Imenovanje Ane Brnabić, Hrvatice s Krka, pokazalo se Vučićevim odličnim PR trikom sredinom 2017. godine, kada su se u Srbiji tome svi protivili – od Crkve, do oporbe i koalicijskih partnera

Minn tími mun koma!” ili “Moje vrijeme će doći”, poznata je uzrečica Islanđanke Jóhanne Sigurdardóttir, prve žene u povijesti te zemlje koja je dogurala do premijerke, a onda postala i prva žena na svijetu koja se na tako visokoj državničkoj funkciji deklarirala kao homoseksualka.

Bilo je to potkraj 2008. godine, nekako istodobno kad je Aleksandar Vučić napustio Srpsku radikalnu stranku ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Nakon što je 14 godina bio Šešeljev glavni tajnik, Vučić je s još jednim odmetnikom – Tomislavom Nikolićem – osnovao tad Srpsku naprednu stranku, s kojom su pobijedili na izborima 2012. godine.

A onda je prvi put u povijesti, i u Srbiji 2017. godine na čelo vlade također došla žena koja se deklarirala kao gay. Slično kao i Islanđanka Jóhanne Sigurdardóttir, i Ana Brnabić je, prije nego što je postala srpska premijerka, bila ministrica. No nakon toga svaka sličnost između njih dvije prestaje.

Za razliku od Brnabić, bivša stjuardesa Sigurdardóttir je godinama bila u politici. Još je 70-ih bila gorljiva sindikalistica, pa članica islandskog parlamenta na listi lijeve Socijaldemokratske partije. “Minn tími mun koma!”, uzviknula je prkosno uzdignute šake kad je 1994. godine izgubila izbore za predsjednicu stranke. Ali je zato njezin poklič, poput filmske replike, na Islandu ušao u svakodnevnu upotrebu.

Jóhanne je krenula u tešku političku borbu, osnovala novu stranku, pa koaliciju, ali i marljivo radila na mjestu ministrice socijalne skrbi. Dočekala je svojih pet minuta 2008. godine, kad je zemlja financijski potonula zbog propasti islandskih banaka i svjetske ekonomske krize.

Gallupovo istraživanje javnog mnijenja pokazalo je tad da je njezin ministarski rad podržalo čak 73 posto stanovništva i Islanđani su u njoj tražili spas. Zakletvu za premijerku je položila prije točno deset godina, 1. veljače 2009. godine, i odradila uspješno mandat do kraja.

Ana Brnabić se nikad nije bavila politikom. Kad ju je Vučić predložio za svoju nasljednicu na premijerskom mjestu, bilo je vrlo upitno hoće li uopće proći u Skupštini Srbije. Ne samo što je protiv nje bila Srpska pravoslavna crkva, nego i oporbenjaci, ali i Vučićevi koalicijski partneri u parlamentu, pa i zastupnici iz njegove stranke. Uoči glasovanja, Aleksandar Vučić je strasti morao smirivati na poduljem sastanku, na kojemu je uvjeravao zastupnike vlastite stranke da dignu ruku za njegovu kandidatkinju.

Arkanov prijatelj i Vučićev koalicijski partner, Dragan Marković Palma, za Anu Brnabić je tad govorio: “Na čelu buduće vlade treba da bude domaćin koji ima porodicu i koji zna šta su deca”, ciljajući na Brnabićinu seksualnu orijentaciju. No kao što kaže stara izreka – pazi što želiš da ti se ne ispuni. Palmina želja se upravo počela ispunjavati – premijerkina partnerica Milica ostala je u drugom stanju.

No danas, godinu i pol kasnije, jasno je i da je Ana Brnabić Vučićeva marioneta, preko koje on provodi svoju politiku. Srbiju posljednjih mjesec i pol trese veliki val demonstracija u kojima deseci tisuća građana, zbog neimaštine i korupcije, uporno protestiraju protiv vlasti. Sve je jasnije da Srbija gubi Kosovo, koje je potencijalno novo europsko žarište ratnih sukoba. Prijevremeni izbori u Srbiji su također izgledna opcija. No svi mediji u susjedstvu ovih se dana zabavljaju premijerkinim iščekivanjem prinove s liječnicom Milicom Đurđić.

U užarenoj političkoj klimi, ova medijska skretnica Vučiću je i više nego dobrodošala, slično kao što su Plenkoviću, zbog propale kupnje vojnih aviona, dobrodošle lažne fotografije ministra Tolušića koji šmrče kokain s prostitutkom.

No Brnabić je još važnija Vučiću jer je u Srbiji ona dvostruka manjina. S njom na premijerskome mjestu, Vučić može svijetu pokazivati svoje umiveno lice. Ona ne samo što pripada LGBT zajednici, nego je i podrijetlom djelomično Hrvatica. Uz njezinu pomoć, Vučić svim silama pokušava obrisati sjećanja na bliske veze s osuđenim ratnim zločincem i radikalom Vojislavom Šešeljom, a preko nje i dalje može kontrolirati vladu i biti premijer iz sjene.

Zauzvrat, sve što on misli, ona izgovori umjesto njega. U studenom prošle godine, u razgovoru za Deutsche Welle, osvrnula se na genocid nad 8000 muslimana u Srebrenici 1995., a odgovor kao da joj je napisao sam srpski predsjednik:

“Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid. To je bio gnusni zločin. Ratni zločin. Nisam ponosna na to. To nije učinjeno u ime srpskog naroda i Srbija ne može kolektivno biti okrivljena za ono što se tamo dogodilo. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kad… genocid je kad poubijate celu populaciju, žene, decu, a to ovdje nije bio slučaj”.

Potpuno je zanemarila činjenicu da je Međunarodni sud u Haagu 2007. presudio da Srbija nije odgovorna za genocid, ali je odgovorna jer ga nije spriječila i kaznila počinitelje.

Srpska premijerka je rođena 1975. godine. Nakon srednje škole obrazovanje je nastavila u SAD-u, a nakon studija poslovnog menadžmenta završila je MBA iz marketinga. Vratila se u Srbiju, a zatim počela raditi za Continental Wind Serbia, gdje je 2013. postala direktorica srpske ispostave ove američke kompanije, koja se bavi obnovljivim izvorima enegije.

Godine 2015., u vrijeme kad je Vučić bio premijer, srpski portal Telepromter objavio je tekst u kojem se tvrdilo da su njegov brat Andrej Vučić i kum Nikola Petrović tražili od Brnabićkine tvrtke 2,000.000 eura mita ako žele da se njezine vjetroelektrane priključe na mrežu Srbije. Vučić je krenuo u protunapad i optužio njezinu tvrtku Continental Wind Serbia da je preko lobista tadašnjem potpredsjedniku SAD-a Joeu Bidenu prijavila da su Vučićev brat i kum korumpirani.

Ubrzo nakon toga su Ana Brnabić i predstavnik Continental Wind Partnersa, zajedno s direktorom Elektromreže Srbije i ministrom energetike, sazvali u Beogradu konferenciju za novinare i demantirali bilo kakav mito. Godinu dana kasnije Brnabić je postala ministrica u Vučićevoj Vladi zadužena za resor državne uprave i lokalne samouprave te je tako krenuo njezin put prema vrhu izvršne vlasti.

Nakon što je postala premijerka, za njezina je mandata isplivala još jedna afera. Mediji su otkrili da ministar obrane Aleksandar Vulin ne može dokazati odakle mu novac kojim je kupio stan, a on je tvrdio da mu ga je poslala teta iz Kanade. Umjesto da ga smijeni, premijerka je radije napala medije koji su otkrili aferu poznatu kao “Vulinova tetka”.

Ana Brnabić ima hrvatske korijene po djedu Antonu Brnabiću, koji je rodom iz Stare Baške na otoku Krku. Bio je partizan, oženio se za Milicu iz okolice Užica, a u braku im se rodio sin Zoran. Nakon što je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, Zoran je ostao u Beogradu i oženio se za inženjerku građevine Ružicu. U braku su dobili dvoje djece – kćer Anu i sina Igora.

Iako je u vladu došla kao nestranačka osoba, Brnabić je prije dva mjeseca u jednom intervjuu otkrila da razmišlja o učlanjivanju u Vučićevu Srpsku naprednu stranku. Poznato je da je Vučić snažna ličnost koja ne trpi suprotstavljanja i oko sebe okuplja poslušnike. Nakon njezine izjave počelo se kalkulirati da je on vidi kao svoju nasljednicu na čelu stranke.

Bio bi to još jedan presedan. Prvi put na ovim prostorima na čelu jedne nacionalkonzervativne desno orijentirane stranke našla bi se gay žena. No kad je u pitanju politika, ništa nije nemoguće. I sama premijerka je prije godinu dana priznala da je njezin odnos s predsjednikom Vučićem odličan:

No vratimo se Jóhanni Sigurdardóttir, iza čijeg uspjeha nije stajao nikakav utjecajni muškarac. Dok je bila premijerka, na Islandu je usvojen zakon po kojem su legalizirani istospolni brakovi, pa je i Jóhanne to iskoristila kako bi se oženila/udala za dugogodišnju partnericu, spisateljicu Jónínu Leósdóttir. Iste godine je njezina vlada zabranila striptiz klubove, plaćanje za golotinju u restoranima i slične djelatnosti poslodavaca koji bi zarađivali na ženskom tijelu. Island je postao prva zapadna demokracija koja je uvela takvu zabranu.

“Nordijske zemlje bore se za jednakost žena, prepoznajući ih kao ravnopravne građane, a ne kao robu na prodaju”, rekla je Sigurdardóttir i dodala kako je najvažnije rodno pitanje “borba protiv razlike u plaćama između muškaraca i žena”.

No još važnije, u samo dvije godine pokrenula je islandsku ekonomiju i izvukla zemlju iz krize te vratila godišnju stopu rasta proizvodnje na pet posto. Brnabić pak ponavlja kako joj ne smetaju prozivke da je produžena ruka predsjednika Vučića: “Ja znam ko sam i što sam, i rezultati će ostati iza mene”.

Kad bi u svojemu mandatu učinila sve ono što je pošlo za rukom njezinoj islandskoj kolegici, srpska bi premijerka postala apsolutna rekorderka po broju presedana na Balkanu, piše Express.hr.

SB/PD.ba

Komentari

komentari