarnje ispunjenje. Svima vam želim da sanjate. Da grlite i pomažete, da zaboravljate i puštate. A svima najviše želim da volite sebe i svijet oko sebe. Cijelim svojim bićem.

Vaša Ingrid.

Ingrid Divković Blog

 

Komentari

komentari