​Polako se bliži kraj političke karijere Angele Merkel na poziciji njemačke kancelarke. Mnogi se pitaju šta će biti nakon nje. I šta bi ona, dok je još na čelu njemačke vlade, mogla postići?

Često su joj predviđali raniji odlazak sa političke scene, posebno kada se koaliciona vlada sa SPD-om znala zaljuljati. Ali nakon više od 14 godina Angela Merkel je i dalje kancelarka.

I želi da ostane na toj poziciji do kraja ovog mandata. U tome ima podršku građana i javnosti: Uprkos svim kritikama na rad velike koalicije, velika većina bi željela da Merkelova ostane kancelarka do 2021. Godine, piše DW.

“Vi me poznajete” jedna je od njenih rečenica koje je koristila u izbornoj kampanji 2013. godine. To znači: „Možete se pouzdati u mene. Sa mnom znate na čemu ste”. Rečenica je pokazala i koliko je sama Merkel bila u središtu političke kampanje i koliko su se izborne kampanje zasnivale na njenoj ličnosti.

Dramatične promjene

Njemačka i svijet više nisu ono, što su bili 2005. godine kada je Angela Merkel prvi put postala kancelarka. U Njemačkoj je politika postala više polarizirana nego svih prethodnih decenija zajedno: desničarski populistički AfD zastupljen je u parlamentima u svim njemačkim pokrajinama, na istoku zemlje je AfD često druga partija po jačini, a u Bundestagu čak najjača opoziciona partija. Tradicionalne i etablirane narodne partije poput Merkeline CDU i još više SPD-a, masovno su izgubile pristalice.

Situacija u svijetu se takođe pogoršala. “Vremena, kada smo se u potpunosti mogli osloniti na druge, su dobrim dijelom prošla”, rekla je Merkel 2017. godine, kada je novi američki predsjednik Donald Tramp doveo u pitanje smisao postojanja NATO-a. Godinu dana ranije, neznatna većina Britanaca glasala je za izlazak Velike Britanije iz EU.

Najkasnije nakon referenduma o Brexitu i dolaska Trampa na mjesto američkog predsjednika, Merkel je uočila “ozbiljnu krizu u zapadnim demokratijama”, primjetio je njen biograf Ralf Bolman. Bollman kaže da je kancelarkin cilj, dok je još na vlasti,  “da ne napusti Njemačku i, koliko to bude u njenoj moći, ne ostavi u haosu Evropu i svijet.”

Merkel nikada nije bila velika vizionarka. Razlika između nje i francuskog predsjednika Emanuela Makrona je u tom pogledu ogromna. Nakon niza prijedloga za reformu EU-a, koji su se od Merkel odbijali i prolazili bez komentara, Makron je potaknuo veliku raspravu izjavom o „moždanoj smrti  NATO-a”.

Mnogi iz stranke CDU-a poželjeli su da se Angela Merkel barem malo ugleda na Macrona i da je barem malo zarazi njegova žar za vlašću kao i da umjesto da jednostavno “odrađuje” krize, postavi više svojih i njemačkih akcenata.

Između oličenja mržnje i spasiteljice Zapada

Ipak, Angela Merkel je ponešto uspjela promijeniti – već samim tim što je u jednoj patrijarhalnoj partiji kao žena uspjela napraviti karijeru. Epitet “feministkinje” ona odbacuje. “Ne želim da se kitim lažnim lovorikama”, rekla je ona u intervjuu za list “Zeit”. U Bundestagu je udio žena u posljednjih 14 godina otkako je ona na funkciji kancelarke čak značajno opao i to sa 42 na 31 posto.

Angela Merkel podržala je politički Ursulu von den Lejn na njenim pozicijama ministarke za porodična pitanja, ministarke odbrane i konačno predsjednice Evropske komisije

Kada Angela Merkel izgovara rečenice poput “Kvote su važne, ali cilj mora biti paritet!”,  tada prećutkuje da je ona bila ta, koja je blokirala zahtjeve sopstvene partije za uvođenjem kvota za žene u Njemačkom parlamentu. S druge strane, ona je ciljano promovisala druge žene: svoju dezigniranu nasljednicu Anegret Kramp-Karenbauer, današnju predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Lejn ili miniistarku poljoprivrede Juliju Klöckner.

Njene riječi “Poznajete me!”, takođe sugerišu konstantnost. U stvari, ona donosi fleksibilne odluke, prije svega „pragmatične i zasnovane na političkoj konstelaciji”, kaže njen biograf Bolman. Kao fizičarka, vjerovala je u nuklearnu energiju – a nakon teške nuklearne katastrofe u Fukušimi u Japanu odlučila je postepeno obustaviti  rad nuklearnih elektrana i proizvodnju struje na ovaj način. Omogućila je sklapanje braka za homoseksualne parove uprkos “lošem osjećaju u stomaku”. U njenom mandatu na mjestu kancelarke ukinuta je i vojna obaveza.

Ali ništa nije bilo i ostalo toliko kontroverzno kao odluka Merkelove iz 2015. da otvori granice Njemačke za stotine hiljada izbjeglica. Partija AfD se tada bukvalno bacila na Merkel. Kada je došlo do napada od strane izbjeglica u Njemačkoj, AfD je poginule u tim napadima nazvala “Merkelinim mrtvacima”. Za neke je postala oličenje mržnje, za druge spasitelj Zapada. Časopis “Time” proglasio ju je krajem 2015-te osobom godine, dok su demonstranti iz redova desničara izlazili na ulice sa transparentima “Merkel-muss-weg” – „Merkel mora otići”.

Povjerenje u politički sistem opada

Uprkos cijeloj polarizaciji, Merkel je još uvijek najpolularnija ili među najpopularnijim političkim ličnostima u Njemačkoj, ali često usamljen na vrhu. Nova šefica CDU-a Anegret Kramp-Karenbauer daleko zaostaje iza nje, kako pokazuju istraživanja javnog mnijenja. Ali Merkel je svjesna kontroverzi koje postoje u njenoj politici. Pred opšte zbore dala je do znanja da se borila sa sobom da se ispred CDU ponovo kandiduje za kancelarku. U izbornim kampanjama sve se rjeđe pokazuje, sve se manje uključuje u svakodnevnu politiku i uglavnom odrađuje termine u inostranstvu.

Mnogi u Njemačkoj bi željeli da se kancelarka Merkel ugleda na Makrona

Bivši ministar i poslanik Jürgen Tritin vjeruje da se Angela Merkel sve više fokusira na Evropu: “Ona se kompletno posvetila njemačkom predsjedavanju Evropskom unijom” u drugoj polovini 2020. godine. Ekspertima za vanjsku politiku iz njenih redova poput Rodericha Kiesewettera nedostaju jasna spoljnopolitička linija: “Ona nema nacionalnu strategiju, koja transparentno pokazuje njemačke interese, snage ali i slabosti”. Njemačka, po riječima Kiesewettera, mora iznaći rješenja i pokazati „na koji način može stabilizirati vlastite partnere na jugu, u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku”.

Međutim, rezultati  istraživanja javnog mnijenja Allensbach, objavljeni protekle jeseni, pokazuju da povjerenje u domaće političare u Njemačkoj takođe opada. Samo 57 odsto ispitanih vidi stabilnost kao jednu od velikih prednosti Njemačke, dok ih je 2015. godine bilo 81 odsto. Postojeći politički sistem samo 51 odsto ispitanika ocjenjuje kao prednost u odnosu na 62 odsto koji je u tome vidio njemačku snagu prije četiri godine.

Samopouzdanje i vanjska procjena

Kakva će biti ostavština Angele Merkel? Bolman vjeruje da bi kancelarka “željela sebe vidjeti ženom koja je vodila Njemačku kroz mnoge krize – finansijsku krizu, krizu evra, krizu u Ukrajini, izbjegličku krizu – i to relativno sigurno, političarkom koja je donekle sačuvala stabilnost sistema. Osim toga Angela Merkel je i zemlju i stranku napravila liberalnijom i otvorenijom ali pod cijenu da se desničarska populistička stranku uselila u Bundestag. Tako AfD kao opozicija otjeljovjuje snage koje se protive ovim promjenama vrijednosti. ”

Angela Merkel više nema puno vremena za kreiranje politike, a svojim polaganim povlačenjem sa dnevno-političke scene jasno daje do znanja da na unutrašnjo-političkom planu više neće biti promjena. Umjesto toga, kancelarka sve više i više prepušta teren Anegret Kramp-Karenbauer.

Međutim, trenutno je malo vjerovatno da će ona na funkciji kancelarke naslijediti Angelu Merkel. Ali, ko god dođe na mjesto Angele Merkel, njegov rad će se mjeriti sa onim što je ona postigla i teško će pratiti ritam koji je ona zadala./DW/

Poslovnidnevnik.ba

 

Komentari

komentari