Direktor ove firme Dženan Kapić ističe kako primanja za njihovih šest radnica ostaju ista, a da je dobit od svega obostrana.

“Ništa se neće izgubiti za taj sat, poslove će stići uraditi, a radnice će biti motivisanije za posao, jer će više vremena provoditi sa svojom porodicom. Mislim da je ovo dobar potez koji će se pozitivno odraziti na naše poslovanje, a nadam se kako će i drugi poslodavci slijediti ovaj primjer”, kazao je Kapić.

Mogućnost da se skrati radno vreme sa 40 na 35 sati sedmično, a za istu dobit, do sada u BiH niko nije ponudio.

– Svaka firma danas se susreće s odlaskom radne snage. Nama nije još nijedan radnik otišao, ni iz firme, ni preko granice. Došli smo na ideju da ženama pružimo priliku da više vremena provode s decom i porodicom, jer sve stignemo i za sedam sati poslovanja. Žene, s druge strane, imaju veoma mnogo obaveza.

– Moja supruga radi u drugoj firmi i često ostaje duže na poslu, što utiče na kvalitet porodičnog života. Nažalost, ne mogu uticati na druge poslodavce i njihove odluke, ali možemo ih svojim pozitivnim primerom podstaći da urade slično. Da barem pokušaju da olakšaju koliko-toliko – kaže Kapić.

Zaposlenica Hana Perviz ističe kako su plate u ovoj firmi redovne, dodajući kako ih je odluka poslodavca pozitivno iznenadila. “Ovo meni kao ženi i majci mnogo znači. Imam dijete od dvije godine i sada ću moći posvetiti više vremena porodici”, kaže ona.

Njena radna koleginica Emina Pašić dijeli takvo mišljenje i dodaje kako joj ovakva odluka omogućuje da više vremena posveti kućnim poslovima.

“Svi znaju kako zaposlene žene istovremeno rade dva posla, kada završe radno vrijeme, tada ih čeka drugi posao kod kuće, koji je ponekada i teži. Zbog toga ovaj sat za nas ima toliki značaj”, kaže Pašić.

Isti tretman imaju svi radnici. Osim manje radnih sati za žene, svi radnici imaju po dva slobodna dana sedmično, regres, godišnji odmor zakonom propisan.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata USK Muhamed Mahmutović pozdravio je ovaj potez, ali je istakao kako su takvi primjeri pravi raritet u situaciji kada se radnička prava krše na brojne načine.

“Poslodavci danas nemaju sluha i kao da ne vide šta se dešava u društvu. Zbog procesa iseljavanja, sve je manji broj radnika na području Unsko-sanskog kantona i uskoro ćemo doći u situaciju da neće imati ko da radi. Međutim, njihov odnos prema radnicima se nimalo nije promijenio”, kaže Mahmutović.

Dodaje kako brojni radnici u ovome kantonu rade za plate koje su najniže u Evropi, te da poslodavci na razne načine krše brojna prava iz oblasti radničkog zakonodavstva. Prema njegovim riječima, poslodavci ne uviđaju da, kršeći prava radnika, u stvari rade na vlastitu štetu jer će sami sebe dovesti u situaciju da će ostati bez radne snage. “Nezadovoljan radnik se neće truditi na poslu i neće proizvesti kvalitetan proizvod, što će se na kraju obiti o glavu i poslodavcu. Ova situacija bi se mogla promijeniti samo tako da poslodavci povećaju plate radnicima i da poštuju kolektivne ugovore i radno zakonodavstvo. Radnici bi tako shvatili da je firma u kojoj rade njihova porodica i da rade i za vlastitu, a ne samo za korist poslodavca”, smatra Mahmutović. Prema njegovom mišljenju, u cjelokupnoj situaciji je podbacila i država, jer nadležne inspekcije i pravosuđe gledaju kroz prste bahatim poslodavcima i sve to rezultira da radnici odlaze u druge zemlje, gdje će zarađivati više i gdje će se njihova prava više poštovati./NN/

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari