Rezultati istraživanja koje je obuhvatilo preko 17.000 aplikacija otkrilo je kako neke od njih snimaju zaslone pametnih telefona bez dopuštenja, a prikupljene podatke šalju analitičkim tvrtkama koje njima dalje raspolažu

Postoji nekoliko teorija zavjere o tome kako telefoni špijuniraju svoje vlasnike, šalju podatke raznim aplikacijama koje ih potom prodaju, a korisnicima zatim plasiraju ciljane oglase. Teorije su se s vremenom pretvorile u mit kojeg su američki znanstvenici odlučili istražiti.

Znanstvenici računalnih znanosti sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu, u saveznoj državi Massachusetts, odlučili su se zabaviti ovim pitanjem. Iako nisu pronašli čvrste dokaze koji potvrđuju da telefoni prisluškuju razgovore, došli su do drugih jednako zabrinjavajućih rezultata.

Istraživanje je trajalo godinu, a obuhvatilo je nekoliko tisuća aplikacija. Ispitano je jesu li aplikacije tajno koristile mikrofon telefona za snimanje zvuka. Pomoću automatiziranog programa koji bilježi koje se medijske datoteke šalju iz svake aplikacije, analizirano je 17.260 popularnih aplikacija na 10 Android mobilnih uređaja. Među njima je bio Facebook i više od 8000 drugih aplikacija koje mu šalju informacije.

Zanimljivo je kako nije bilo ni jednog zabilježenog slučaja nedopuštenog korištenja mikrofona telefona ili slanja audio snimki. Umjesto toga, neke aplikacije snimile su zaslone pa snimke podijelile s trećim stranama.

Jedna od njih je GoPuff – aplikacija za dostavu brze hrane – koja bilježi interakcije s korisnicima i podatke šalje tvrtki Appsee za analizu mobilnih podataka.

Premda programeri mogu i smiju upotrebljavati podatke analitičkih tvrtki za praćenje i poboljšanje performansi aplikacija, GoPuffova pravila o privatnosti nisu spominjala takvu praksu. Kada su istraživači kontaktirali razvojnog programera, GoPuff je navodno ažurirao politiku privatnosti kako bi napomenuo da se podatci predaju tvrtki Apsee.

Ipak, znanstvenici ne odbacuju mogućnost nedopuštenog snimanja audio zapisa

Kao i svi dobri znanstvenici, istraživački tim priznao je da studija ima ograničenja i ne dokazuje da aplikacije nikada ne prisluškuju; jednostavno nisu naišli na podatke koji to mogu dokazati.

Osim toga, automatizirani sustavi ne mogu replicirati ljudske interakcije, tako da rezultati mogu varirati kada ih koristi stvarna osoba. I, za razliku od ljudi, program se ne može prijaviti u aplikacije i možda je previdio neke podatke.

Bilo kako bilo, aplikacije poput Facebooka lako nađu načine i sredstva za pristup korisničkim podacima, a ova studija može samo dodatno opravdati trenutnu društvenu klimu oko pitanja zaštite osobnih podataka i privatnosti korisnika, piše TechRadar.

 

(Tportal/SB)

Komentari

komentari