Sajt Ugriz.com, u rubrici “Priče žrtava”, objavio je novo svjedočenje građanke Zenice o napadu napuštenih pasa.

– Dana, subota, 19.11.2016. godine, izašla sam iz zgrade gdje stanujem, Ul. Aska Borića 15a, pogledala lijevo i desno, uobičajeno da vidim gdje su psi, jer ih ima, veliki čopor u blizini zgrade. U pravcu kretanja desno je ležao pas na udaljenosti oko 1.5 m, a na lijevoj strani, na udaljenosti oko 20 metara, bio je čopor, njih 4-5.

Neočekivano i ničim izazvan, pas koji je ležao je skočio, zalajao i munjevito me sustigao i ujeo za potkoljenicu desne noge, a tada su reagovali i ostali psi, lajući i brzinom približavajući mi se.

Nisam imala ništa u rukama i neznam kako sam se otrgnula od psa zakačenog zubima za moju nogu i utrčala u ulaz.

Čekala sam 10-tak minuta da neko naiđe da izađem i što prije odem do ambulante, jer kroz pocijepane hlače sam vidjela da rane krvare.

Primila sam antitetanus, dobila recept za antibiotike, očistili mi ranu i previli, i zbog očiglednog velikog stresa dali injekciju za smirenje. Vraćajuci se kući isti pas je ležao u blizini ulaza i zarežao i ja sam odustala od ulaska u zgradu, čekajuci da neko naiđe.
Pozvala sam Policiju, a oni su me savjetovali ” da pozovem Šapu”, a da broj nađem na informacijama.

Nisam imala izbora pa sam pokušala nazvati Šapu, na jedan ponuđeni broj niko se nije javljao, drugi su mi rekli da nije u upotrebi, a treći da sam pogrijesila.
A i da sam ih dobila, sumnjam da bi i došli jer nisam ja ujela psa, nego pas mene.
Poslije sam u pratnji komšije izašla iz zgrade i otisla do MUP-a Centar da naprave zapisnik, jer ni oni nisu došli na moj poziv.

U strahu sam i zabrinuta kako izaći napolje, ići na posao i nisam sigurna da ću i smjeti, ko zna do kada.

Doznajemo.com

Komentari

komentari