Zbog njegovog znanstvenog članka o posjeti vanzemaljskog broda, na njega se obrušila lavina napada kolega

Nitko ga nije posebno gađao kamenjem kada je Avi Loeb, šef Astronomskog odjela na Harvardu, prvi put javno rekao da misli da bi prvi međuzvjezdani objekt primijećen u Sunčevom sustavu, Oumuamua, mogao biti svemirska letjelica. Neke vrste. Bio je prosinac 2017. i predlagao je da radio teleskop Green Banka obrati pažnju na ovaj objekt zato što, zbog vrlo neobičnog izduženog oblika, nije nemoguće da je riječ o nečem što je sagradila kakva tehnologija izvan Sunčevog sustava.

Screenshot Youtube

Apsolutno ga nitko nije razapeo niti kada je javno govorio da bi bilo “arogantno tvrditi da smo sami u svemiru”, čak i da smo po nečem posebna vrsta. Uostalom, još je Carl Sagan u svoje vrijeme rekao: “Svemir je jako veliko mjesto. Ako bismo bili sami u svemiru, bilo bi to strašno traćenje prostora.” A onda, krajem prošle godine, Loeb je učinio nešto od čega su ga mnogi kolege, neki od njih prijatelji, drugi od njih naprosto zaprepašteni ponašanjem kolege, pokušavali spriječiti.

Cijelu ideju učinio je službenom. Sa svojim kolegom Shmuelom Bialyjem objavio je članak u Astrophysical Journal Letters.

“Ako razmatramo umjetno porijeklo ‘Oumuamuae’, jedna mogućnost je da je ‘Oumuamua’ solarno jedro, da pluta kroz međuzvjezdani prostor kao krhotina napredne tehnološke opreme”, stoji u izvještaju što ga potpisuju i Loeb i Bialy.

Loeb je tada govorio i to da ne može sa sigurnošću tvrditi da je takvo što slučaj, ali da je stvar s tim objektom čudna, da se Oumuamua ne ponaša kao “komad oblika krumpira”, kako ga se uobičajeno zamišlja, nego prije kao jedan kilometar dug i samo kakvih jedan milimetar debeo objekt. Ideja o “solarnom jedru”, pogonjenom velikom površinom “jedra” o koje u nekom zvjezdanom sustavu udara pljusak fotona i tako ga pokreće, nije od jučer, a nije niti znanstveno besmislena. Dapače.

Foto: Adan Glanzman / Washington Post

No, tvrditi da je Oumuamua baš to… Odjednom je Loeb, znanstvenik od svjetskog formata, postao vrlo kontroverzna osoba, dugo nakon što je Oumuamua otišao svojim putem dalje prema svemirskim bespućima.

Novinar Washington Posta Avi Selk odlučio posjetiti profesora.

U Loebovom uredu napisao je da je zatekao fotografije Loeba pod kupolom harvardskog teleskopa iz 19. stoljeća, pisma zahvale učenika osnovnih škola, intervju s njim iz New York Timesa iz 2014., mnoštvo knjiga o nastanku galaksija, takve stvari. Oumuamua je, međutim, sasvim promijenila njegov život. Onog dana kada je izašao s “onom” teorijom, posjetile su ga u tom uredu četiri televizijske ekipe, a sada o njegovom životu film želi snimiti pet filmskih tvrtki. Na njegovom stolu Selk je primijetio list papira uredno ispisan jednadžbama. I to uz rub stola najbliži stolcima za posjetitelje, primijetio je Selk.

“O, to je nešto što sam radio sinoć”, rekao je.

Objasnio je da je riječ o proračunu koji bi podržavao njegovu teoriju o tome da bi izvanzemaljska letjelica ili barem jedan njen dio, u ovom trenutku mogao prolaziti Jupiterovu orbitu. Naravno, riječ je o Oumuamuai. Selk napominje da je Loeb, otkako je izašao sa svojim dokumentom, sasvim prihvatio popularnost koju mu je donijelo medijsko zanimanje za to.

Mnogi njegovi kolege ostali su zbunjeni ili ogorčeni, bilo da smatraju da je riječ o teoriji na vrlo klimavim osnovama, bilo da uopće “brblja” o vanzemaljcima. Vanzemaljci, inače, među svjetskim znanstvenicima nisu zabranjena tema, koliko se to smatra profesionalnim ili akademskim samoubojstvom.

Desetljećima se povremeno ulažu pristojna sredstva u projekte SETI (potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) ili čak i u CETI (komunikacija s izvanzemaljskom inteligencijom), a među ljudima koji su barem u nekom dijelu imali u takvim projektima nekog udjela, osim Sagana, našli su se tu i Stephen Hawking, Arthur Clarke briljantno je opisivao kako bi koji od projekata mogao funkcionirati, konačno Seth Shostak doista nije bilo tko, a predsjednik je Instituta SETI.

No, Loeb je istupio u javnost na takav način da Avi Selk ima potrebu izričito napisati za njega: “Ono kako Loeba ne možete nazvati, jest da je čudak.” Loeb je, kaže, prije pojave Oumuamuae iza sebe imao već tri desetljeća staža kao profesor i stotine radova iz astronomije, uglavnom o prirodi crnih rupa i ranih galaksija. Takav čovjek odjednom je izašao sa zaključkom o tome da se ne može sasvim odbaciti mogućnost da je Oumuamua “solarno jedro”. Bio je to šok.

“Oumuamua nije vanzemaljski svemirski brod, a autori ovog rada vrijeđaju čestito znanstveno istraživanje već i time što tome uopće daju mogućnost”, objavio je na Twitteru astrofizičar Pal Sutter s Državnog sveučilišta Ohio.

“Šokantan primjer senzacionalističke znanosti sa zadnjim motivima”, napisao je teoretski astrofizičar Ethan Siegel za Forbes.

Astrofizičarka Katie Mack s Državnog sveučilišta Sjeverne Karoline između redova je optužila za Loeba za trolanje javnosti.

“Ponekad netko napiše dokument o nečemu u što niti sam ne vjeruje, niti najmanje, samo kako bi se to vani pojavilo”, kazala je za Verge.

Velika većina znanstvenika smatra da je Oumuamua neka vrsta stijene, izvorno asteroid, što ga je neka zvijezda zavitlala svojim gravitacijskim djelovanjem prije stotina milijuna godina. Ili da je riječ o ledenom međuzvjezdanom putniku. Loeb, međutim, kaže da se Oumuamua za jednu stijenu kreće previše brzo, “kao da ga nešto gura” na njegovom putu od Sunca prema izlasku iz našeg sustava.

Ne tvrdi, kaže, da to jest izvanzemaljska letjelica ili njena krhotina, ali da ne može zamisliti ništa drugo što bi se uklopilo u podatke kojima čovječanstvo raspolaže. Kaže da su mnogi smatrali da će povući ručnu jednom kad to prodre u medije, te da će se istog trenutka povući tek onda kad mu netko podastre neko drugo objašnjenje. U međuvremenu svoje kolege i prijatelje bombardira svime što objave reporteri koji su s njime razgovarali.

“To mijenja vašu percepciju, sama spoznaja da nismo sami. Borimo se oko granica, oko resursa… A ovo bi nam donijelo to da se osjećamo poput dijela planeta Zemlja, kao civilizacija, a ne kao kakva nacija koja glasa o, primjerice, Brexitu”, kazao je.

On objašnjava svoju sadašnju situaciju kao posljedicu postupaka čovjeka koji nije pristao na mainstreamski pristup, na stabilan život koji ga “više podsjeća na životni stil poslovnog čovjeka nego na znanstvenika”.

“Najgora stvar koja mi se može dogoditi jest da me oslobode mojih administrativnih dužnosti, što bi mi donijelo čak još i više vremena za baviti se znanošću”, kazao je.

Rekao je još i to da mu ne bi bio problem oprostiti se od svih svojih titula, čak i vratiti se na farmu, poput one na kojoj je odrastao na selu u Izraelu, gdje je sjedio u brdima i čitao filozofska djela, maštajući o dalekim svjetovima u svemiru. Njegov životni put vodio ga je od Instituta za napredna istraživanja u Princetonu krajem 80-ih do astronomskog odjela Harvarda. Svoju životnu priču, umjesto s ikakvim akademskim elitama, uspoređuje prije s nekakvom verzijom “Forresta Gumpa”.

Stephen Hawking, pri svom posljednjem posjetu SAD-u, svratio je kod njega doma na večeru. Steven Spielberg ga je znao obići kako bi ga ovaj savjetovao o znanstvenim detaljima za potrebe njegovih filmova. Ruski milijarder Uri Milner svojedobno ga je upravo u ovom uredu, sjedeći na kauču, zamolio da mu pomogne dizajnirati prvi međuzvjezdani svemirski brod, čime se sada i bavi uz budžet od 100 milijuna dolara, uz sudjelovanje Marka Zuckerberga, na kraju i Hawkinga.

Tako je tekao razgovor s novinarom, a onda je Loeb morao ići na predavanje. U jednom trenutku, tijekom predavanja, pitao je svoje brucoše: “Je li itko ovdje čuo za ime ‘Oumuamua’? Zna li tko što ono znači?”

Nitko se nije drznuo išta reći. Samo Matt Jacobsen koji je na Harvard došao s farme u Iowi.

“Postojala je špekulacija da to potječe od strane civilizacije”, kazao je.

“Čija je to bila špekulacija?”, pitao je Loeb, smiješeći se.

Neugodna tišina u dvorani. A onda…

“Jeste li to bili vi? O, čovječe!”, kazao je, a profesor se još šire nasmiješio.

SlobodnaBosna/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari