BANJALUKA – Snijeg, mraz i temperature koje su se spuštale i preko deset stepeni ispod nule opustošile su juče gradsku tržnicu na kojoj su umjesto uobičajene gužve, buke i šarenila voća i povrća tezge zjapile prazne, a samo pet najizdržljivijih prodavaca je dočekivalo mušterije.
Uprkos hladnoći trgovci su bili raspoloženi za razgovor, a neki od njih su se čak pohvalili prodajom i pomalo kroz šalu rekli kako su im ruke promrzle, ali je roba planula.
– Nema onih koji kažu “samo ću malo razgledati”. Ko dođe taj i kupi. Kad ugledam mušterije, sunce me ogrije – rekao je jedan prodavac pažljivo brojeći sitniš.
Ispričao je da hladnoća utiče na kvalitet proizvoda, pa je zato najvažnije utopliti robu i čuvati je od smrzavanja, ali i sebe dobro utopliti jer hladan beton pod nogama nije ni malo prijatan.
To najbolje zna prodavačica Zora Janjetović-Savić, kojoj nije teško da na minusu stoji pored tezge i sa osmijehom dočekuje vjerne kupce. Ona se pomalo čudi što njene kolege nisu na radnom mjestu, jer pamti i hladnije dane kada pijaca, uprkos živi u termometru nije mirovala.
– Nije ovo neka zima od minus deset, to nije nikakva temperatura. Mi smo lani radili i na minus 20, ne znam šta je sada sa ovim narodom – kaže Janjetović-Savić.
Dodaje da se treba utopliti “od glave do pete”, pa zima ne može biti nikakav problem.
– Najvažnije je dobro se obuti. Imam i grijalicu pored tezge, ali je uglavnom isključena – kaže ova prodavačica, a njen mušterija Momčilo Popović dodaje da ga ni žestoki minusi ne mogu zarobiti u kući i odvratiti od posjete pijaci. Na ovog sedamdesettrogodišnjeg penzionera mogli bi da se ugledaju i mnogo mlađi sugrađani, što po hrabrosti i vrednoći, što po veselom duhu.
– Meni ovaj minus nije ništa, sinoć sam do 22.30 čistio snijeg. Nije mi bilo teško, ni najmanje. Za mene je to uživancija – rekao je on dokazavši kako mu ime Momčilo i u poznim godinama i te kako pristaje.
Njegov recept za borbu protiv hladnoće, ali i prehlade, sa pažnjom su slušali prodavci, ali i malobrojni kupci kojima je uspio da izmami osmijeh.
– Ujutru jedna čašica rakije, kašičica meda i nekoliko zalogaja one naše domaće slanine, pa nisu potrebni nikakvi lijekovi – kazao je Popović dok je pakovao povrće u svoj ceker i pozdravljao prodavce poručujući im da mu za koji dan pripreme nove zalihe domaće hrane.
Dok je starina odlazio jedan mušterija mu je u šali dobacio da za njega nema zime jer je dobro pazario na pijaci, pa se ne treba plašiti ako nas kojim slučajem okuju snijeg i led.
Pet najhrabrijih prodavaca na posao dolaze malo kasnije nego inače, a tako i odlaze, nekoliko sati ranije.
– Dođem oko osam, pola devet, a odem oko jedan ili dva. Moja roba ne mrzne, ostavim je ušuškanu u bunkeru i bude sve u redu – rekla je prodavačica čiju tezgu krase razne sjemenke, lukovice i mnoštvo različitih vrsta pasulja.
Dodala da će doći i naredni dan na posao bez obzira na to što je najavljen još veći minus, ne krijući nadu da su se meteorolozi ipak, bar malo prevarili u procjeni.
Jači i od žege
Radnici tržnice imali su probleme prošlog ljeta i sa vrućinama kada je u julu temperatura išla do 40 stepeni.
I u takvim uslovima mnogi od njih nisu prestajali da rade, uprkos tome što im je roba brzo trulila i propadala.
izvor/BLPortal/Poslovnidnevnik.ba