VOA donosi drugi dio intervjua sa bivšim visokim predstavnikom u BiH Paddyjem Ashdownom. U ovom dijelu razgovora on se osvrće na ulogu stranih sila, prvenstveno Rusije i Turske u BiH, kao i na fenomen radikalizacije.

Radikalizacija u BiH je nešto protiv čega se treba boriti, ali u ovom trenutku se ne čini alarmantnom, smatra Paddy Ashdown.

„Smatram da je radikalizacija bosanskih muslimana, koju uopće ne treba podcjenjivati, niti umanjivati ozbiljnost situacije, uveliko neizbježna posljedica, s obzirom na to na koji se način svijet odnosio prema populaciji bosanskih muslimana tokom rata. Oni su se, tokom per godina rata, borili za preživljavanje pokušaja genocida bez adekvatne podrške međunarodne zajednice. Smatram da je, općenito, za muslimansku zajednicu, radikalizacija u Bosni manja nego što je mogla biti u drugačijim okolnostima. Smatram da većina bosanskih muslimana slijedi primjer Alije Izetbegovića koji mi je jednom rekao: ‘Ja sam Evropljanin i musliman i ne vidim kontradikciju te dvije stvari.’ U Bosni ima radikala kao i u svakoj zemlji, i općenito gledajući mislim da se protiv toga treba boriti, da to treba eliminirati. Ali ne vjerujem da je u Bosni na takvom nivou da bi bilo išta više alarmantno, uzimajući u obzir istoriju Bosne, nego što je to u drugim zemljama.”

Podsjetili smo ga da se to dešava među jednima od najumjerenijih muslimana u svijetu.

„Da, ali ako danas prošetate Ferhadijom, ne možete izbjeći da ne primjetite da ste u jednom evropskom gradu. Da li sada ima više žena sa hidžabom ili burkom? Možda nekolicina, ali ima ih i na ulicama Londona. Ja ne umanjujem važnost te situacije. Ne kažem da nije opasno, ne kažem da ne predstavlja prijetnju, ali se to pitanje često da preuveličati. Znacajno je, s obzirom na okolnosti u Bosni, kao i njenu istoriju, da islamska radikalizacija nije toliko jaka kao što bi bila na primjer u mnogim drugim zemljama sa većinski muslimanskim stanovništvom. Mislim da to pitanje često koriste neprijatelji Bosne na način koji bi zastrašio ljude i mislim da bi trebali biti samo malo razumniji po tom pitanju. Time ne želim smanjiti niti podcijeniti ozbiljnost tog pitanja, ali jednostavno mislim da je to jedno od pitanja koje Bosna, zajedno sa svojim međunarodnim prijateljima, može riješiti, i rješava ga.”

A koji bi bio najbolji način njenog rješavanja?

„Pa to je jasno, učiniti Bosnu uspješnom, državu funkcionalnom, ojačati ekonomiju koja bi ljudima dala poslove i učiniti je dijelom EU. To je sve važno. Stvari kao radikalizacija se hrane na beznađu, očaju i siromaštvu. I vrlo je vjerovatno da se Bosna kreće unazad, u nekim slučajevima dalje od EU, nego što je to bio slučaj prije 10 godina. I to upravo pomaže uspostavi plodnog tla za ekstremizam. A ako postoji stajalište, kao što među nekima postoji, da tu vreba opasnost od povratka politike Karadžića i Mladića, i stvaranja Bosne u kojoj bi bošnjačka zajednica bila izolirana i izostavljena, onda smatram da su to uvjeti koji dovode to takve situacije. Rješenje je dakle učiniti Bosnu uspješnom i takva bi se pitanja riješila veoma brzo.”

Ruski utjecaj je nešto novo

Po pitanju Rusije, bivši visoki predstavnik je svojevremeno izjavio da se Putin samo igra šaha sa Zapadom, a u najnovije vrijeme naglašava da je Bosna samo pijun u ruskoj igri.

„Ruski utjecaj je nešto novo. Ali iskreno vjerujem da Rusija nema nikakav interes na Balkanu, ona samo želi stvoriti nevolje. Mi, a za to okrivljujem Evropsku uniju, dozvoljavamo da stvari krenu unazad. Bosna je postigla izuzetan napredak u prvih 10 godina nakon rata, a u posljednjih 10 godina EU je odvratila pažnju od Bosne, dozvoljeno je da poraste korupcija, država je manje funkcionalna, kao što znamo postoje napori ka secesionizmu osobito od strane RS-a, ali i drugih dijelova. To sve stvara vakuum u kojem Rusi stvaraju nevolje. Oni to rade ne iz nekog dugotrajnog interesa, već zbog toga jer je stvaranje nevolja na granicama EU gdje za to postoji prilika, u njihovom strateškom interesu. Rusija samo želi nanijeti nevolje Zapadu i život stanovnika zapada učiniti težim koliko god može. Mi smo zabrinuti zbog ruskog utjecaja u Bosni, umjesto da brinemo zbog onog što Rusija radi u Ukrajini i drugim dijelovima. Efekat ruskih akcija je jako mali po Bosnu, osim što je gura dublje i dublje u disfunkcionalnost. Rusija se koristi neučinkovitošću bosanske vlade i tendencijama secesionizma kako bi dovela do dubljih podjela. Osim toga, Rusija nema nikakav dugoročan strateški interes u Bosni. Bosna je samo pijun u ruskoj igri sa Zapadom. Jedan viši bosanski političar mi je jednom rekao: ‘Pa znate, mi se uvijek možemo okrenuti Moskvi.’ Rekao sam mu da me sačeka naredno jutro pred zgradom predsjedništva u pola 7 ujutro. Nije mu se to svidjelo. Otišli smo do njemačke ambasade i vidjeli ogroman red ljudi koji su čekali na vize. Otišli smo do austrijske ambasade i vidjeli istu stvar. A onda smo otišli do ruske ambasade. Tamo nikog nije bilo. Rekao sam mu: ‘Eto vidite, ko bi napustio BiH i otišao u Rusiju, a ne bi želio ući kroz vrata koja vode prema cijeloj Evropi.’

Bosna je u takvom krhkom stanju i suočena sa izazovima da joj ne trebaju nikakvi dodatni neprijatelji. I Ruski utjecaj i radikalizam su neprijatelji, neću izabrati i reći da je jedan opasniji od drugog. Moramo Bosni dati prostora za rast, jer volim tu zemlju i ostavio sam dio svog srca u njoj. Ali vjerujem da bi ona mogla biti dio EU i jedan mali dragulj Evrope, sa potencijalno multietničkim prostorom koji je funkcionalan. Ona Evropu može mnogo toga podučiti po pitanju gradnje mosta između kršćanskog i islamskog društva. Ona ima ogromnu ulogu koja bi bila dobra i po Evropu i po samu Bosnu. Oba pitanja su opasna jer potkopavaju kapacitet Bosne da krene ka jedinoj sigurnoj budućnosti koju može imati kao članica EU i NATO-a.”

Turska se može lako pogrešno shvatiti.

Neki ljudi su zabrinuti i zbog utjecaja Turske u Bosni.

„Znate, Turska se može veoma lako pogrešno shvatiti. Ja sam veoma kritičan u pogledu Erdoganove politike. Smatram da je njegovo odvraćanje Turske od veoma liberalne budućnosti vrlo opasno po tu zemlju, iako na mnoge načine mogu shvatiti zašto. Ali općenito gledam na tursku politiku prema Bosni, kako u moje vrijeme tako i danas, zapravo veoma konstruktivnom. Smatram da je Ankara imala veoma kontruktivnu i uglavnom ne etničku ulogu u Bosni. Da li se može reći da nisu imali ulogu u nekim nevoljama tu i tamo, vjerovatno ne. Ali bi se to isto moglo reći i za neke na zapadu. Ljudi mi kažu da su zabrinuti da se ta uloga možda mijenja, i možda se i mijenja, ali ja još uvijek ne vidim dokaze za to.”

fokus.ba/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari