Ivica Todorić privatnim je avionom letio u Švicarsku kako bi brdo eura prebacio u arapsku banku u tajni sef.
Iako je britanski sud odlučio da nema prepreka za izručenje Ivice Todorića Hrvatskoj, on će se još koji mjesec šetati i živjeti u elitnim londonskim kvartovima. Kako smo saznali, viši sud još nije odlučio hoće li mu uopće odobriti žalbu protiv tog izručenja. Ako je i odbije, mora se zakazati ročište, pa onda i na tu odluku ide pokušaj žalbe. Ako je prihvati, potrajat će još koji mjesec do odluke prema njoj.
Sve u svemu, možda se napuni i godina dana od bijega Gazde Todorića od hrvatskog istražnog zatvora koji mu je odredio sud jer istražitelji opravdano sumnjaju da je kroz godine izvukao oko 1,14 milijardi kuna iz Agrokora u svoj džep i džepove članova svoje obitelji. Za to vrijeme su mu blokirani poznati računi, na kojima je ostala sića, pa je pravi misterij kako Todorić plaća sve svoje troškove. Osim stana u elitnim kvartovima, koja je dosad promijenio barem dva, on ima ergelu odvjetnika.
A sat najboljih britanskih odvjetnika košta i do 1000 funti. Ima i tim koji se bavi njegovim objavama na blogu jer nam je potvrđeno da ih on ne piše sam nego samo provjerava i daje sugestije. Upravo je otvorio i profil na Twitteru, koji također ne vodi sam. Posve je jasno da se u Londonu teško može išta ručati za manje od 30 funti. Skromni Todorić je tvrdio da on dnevno za sve to troši 15 funti, a kad mu dođe supruga, i 50 funti. Informacija da je njegova supruga prodala stan u Zagrebu kako bi sve to financirali nije se pokazala točnom. Dakle, pretpostavka je da Todorić živi od novca koji je uspio maknuti na vrijeme s računa i od blokada. Za tu pretpostavku nije bilo dokaza, sve do sada.Istražitelji su lani u zahtjevu za istragu spomenuli samo inkriminacije koje se odnose na ranije godine jer druge podatke nisu ni imali do lanjskog rujna. Osim toga, neki strani računi se nisu mogli niti provjeriti dok zemlje poput Švicarske nisu priznale “lex Agrokor” i banke napokon dostavile podatke. Express sad ekskluzivno objavljuje vjerodostojne dokumente, a razgovarao je i s dva neovisna izvora koji su nam potvrdili da je Todorić prije samog sloma Agrokora u inozemstvo s računa tvrtke poslao pet milijuna eura! Sve je to predano i istražiteljima Uskoka, koji je preuzeo slučaj. Raspliće se tako i drugi krak goleme istrage.
U ožujku prošle godine bilo je jasno da će kriza u Agrokoru biti razorna. Todoriću je tad trebao novac i za plaće, strane agencije su objavile da neće moći vraćati dugove. Dobavljači su već počeli najavljivati blokade zbog stranih dugova. Todorić je očajnički tražio nove kredite, a prije toga je tražio i pomoć od Vlade, milijardu i pol kuna, ali je odbijen. Dakle, panika se počela širiti i bilo je jasno da nema dovoljno novca za opstanak tvrtke. U ožujku ruski Sberbank, nakon teških pregovora, ipak odlučuje Todoriću dati dodatnu injekciju od 100 milijuna eura kredita da pokušaju stabilizirati tvrtku. Ali nakon što su već dali 1,1 milijardu eura Todoriću, i oni su naglo postali skeptični. Pa nisu htjeli proslijediti novac u Agrokor nego su rekli da će oni podmiriti goruće obveze uplatom tog novca dobavljačima. Ali, kako će se kasnije pokazati, ni taj osigurač nije bio dovoljan da ih Todorić ne prevede žedne preko vode! Ruske milijune su hrvatski dobavljači, najvjerojatnije u strahu od Todorića i ucjene da će biti micani s polica, proslijedili u – Agrokor! Dakle, milijuni su ipak završili u Agrokoru, gdje ih Rusi nisu htjeli uplatiti. Čelnik Sberbanka Herman Gref koji mjesec kasnije izjavio je da ih nitko nije tako izvarao kao Ivica Todorić te da će podignuti i kaznenu prijavu protiv njega.
A kad su ruske milijune dobavljači velikodušno proslijedili Gazdi, počelo je i Todorićevo izvlačenje novca iz Agrokora! Dakle, dok se sustav koji je gradio 40 godina potpuno raspadao, a 60.000 radnika u Hrvatskoj i regiji strepilo hoće li završiti na ulici, on je krenuo u akciju spašavanja sebe i najuže obitelji. Kako nam je potvrđeno iz dva izvora, bez ikakvog posebnog obrazloženja, svrhe ili računa, Todorić baš u to vrijeme izdaje nalog da se pet milijuna eura prebaci s računa Agrokora u Hrvatskoj na tvrtku kćer Agrokor AG u švicarskom Zugu.
Švicarski Agrokor je i ranijih godina služio kao kompanija na čije račune je iz hrvatske Todorić slao novac, a zatim su milijunski iznosi služili za pokrivanje troškova obitelji, što ćemo kasnije detaljno opisati. Premda ovakve transakcije nisu bile neuobičajene u ranijim godinama, u Agrokoru su se neki manje upućeni ipak začudili zašto taj novac usred krize odlazi u Švicarsku. Nakon što je novac sjeo na švicarski račun, 5. ožujka Ivica sa sinom Antom odlazi u Švicarsku. Uzeli su i službenog vozača koji ih je odvezao do Graza u Austriji. A onda unajmljuju privatni mlažnjak za odlazak u Zürich i banku UBS, gdje polažu novac. Kako se vidi iz izvoda računa, osobno po nalogu I. T. (dakle Ivice Todorića), dan kasnije, 6. ožujka, taj isti novac se isplaćuje s tog računa. Ivica ponovno sjeda u privatni mlažnjak i vraća se do Graza, gdje ih čeka vozač.
Posve nevjerojatno zvuči potvrđeni podatak da čak ni taj put Todorići nisu platili iz svog džepa! Dakle, s računa Agrokora plaćeni su i putni troškovi za tajno izvlačenje novca iz Agrokora! To se vidi iz računa koji je dostavila tvrtka LunaJets, specijalizirana za privatne čarter letove. Za let od Graza do Züricha 5. ožujka i zatim povratak sljedeći dan luksuznim avionom, naplatili su 11.080 eura ili oko 90.000 kuna. Visoka cijena ne čudi jer LunaJets se hvali da onima koji to žele osigurava “vrhunsku uslugu s više vrsta zrakoplova”. Na promotivnim materijalima vidi se komfor kožnih sjedala ispred kojih su radni stolovi s ekranima, a let se može kratiti najskupljim pićima i jelima. Dakle, za taj su put Ivica i Ante uzeli dnevnice i otvorili putni nalog na račun Agrokora. U Agrokoru su znali da je novac ispario u Švicarsku, ali forenzičari koje je angažirala izvanredna uprava nisu mogli ustanoviti kamo se potom novac odlio sa švicarskog računa. Spekuliralo se da ga je možda osobno podignuo Ivica Todorić tijekom puta u Graz. Druga spekulacija je bila da su se milijuni možda vratili u Rusiju, kao “nagrada” nekom moćniku za nastavak pomoći ruskih banaka. Tek nakon što su prošli mjeseci i nakon što je Švicarska priznala “lex Agrokor”, dobiven je uvid u račun, a švicarski Agrokor AG dobio je nezavisnog povjerenika.
Nakon uvida u dokumente, opet dolazi nova prepreka. Ivica Todorić nije podignuo novac nego je pet milijuna eura proslijedio na račun određene tvrtke u Dubaiju! Dubai je prava porezna oaza u koju se slijeva novac za koji se ne ispituje podrijetlo. Dubai ima veoma stroga pravila o tajnosti, kao što ih je nekoć imala Švicarska dok nije popustila pod pritiskom Europske unije i olabavila regule o bankarskoj tajni. Tek lani je Europska komisija stavila Dubai na crnu listu poreznih oaza i atraktivnih otoka na kojima niču tzv. off-shore kompanije koje bogatašima iz cijele Europe služe za izbjegavanje plaćanja poreza, a raznim kriminalnim skupinama za prikrivanja traga novca. Uobičajeni obrazac je da se novac iz Dubaija i ostalih poreznih oaza dalje transferira na niz drugih kompanija kako bi mu se prikrio trag, a zatim se vraća u Europu i ulaže u legalni biznis. Pravila u Dubaiju ne dopuštaju laganu provjeru i blokadu računa osumnjičenima za financijske malverzacije i kriminal. Sve utvrđivanje kamo je novac dalje otišao preuzeli su državni istražitelji, koji pokušavaju rasplesti tu kompliciranu mrežu. Kako je sve još u fazi izvida, provjere i prikupljanja informacija, dok se ne otvori istraga, istražitelji moraju šutjeti i držati u tajnosti sve ono do čega su došli.
