MEDIJI u regiji i svijetu posljednjih su se dana opet uzbudili i raspisali o misterioznim troprstim mumijama u Peruu. Ovaj put naslovi tvrde da je analiza ostataka DNK konačno pokazala ono što su mnogi vjerovali i ranije – da oni nisu ljudskog podrijetla nego najvjerojatnije vanzemaljskog.

Priča ide otprilike ovako. U peruanskoj pokrajini Nazca, poznatoj po misterioznim golemim crtežima koji se dobro vide samo iz velike visine iz zraka, otkrivene su brojne mumije, među kojima i jedna odrasle žene te jedna devetomjesečnog djeteta, koje imaju samo tri prsta na rukama i nogama, neobične lubanje i generalno čudan kostur.

Marija i Vavita

Istraživači su odraslu mumiju nazvali Maria, a mumiju djevojčice Vavita. Prema pisanju medija, Konstantin Korotkov s Ruskog nacionalnog istraživačkog sveučilišta, koji tvrdi da je s kolegama, uz Mariju, istražio još i četiri muške mumije iz Perua, stare oko 6500 godina, tvrdi da su njegova genetska ispitivanja otkrila da je ženska mumija humanoid, budući da posjeduje 23 para kromosoma baš kao i ljudi, ali da ipak nije pripadnik ljudske vrste.

“Svaka od tih malih mumija ima dvije ruke, dvije noge, glavu, dva oka i usta”, izjavio je Korotkov za Sputnik News.

“Njihovo tkivo je biološke prirode, a kemijski sastav upućuje na to da se radi o ljudima. Njihova DNK ima 23 para kromosoma, poput naše… Doimaju se čovjekoliko, no ipak nisu ljudi. Imaju različitu anatomsku strukturu”, izjavio je Korotkov.

Pripadnici drevne, a napredne civilizacije?

Istraživački tim Marijine ostatke analizira još od lani. Teoretičari zavjera sa stranice Gaia.com, koja se uglavnom bavi njuejdžerskim temama poput joge, ali i vanzemaljcima i sličnim stvarima, smatraju da se radi o ljudskom srodniku ili vanzemaljcu, a čini se da se Korotkov, koji rado surađuje sa stranicom, slaže s njima.

“Možda se radi o vanzemaljcima ili bio-robotima. Marija i beba Vavita možda su predstavnice određene rase koja je došla do napredne faze razvoja mnogo prije nas. Možda čak i tisućama godina prije”, ističe Korotkov.

Ni traga od dokaza

Za fanove emisija kao što su Drevni izvanzemaljci na kanalu History ili pak Na rubu znanosti na našem HRT-u, dosad predstavljen uvod u ovu vijest vjerojatno je dovoljno uvjerljiv da ne trebaju postavljati suvišna pitanja. Što više treba znati? Ruski znanstvenik analizirao je DNK i tijela neobičnih mumija i dokazao ono što smo odavno znali.

No za one druge, koji nisu osobito zapaljeni za navedene zabavne emisije, važno je izdvojiti nekoliko važnih činjenica.

Prije svega, Korotkov o otkriću nije objavio baš nikakve studije, nije predstavio nikakve rezultate analiza DNK, mediji koji ga prenose ne daju nikakve poveznice na znanstvene časopise, on ne navodi nikakve neovisne recenzente, čak ne kaže ni po čemu je to DNK mumija drugačija od DNK ljudi.

Mada brojni mediji pišu kako je analizirao DNK mumija i iz analiza zaključio da su humanoidi, ali ne i ljudi, Korotkov i njegovi suradnici to ničim nisu potkrijepili. Ne samo da o vanzemaljskim svojstvima DNK Marije nisu napisali nikakav znanstveni rad, oni čak ni za žute medije, jednostavnim žutim jezikom, nisu predstavili nikakve indikativne razlike u DNK.

Ponovili su uglavnom samo ono što su već i ranije tvrdili – da mumije imaju neka neobična tjelesna obilježja poput čudne forme lubanje, manjeg broja prstiju na udovima, drugačijeg grudnog koša i drugačije usne šupljine. Također su najavili kako nastavljaju s analizama DNK.

”Sada provodimo detaljne analize kako bismo vidjeli podudaraju li se oblici položaja svih kromosoma i svih aminokiselina s našima”, rekao je Korotkov za ruski državni medij Sputnik.

No to ni izbliza ne daje temelja za izjave ili naslove prema kojima su analize DNK mumija pokazale da su one humanoidi, ali ne i ljudi. Ako i prihvatimo da su mumije prave, da nisu podvala, tjelesne deformacije uopće nisu neuobičajene na Zemlji, one mogu biti sasvim ljudske.

Ugledni hrvatski molekularni biolog dr. sc. Kristian Vlahoviček, kolumnist Index Laba, kaže da je količina informacija koju su nalaznici ovih mumija podijelili s javnošću toliko malena da se sa sigurnošću ne može reći čak ni jesu li mumije stvarne ili gipsane figure, a kamoli bilo što drugo.

”Podaci o samim sekvencama genetičkog materijala također nisu objavljeni pa ni tu nije jasno na kojim to činjenicama nalaznici zasnivaju ovako revolucionarne tvrdnje. Postoji čitav niz genetički uvjetovanih poremećaja koji mogu znatno promijeniti ljudsku fizionomiju. Stoga mi uopće nije jasno kako su, osim želje za senzacijom, nalaznici izabrali baš najnevjerojatniju teoriju od svih mogućih. Namjerno koristim riječ nalaznici, a ne znanstvenici ili istraživači, jer ovi ljudi sa znanošću i znanstvenom metodom imaju jako malo ili ništa dodirnih točaka”, rekao je Vlahoviček.

Sporna znanstvena biografija

Kako je dao naslutiti Vlahoviček, u novom otkriću nije sporno samo ono što ruski tim tvrdi u medijima nego je sporan i sam tim.

Naime, Korotkov je već odavno zaradio reputaciju notornog pobornika svakojakih paranormalnih teorija i pojava kojih bi se teško, čak i združenim snagama, mogli dosjetiti i Krešimir Mišak i cijela njegova sljedba te svi svjetski njuejdžeri, scijentolozi, preperi i pobornici teorija zavjera.

Tako je, primjerice, Korotkov do sada u više navrata ustvrdio da nema sumnje da su bosanske piramide ostaci neke nepoznate civilizacije, da blagoslovima možemo utjecati na strukturu vode i tako preko nje i na ljudsko zdravlje, da je svijet pod kontrolom pripadnika Novog svjetskog poretka, da su na Kirlianovim fotografijama zabilježene ljudske aure, da može snimiti dušu kada napušta tijelo, da je dokazao postojanje ljudske životne energije čak šest dana nakon smrti itd.

Uz Korotkova, važan je član ”istraživačkog” tima, među ostalima, i Jamie Maussan, bivši istraživački novinar koji se proslavio s više prevara povezanih s vanzemaljcima. Upravo je on, zajedno s nekolicinom suradnika, početkom 2017. pronašao mumiju nazvanu Maria.

Naravno, Korotkov ne bi bio pravi ”stručnjak” za sve navedeno da u svoju biografiju nije upisao i gostovanja kod našeg Mišaka kojem hodočaste najistaknutiji svjetski ”autori” i ”stručnjaci” za sve što je pomaknuto – protivno mainstreamu, čudno ili paranormalno.

Ne treba posebno isticati da Korotkov i njegovi suradnici solidno zarađuju od svojih knjiga i filmova koje prodaju milijunima znanstveno nepismenih sljedbenika širom svijeta. Isto vjerojatno vrijedi i za stranicu Gaia koja je samo na filmu o mumijama, objavljenom na YouTubeu prije osam mjeseci, prikupila gotovo tri milijuna pregleda.

Kako to radi mainstream znanost?

S druge strane, ozbiljna znanost ne funkcionira tako. Ona preferira logičnija, jednostavnija i vjerojatnija rješenja od onih koja su manje vjerojatna, ekstravagantna i senzacionalna. To se obično naziva načelom Ockhamove britve, koje nalaže da količina pretpostavki treba biti što je moguće manja. Drugim riječima to se jednostavno može reći ovako: Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju. Ili u protivnom: Izuzetne tvrdnje zahtijevaju izuzetne dokaze.

U ovom slučaju mnogo je logičnije i mnogo vjerojatnije da su mumije iz Perua neke osobe s genskim mutacijama i deformacijama nego vanzemaljci. Naravno, ponovimo, ako nisu nečija podvala. U ovom kontekstu zanimljivo je da ruski istraživački tim i ljudi iz Gaia.coma nikome nikada nisu podrobno izložili kako su i gdje točno pronađene sporne mumije niti su drugi znanstvenici dobili priliku napraviti svoju neovisnu analizu njihovih ostataka.

U skladu s navedenim načelom tzv. mainstream znanstvenici također funkcioniraju sasvim drugačije. Oni objavljuju samo rezultate koji udovoljavaju visokim znanstvenim kriterijima koji prolaze kroz stroge znanstvene recenzije.

Vlahoviček kaže da je za znanstvenike, kada nešto otkriju, najbolji način da budu sigurni da se ne radi o slučajnoj pogreški u pokusu, proizvodu njihove mašte ili pak želji da pod svaku cijenu budu u pravu, da zamole kolege da provjere da doista nisu nigdje pogriješili u svojem pokusu ili zaboravili uvažiti neku činjenicu koja bi mogla utjecati na ishod pokusa.

”Pritom je dobro da vam ti kolege ujedno nisu i bliski suradnici koji neće imati dovoljno objektivno i neovisno stajalište prilikom procjene. Takvo traženje rupa u postupku i rezultatima istraživanja naziva se istorazinska procjena ili recenzija i pokazalo se kao vrlo dobar način kako odvojiti utemeljene znanstvene spoznaje od onih koje to nisu. To je stoga jedan od stupova znanstvene metode. Što su recenzenti ugledniji ili veći stručnjaci u svom području, to je i recenzija uglednija i daje i samom autoru više reputacije – slično kao i u drugim sferama života. Ako za vaše nogometne vještine dobijete pohvalu Messija ili Mourinha, to će više vrijediti nego ako vam ih da trener trećeligaša. Ako pak nemate nikakve potvrde, ili još gore, ako se sakrivate iza neke nepostojeće institucije, onda vas baš nitko ne bi trebao uzimati za ozbiljno dok se ne dokažete”, zaključio je Vlahoviček.

Naravno, nema dvojbe da će se takvi znanstvenici teško obogatiti na prodaji bestselera ili videouradaka na YouTubeu ili po sajmovima ufologa.

Index.hr

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari