„Osjećam se malo nelagodno, jer je u prvi plan ove priče došao taj naš gest da usmjerimo sredstva sa dočeka Nove godine na liječenje dječaka, a dječak je malo ostao na marginama interesa javnosti. Naš potez je zaista human gest, najpozitivnije motiviran i vjerovatno zbog tog poteza kampanja prikupljanja sredstava je protekla tako efikasno, da smo za 48 sati skupili preko 150 hiljada maraka, ali dječak je u jako teškom stanju, već je imao određene hirurške intervencije u sarajevskoj bolnici, a kako će se stvari kasnije odvijati u to je usmjerena naša pažnja i naše misli. Udruženje poslodavaca općine Kakanj i njihov sekretar skupa sa porodicom Evelina Alajbegovića su angažovani oko tih aktivnosti, u dogovru sa sarajevskim ljekarima i ljekarima iz cijele Evrope, u konsultacijama s tim ljudima dogovaraju se sve aktivnosti. Ja nisam uključen u te aktivnosti, a Općina Kakanj i ja sam samo jedna kockica u tom mozaiku humanitarnih aktivnosti, koji su na ovaj način pomogli da sveukupan humanitarni projekat uspije. Uspjeće u ovom dijelu gdje se gleda humanost, ljudstvo, gdje se pronalazi i to dobro u ljudima, možemo kazati da smo uspjeli u teškoj bh. svakodnevnici vidjeti koliko ima humanih ljudi koji mogu tako brzo reagovati u cijeloj BiH, regionu i diljem svijeta, a zadovoljstvo će biti kompletno kada naš sedmogodišnji sugrađanin ozdravi.“
Načelnik Općine Kakanj govori o tome koliko je važan dijalog sa građanima i da li ta karika nedostaje političarima u BiH:
„Ja bih prije rekao da ne rade svoj posao, to se podrazumijeva u obavljanju posla, da se nađe način kako da se anketira javnost i mnoge stvari u našem društvu bi se ustvari uredile kada bi svako radio svoj posao i kada bi ga radio najbolje što zna. Nažalost, mnogi se više bave tuđim poslovima, a malo ljudi gleda svoj posao. Kada svako u ovoj državi bude radio svoj posao, i profesor i policajac i političar i zastupnik i privrednik, a novinari sve to pratili na svoj profesionalni način, onda ćemo krenuti naprijed. Javna služba i javni posao podrazumijeva na neki način konsultacije sa javnošću.“
Na upit urednice Sanele Prašović Gadžo koju mu je odluku kao načelniku Kaknja bilo najteže donijeti, Nermin Mandra je iskreno odgovorio:
„Najteže mi je bilo donijeti odluku da li da krenemo sa izgradnjom ove zgrade Općine Kakanj, ove divne zgrade koja je najfunkcionalnija, ne u BiH nego u širem regionu. Ona govori o nama, o tome kako vidimo Kakanj, kako vidimo BiH i ima i te simbolike, ali smo kamen temeljac postavili 9. maja na Dan pobjede nad fašizmom 2014., a samo 5 dana nakon toga su bile one strašne elementarne nepogode, nezapamćene i u Kaknju, kada smo imali 28 miliona KM šetta i onda je bila dilema da li nastaviti ovo, ima li smisla sve to kada imamo toliko šteta i onda smo „napali“ rješavati i štete i zgradu. Bilo je tu dilema kako će javnost to doživjeti, ali oni su uglavnom svi ponosni na ovo, mi smo riješili skoro sve probleme s elementarnim nepogodama i izgradili ovu zgradu bez kredita, bez zaduženja i bez deficita.
U emisiji Interview20 načelnik Mandra je govorio i o tome kako se u Kaknju ugalj kopa preko stotinu godina, ali da se nikada nije plaćala koncesija, te o sudskim procesima koje Općina vodi protiv određenih institucija:
„U Kaknju se 114 godina kopa ugalj i isto toliko ne plaća koncesija, ovo je resurs koji je u ovoj lokalnoj zajednici, neke druge se razvijaju na bazi turizma, neke druge imaju čiste rijeke ili lijep pejzaž, nažalost Kakanj to nema, bar u ovom užem urbanom dijelu grada, mi imamo dimnjake, površinske kopove, kamenolome i danas nema koncesije. Neko se mora potruditi da lokalnoj zajednici, koja trpi posljedice određenog privrednog razvoja, da od toga ima i benefite. Mi smo pronašli šansu u energetici, mi smo zagađena sredina, među najzagađenijim u BiH i mi smo uticali skupa sa Tuzlom da se usvoje zakonska rješenja koja će nama ugroženim gradovima omogućiti da se izdvaja dio prihoda iz Elektroprivrede za lokalnu zajednicu. I umjesto da se koncesija plaća, koja će se izdvajati za lokalnu zajednicu, ni dan danas se to već 114 godina ne plaća. Za koncesiju se mora izdvojiti i mi vodimo sudski spor i protiv Vlade Federacije BiH i protiv Elektroprivrede i rudnika i Vlade Kantona i naš tužbeni zahtjev je 108 miliona KM i mi ćemo to dobiti na sudu. Nije nam ambicija da zatvorimo rudnik, niti da budemo smetnja u njihovom razvoju, ali jeste da se poštuje zakon, postoji zakon o koncesijama, ali se ne potpisuje ugovor i ne plaća se ništa, a to ne može tako. Kad sud presudi vjerovatno će neko da nas optuži da tim tužbenim zahtjevom ugrožavamo život rudara, neka rudari znaju da ih Općina Kakanj neće ugroziti, ako bude trebalo i kad nam presude naći ćemo način i da se odreknemo tog dijela sredstava, ali u budućnosti se mora plaćati.“
Nermin Mandra je vrlo ponosno govorio o razvojnim projektima općine Kakanj:
„Pokrili smo svu općinu Kakanj video nadzorom i poklonili taj sistem Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona i po informacijama komandira policijske stanice nevjerovatno je koliko se smanjio stepen i kriminala i razbojništva i brze vožnje, a zbog toga smo ih i instalirali. Hemodijalizni centar je vrlo važna stvar, kažu da se snaga države mjeri njenim senzibilitetom za najugroženije kategorije ljudi, a to jesu socijalni slučajevi i bolesnici. U Kaknju imamo u prosjeku 28 pacijenata koji koriste usluge hemodijaliznog centra, kombi krene iz općine i obilazi sva sela i kupi te pacijente, potom idu u Zenicu i onaj koji je prvi završio terapiju čeka onog zadnjeg i onda se opet razvoze. To su napravili naši privrednici, Općina je izdvojila simbolična sredstva, oko 200 hiljada KM, a oko 700 hiljada KM su izdvojili kakanjski privrednici. Želim im izraziti zahvalnost, napravili su dva sportska igrališta i dva igrališta za djecu, biciklističku stazu, opremili Dom kulture, finansiraju sport i kulturu. Imamo 4 kluba u Premijer ligi, mi smo ponosni na njih, kao i na Amela Tuku. To treba lokalnoj zajednici, mora imati život. Napravili smo Dom kulture, likovnu galeriju, dvije muzičke škole. Ugradili smo prve podzemne kontejnere, pozivamo i druge općine da im damo svoje crteže, da ne kupuju inozemne koji su skupi, i ovo se pokazalo dobro u praksi, komunalna higijena se povećala i sve ljepše izgleda. Ima dobrih pozitivnih pomaka.  Ima još posla, kao što je lokalna deponija koju bismo trebali zatvoriti i presumjeriti se na regionalnu, ali nakon što uvedemo selekcioniranje otpada i povećamo procenat reciklaže i onda će jako male količine da idu na regionalnu deponiju.“
Na pitanje urednice Prašović Gadžo kako mijenjati svijest javnosti o tome da Kakanj ne mora biti samo industrijski centar već da može biti savremen poslovni centar  i kako komentira to što se mladi ljudi sa fakultetskom diplomom prijavljuju za rad u rudniku, načelnik Mandra je otvoreno kazao:
„Naša obaveza je da mladom Kakanjcu kažemo da ima hljeba i mimo rudnika, ovo nije problem manjka posla, nego nedostatka poduzetničkog razmišljanja kod Kakanjca, on ne zna misliti poduzetnički, kao što misli onaj u Tešnju ili Gračanici, on misli rudarski i energetski. Mi 60 godina proizvodimo ugalj i električnu energiju, to su prirodne stvari u ovakvim centrima, ali danas sa ovim razvojom privrede, sa ovim trendovima moramo naše ljude učiti da se bave poljoprviredom, zanatima, obrtom i drugim djelatnostima i zato izdavajmo ogromna sredstva i trud. Iako će dominantno uvijek biti zastupljen energetski sektor u Kaknju, nama je jako bitno da se gradi blok 8 u Termoelektrani Kakanj, imamo 30% postrojenja urađenih za novi blok, najjeftinija je Termolektrana Kakanj za izgradnju, ali sad su to ti politički i privredni lobiji i onda se usmjere investicije na neke druge lokacije kao što su Tuzla i Banovići. Nama je bitno da se ta priča vrati u Kakanj sa obrazloženjem da Kakanj u budućnosti mora napajati Sarajevo toplotnom energijom. Ustvari iza svega se krije strah i nesposobnost da se raliziraju veliki projekti. Svih onih koji o tome 40 godina pričaju pa se ušute, to su Federalna vlada, odnosno Ministarstvo energije, industrije i rudarstva, Elektroprivreda, Kanton Sarajevo, ako ćemo prema Zenici onda i Zeničko-dobojski kanton. To je najznačajniji infrastrukturni i ekološki projekat nakon autoputa na koridoru VC, zato što je vlastiti resurs ugalj, zato što je termoelektrana pitanje razvoja ne samo Kaknja nego BiH i zato što je toplifikacija Sarajeva ekološki značajna i nećemo biti oslonjeni na neki plin i da li će ga neko zavrnuti i koje su cijene, smatram da je ovo ekonomičnije. Kakanj će i u budućnosti podržavati ovaj projekat i nadam se da ćemo ozbiljnije pričati o ovome.“
Na samom kraju emisije Nermin Mandra izdvojio je projekat koji planiraju realizovati u 2017. godini:
„Imam ideju za jedan spektakularno dobar projekat koji bi bio dobar i za Kakanj i za BiH i mi ćemo raditi na njemu. Na ovom prostoru su Grgurovi dvori, isto tako Kraljeva Sutjeska, u neposrednoj blizini Kaknja, iako je administrativno u Varešu, ali nekako se to više veže za Kakanj i Bobovac, naime u Kraljevoj Sustjesci je jedna od najstarijih džamija i franjevački samostan, imamo te resurse za razvoj vjerskog i kulturno-historijskog turizma. Naše su ambicije da iz Kraljeve Sutjeske projektujemo na brdo Ratanj iznad Bobovca žičaru, da se napravi etno selo koje će se zvati Kraljevo selo u kojem će personal biti u srednjovjekovnim odorama.“

INTERVIEW 20 pogledajte ovdje ispod:

Tim Media Sistem