Ali to nije jedina nevjerojatna i sumnjiva transakcija koju je u ožujku, dok je tvrtka bila pred kolapsom, preko švicarskog računa obavio Todorić. Kao što smo objasnili, u ožujku je ruski Sberbank odlučio zadnji put pomoći Todoriću u uvjerenju da će sa 100 milijuna eura stabilizirati poslovanje. To je bio uvod u potpisivanje aranžmana krajem mjeseca, po kojem će upravu preuzeti stručnjak Antonio Alvarez, koji se na kraju veoma kratko zadržao, a tzv. Stand still aranžman nije uspio. Za uvjete ruskoga kredita javnost nije znala jer je Todorić sve držao u tajnosti, a tek kasnije se doznalo da mu već tad nisu vjerovali i inzistirali su da oni sami podmire račune dobavljačima kojima Agrokor duguje. “Točan iznos, mogu vam i to reći, od 75 milijuna eura, išao je na plaćanje dobavljača. Još je 21 milijun eura išao na plaćanje poreznih obveza, a 4 milijuna eura išlo je za plaće zaposlenika Agrokora. To je omogućilo stabilizaciju poslovanja i to je bio prvi korak prema zakonu koji je danas na snazi”, rekao je u travnju prošle godine Mario Henjak iz hrvatskog Sberbanka o utrošku kredita.
Osim što ta izjava potvrđuje da Todorić nije imao ni za plaće, dobavljače i porezne obveze (iako je isti taj mjesec poslao pet milijuna eura preko Švicarske u Dubai), ova izjava potvrđuje i da je Sberbank direktno plaćao dobavljače. Vjerovao je da će tako pomoći gospodarstvu, a izbjeći Todorića. No prevarili su se. Dva neovisna izvora upućena u sve transakcije i raspetljavanja slučaja objasnila su nam kako je sve funkcioniralo: “Rusi su tražili od Todorića da im preda listu dobavljača koji su prioritetni za daljnji nastavak poslovanja s iznosima duga koji im trebaju platiti da ne obustave robu i ugroze poslovanje. Todorić im je dao listu svojih provjerenih dobavljača. No naivni Rusi nisu znali da je Todorić ranije s tim istim dobavljačima već dogovorio da sav taj novac koji dobiju od Sberbanka vrate u Agrokor”, kaže nam naš sugovornik.
Kako smo neslužbeno uspjeli saznati, skoro polovica novca koji je dobavljačima dao Sberbank vraćena je u Agrokor. Gotovo 35 milijuna eura! Ta informacija je dosad bila potpuno nepoznata hrvatskoj javnosti. No zašto bi dobavljači kojima Todorić duguje vratili svoj novac tom istom Todoriću kad im napokon plate dio duga? Odgovor na ovo pitanje krije se u višegodišnjemu modelu tajnoga kreditiranja, o čemu je Express prvi opširno pisao. Kad Agrokor nije više mogao dobivati kredite preko domaćih banaka, osmislili su cijelu složenu shemu u koju su na krajnje dvojben način bile uključene faktoring kuće, a onda i banke. Znali su čak i koliko tko od dobavljača ima novca na računu. Pojednostavljeno, dobavljači su od Todorića dobili mjenice iako mu nisu isporučivali robu ni usluge, onda su te mjenice unovčili u faktoring kućama kojima su novac davale banke. Čim su dobavljači dobili novac, vraćali su ga Todoriću.
A on je kasnije plaćao taj isti dug faktoring kućama. Sve je funkcioniralo kao švicarski sat između 2013. i 2017. godine. No kad je Gazda pao, ostale su četiri milijarde kuna nenaplaćenog duga. Od Agrokora se to nije moglo naplatiti, pa su faktorinzi i banke sad nenaplaćene mjenice imali pravo naplatiti od dobavljača, dakle od onih koji taj novac nisu dobro ni vidjeli. Drugi razlog je što je većina dobavljača imala veoma složen odnos s Todorićem jest bilo kupovanje pozicija na policama. Konzum im je bio najveći distributer proizvoda, često i po višim cijenama. A svaki neposluh se kažnjavao izbacivanjem iz sustava. Nakon ruske injekcije, kad “lex Agrokor” još nije bio najavljen, očito su mislili da će se Todorić uspjeti izvući. A Gazdi se ne treba zamjeriti. Zato su Agrokoru vraćali vlastiti novac koji su dobili od Sberbanka. Sberbank je novac isplaćivao u više tranši dobavljačima, a oni prosljeđivali sa svojih računa u Agrokor. Kad se napunio račun Agrokora, osim opisanih pet milijuna eura, Todorić između 16. i 24. ožujka šalje na švicarski račun Agrokora AG još 1,5 milijuna eura. Opet je bilo čuđenja u Agrokoru zašto se toliko potrebni novac odlijeva na strane račune. Prema izvodu koji imamo, otplaćene su rate nekoga kredita, prvo milijun eura, a zatim još 500.000 eura. S računa je plaćen i neki račun u vrijednosti 158.200 eura.
O kojim se točno kreditima i računu radi, jesu li to bili privatni Todorićevi računi ili su potpuno opravdane i poslovne transakcije, naši sugovornici nam nisu mogli otkriti i zamolili su za strpljenje jer je sve u fazi provjere. Sumnja se da se i taj novac odlio u privatne svrhe, kao što se ranije odlijevao s istog računa, ali nikakve detalje nismo uspjeli saznati. Iako se Todorić redovito oglašava na svom blogu i napada Vladu, izvanrednu upravu i cijeli sustav, optužuje ih da su mu oteli tvrtku, rade netransparentno i pljačkaju i uništavaju Agrokor, na naš upit nije odgovorio. Kako smo znali da na navedeni kontakt na blogu nije odgovorio nekoliko puta tijekom prošle i ove godine, pitanje smo poslali i preko njegovih odvjetnika u Hrvatskoj. Tri dana smo čekali odgovore na pitanja zašto je u jeku krize isplatio ukupno 6,6 milijuna eura na račun u Švicarskoj, kome je zatim proslijedio novac, zašto je dogovorio da mu dobavljači vrate novac koji im je isplatio Sberbank. Nije nam ništa odgovorio. U tom kontekstu je važno da i njegovi sinovi Ante i Ivan i dalje rade u inozemstvu. Mlađi sin Ivan otvorio je sa švicarskim odvjetnikom novu tvrtku u Zürichu. Preko nje i dalje vodi lanac restorana u Zagrebu – Good Food.
Čak su nedavno otvorili i novi restoran u strogom centru Zagreba. Ivan Todorić radi i za srpsku Karismu, s kojom je Agrokor bio u partnerstvu. I upravo ga posao za Karismu vodi u Dubai. Barem jednom mjesečno, kažu nam upućeni, leti na relaciji između Züricha i Dubaija, kamo je njegov otac u ožujku poslao na račun pet milijuna eura iz Agrokora. Ante radi u Londonu i Beču, a u lipnju se vratio u Hrvatsku, čak je organizirao veliku proslavu u poznatom zagrebačkom restoranu.
Dakle, osim što je Todorić pobjegao u London, posve sigurno nisu izgubili svoje milijune, nisu zapali u besparicu i poslovne probleme. Kao što smo već spomenuli, izvlačenje novca iz Agrokora preko Švicarske u jeku krize nije nikakva iznimka nego uobičajeni obrazac Todorićeva ponašanja. Kad su istražitelji lani ušli u Agrokor, posebno su se bavili odljevom Agrokorova novca u Švicarsku. I došli su do zapanjujućih otkrića. Samo od 2007. do 2014. godine Ivica Todorić je izvukao više od 64 milijuna kuna preko tog računa za potrebe sebe i obitelji. Ukratko, to je bila prava kasica-prasica s koje su se plaćali putovanja, odjeća i obuća, luksuzno uređenje Kulmerovih dvora… Agrokor AG u Zugu osnovan je jer je bilo jeftinije uvoziti robu preko Švicarske nego direktno iz Hrvatske. Imali su i jeftine kreditne linije u švicarskim bankama.
U međuvremenu je ta tvrtka u Švicarskoj, kojom je upravljao direktno Todorić, postala nešto sasvim drugo. Istražitelji su utvrdili i obrazac izvlačenja novca. Agrokor je iz Hrvatske tijekom godina slao milijune eura u Švicarsku. Nekad su se vodili kao pozajmice, a nekad da im je trebalo za plaćanje. A onda je s tog računa Ivica Todorić osobno dizao gotovinu ili su se plaćali troškovi obitelji. “Ne postoji relevantna poslovna dokumentacija za podizanje gotovine od strane Ivice Todorića, nego samo dopisi da on podiže novac za potrebe koncerna Agrokor u Hrvatskoj. Te izjave su vrlo paušalne, sadržajem ne odgovaraju stvarnosti nego ih je Todorić napravio isključivo za potrebe knjigovodstvenog pravdanja uzimanja novca”, zaključili su jesenas istražitelji. Todorić je iz Londona tvrdio da nikad nije uzeo ni kunu, da istražitelji nisu ništa pronašli i da je potpuno nevin i žrtva političkog progona. To nije tako. Istražitelji su osim ovog podizanja novca, u posjedu računa koji pokazuje da je preko švicarskog Agrokora plaćen i safari Ivice Todorića u Afriku i kupnja lovačkog oružja. Kad je ulovio trofeje, niti njihovo prepariranje nije platio iz vlastita džepa nego je također pokrio švicarski Agrokor. Istražitelji su nabrojili i 10-ak luksuznih dućana preko kojih je obitelj kupovala odjeću i obuću, a sve plaćao Agrokor AG.
Kad je sin Ivan išao na zabavu na Ibizu, a stariji sin Ante na skijanje, opet su svi njihovi troškovi, više od 300.000 kuna, plaćeni preko te švicarske tvrtke. Osim supruge Vesne, cijela obitelj Todorić je bila u vrhu Agrokora. Imali su mjesečne plaće od 50.000 do 70.000 kuna i bili su najmoćniji ljudi u Hrvatskoj. Nevjerojatno, ali istinito: plaćanje njihovih privatnih potreba preko računa švicarskog Agrokora samo je mali dio izvlačenja novca. Istražitelji su već utvrdili da je Todorić lažirao poslovne knjige i prikazivao dobit iako je koncern bio u gubicima. Dobit nakon oporezivanja ide vlasnicima, a kako je on bio najveći vlasnik, smatraju da je na taj način nezakonito uzeo 700 milijuna kuna. Todorićeva obrana će pokušati rušiti takav nalaz i tvrde da se radi samo o računovodstvenim standardima. No teško će uspjeti opravdati dodatnih 1,5 milijardi kuna izvučenih iz Agrokora. Bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak podnio je detaljnu kaznenu prijavu sa stotinama računa i dokaza da je čak 1,5 milijardi kuna tvrtke potrošeno za privatne svrhe obitelji. Todorić je 2010. godine otvorio poseban račun koji nije bio u knjigama tvrtke. On je trebao služiti da preko njega idu troškovi pripreme izlaska Agrokora na burzu. U šest godina je preko tog računa potrošeno 2,2 milijarde kuna, a krajem 2016. Todorić potpisuje da nije uspio pripremiti izlazak na burzu i sve te troškove prevaljuje na Agrokor. Detaljna analiza je pokazala je da je čak 1,5 utrošenih milijardi otišlo obitelji, a ne za pripremu izlaska na burzu.
Kroz šest godina plaćana su luksuzna putovanja, leasing za jahtu, benzin i čak njen boravak u marini. Cipele i odjeća prestižnih modnih marki i čitav niz drugih luksuza. No uz svu tu skupu robu, članovi obitelji nisu se potrudili platiti niti najsitnije troškove svog života iz svojih plaća. Čak je i jedna narudžba kilograma banana u Kulmerove dvore od osam kuna plaćena s tog računa. Odnosno, platio ih je Agrokor. Samo po tom računu, kojim se pravdao navodni izlazak na burzu, članovi obitelji su trošili skoro 300 milijuna kuna godišnje, a primjerice, cijela izvanredna uprava Agrokora sa svim savjetnicima će koštati 500 milijuna kuna. Niti to nisu svi složeni modeli. Primjerice, Ivica Todorić potpisao da mu Agrokor isplati 650 milijuna kuna pozajmice, koju do danas nije vratio. Njome je kupio udjele EBRD-a u Agrokoru. Dakle, tvrtka je svojim novcem kupila dionice svom vlasniku, što je klasični model korišten u pretvorbi i privatizaciji. Uz pomoć revizora koji su sad ugašeni, taj novac je Todorić vodio kao da je na računu Agrokora, što je stvaralo lažnu sliku da kompanija dobro stoji. I na kraju, istražitelji su otkrili da su Kulmerovi dvori, za koje je Todorić tvrdio da ih je kupio vlastitim novcem, kupljeni milijunima Agrokora preko složenog sustava pozajmica. Isplata pet milijuna eura u Dubai, u jeku krize, za Todorića je vjerojatno bila uobičajen posao. Jer, takav kriminal mu je država ionako desetljećima tolerirala./express.hr/
Poslovnidnevnik.ba