Poslovnidnevnik.BA BH Poslovni Portal
Lagumdžiji je trebalo punih 17 mjeseci da sastavi izvršnu vlast a taj neslavni rekord mogao bi oboriti njegov nasljednik na kormilu SDP-a, Nermin Nikšić.
Prije osam godina, kada je SDP predvođen Lagumdžijom nakon parlamentarnih izbora došao u izglednu priliku da s koalicionim partnerima okupi parlamentarnu većinu, čekali smo punih 17 mjeseci da novouspostavljena koalicija izabere izvršnu vlast na državnoj razini. Toliko je bilo potrebno tadašnjem lideru SDP-a da shvati kako ne može sjesti u fotelju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH koja je sistemom rotacije pripadala kandidatu iz reda hrvatskog naroda. Lagumdžija je na koncu ipak kapitulirao – SDP je sudjelovao u vlasti, Lagumdžija nije bio premijer nego “samo” šef diplomatije, a prvi među jednakima bio je Vjekoslav Bevanda ih HDZ-a.
Situacija je slična i nakon oktobarskih izbora 2018. godine, ponovo je u glavnoj ulozi SDP, ali ovoga puta lider te partije, Nermin Nikšić, nema ambiciju, poput svog prethodnika Lagumdžije, sjesti u fotelju državnog premijera. Njegov je cilj fotelja federalnog premijera, i sada je već izvjesno da će SDP kočiti formiranje vlasti sve do trenutka kada Nikšić ne ostvari tu ambiciju.
A to bi moglo potrajati možda i dulje nego prije osam godina…
Naime, tri stranke okupljene u Bh. bloku – SDP, DF i Naša stranka, obznanile su zajedničke principe i kriterije za uspostavu izvršne vlasti na državnoj razini, ali je iz navedenih principa sasvim jasno da ih državna razina vlasti uopće ne zanima.
Bh. blok po diktatu SDP-ai njenog lidera Nikšića, postavio je takve kriterije za koje unaprijed zna da ih neće prihvatiti partneri iz reda hrvatskog (HDZ) a pogotovo srpskog naroda (SNSD), bez kojih nije moguće formirati vlast na državnoj razini,
Bh. blok, pored ostalog, traži smjenu članova Centralne izborne komisije, „oživljavanje“ nekih dijelova aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006., formiranje dva nova ministarstva na državnoj razini…Riječ je o 17 kriterija osmišljenih tako da ih Dodik i Čović već na prvu nabiju nogom i da SDP dobije alibi za nesudjelovanje u vlasti na državnoj razini.
Nikšić je isplanirao da tu razinu vlasti prepusti SDA-u kao relativnom pobjedniku na oktobarskim izborima. Velikodušno bi prepustio SDA-u da se hrve s HDZ-om i SNSD-om, a da Bh. blok preuzme slađi dio kolača- federalnu vlast gdje je zapravo koncentrirana najveća ekonomska moć u državi.
Birajući između vlasti i države, SDP je izabrao vlast i još pride lagodnu poziciju da razapinje SDA-ovu vlast na državnoj razini kao što je to u protekle četiri godine Dodik činio Savezu za promjene.
Naravno, SDA neće pristati na ovako zamišljeni švedski sto s kojeg bi Nikšić uzimao šta mu se sviđa.
Zato će formiranje vlasti potrajati možda jednako dugo kao i nakon izbora 2010. godine…
No, SDP u svom poduhvatu preuzimanja kantonalnih i plana da preuzme federalnu vlast ima i ozbiljan problem koji nije samo matematičke prirode. Dok je na nivou Kantona Sarajevu u cilju izbacivanja SDA, vlast moralo praviti čak šest političkih stranaka, na nivou Federacije da bi se dobila stabilna većina potrebno je uz HDZ, njih čak osam. Naravno, ne mora se govoriti koliko bi bio sulud i neozbiljan pokušaj kretanja u avanturu formiranja vlasti s tolikim brojem međusobno suprotstavljenih interesa i kalkulacija te bi takva vlada, izvjesno, potrajala svega nekoliko mjeseci.
U svemu postoji i još jedna opasnost. Ambicija i avantura Nikšića da pošto-poto izbace SDA s kantonalnog i federalnog nivoa vlasti, zapravo cijelom bloku probosanskih stranaka i na ljevici i na desnici smanjuje pregovaračku cijenu, gdje sukobljene i nekoherentne probosanske stranke radi pregovaranja za više nivoe vlasti izlaze na noge stabilnim i nezaobilaznim partnerima u vidu SNSD-a i HDZ-a koji dolaze u poziciju da novu vlast formiraju pod svojim uvjetima.
Stoga, stranke ljevice valja sebe da upitaju, u prvom redu SDP i Nermin Nikšić, da li je ambicija da se s mjesta izbornog gubitnika dođe do mjesta federalnog premijera, vrijedna kockanja sa sudbinom ove zemlje i njenom prepuštanju u ruke Dodiku i Čoviću.
Osim toga, SDP bi trebao odgovoriti i na pitanje kako je kao nominalno multietnička stranka došao u poziciju da u vlasti sudjeluje isključivo u sredinama s izrazitom bošnjačkom većinom, bez i simboličkog utjecaja u Republici Srpskoj, kantonima s hrvatskom većinom i na razini države?
(S.B./Poslovnidnevnik.ba)
