Predsjednik vladajuće SDA je jednom prilikom cinično kazao da se ti ljudi, njegovi sunarodnjaci, jednostavno „nisu snašli“, da im niko nije kriv što nemaju. Taj njegov stav se u ekonomiji zove neoliberalizam. Neoliberali svaljuju odgovornost na pojedinca, pretpostavljajući da je ovo društvo jednakih šansi. Suludo je biti neoliberal u ovom društvu i tvrditi da je ovo društvo jednakih šansi. To da ovo nije društvo jednakih šansi je i sam taj predsjednik SDA priznao neki dan kada je kazao za jednog svog stranačkog kolegiju – parafraziram – da je došao u Sarajevo bez ičega i da mu je SDA dala sve. To znači da se mogu snaći samo oni koji su (visoko) u SDA, oni u startu imaju veće šanse, za razliku od apsolutne većine naroda. Drugačije kazano, svi smo jednaki pred zakonom i na tržištu, samo su SDA-ovci jednakiji od svih.

Vodeći se tom logikom, direktor spomenute agencije reče jutros da je osim premijerove i kćerka Amora Mašovića iz SDA zaposlena također. „Zar nije sa moralnog aspekta Amor Mašović zaslužio da njegovo dijete radi“, reče direktor. Tu nema riječi ni o kakvom moralu.

Mnogo je ljudi, kojima još nisu ni nađene kosti, a njihove kćerke nisu zaposlene i vrhunac je cinizma prema većini žrtava rata reći da prioritet ima dijete SDA-ovog kadra. Isto je sa premijerom Federacije koji priča da omladina ne smije sanjati posao u državnom sektoru, da je taj mentalitet loš, a onda vlastito dijete smjesti u državnu agenciju.

Mnogi osjećaju ljutnju zbog tog licemjerja i nepravde. Moramo je osjećati, da je nema – pitali bismo se postoji li više osjećaj za pravdu i poštenje. Ja kažem – postoji. Ja vjerujem da je sat počeo otkucavati ovoj vlasti, ja vjerujem u ovu zemlju, u njen narod i da će uskoro doći dani kad će na vlasti biti ljudi koji znaju kako je većini ljudi u ovoj zemlji i koji će pošteno raditi za interes većine, za interes naroda.