Urinarne infekcije, infekcije mokraćnog sustava ili infekcije urinarnog trakta druge su po učestalosti u ljudskoj populaciji, odmah iza infekcija dišnog sustava. Kao što im ime kaže, radi se o infekciji mokraćnog sustava uzrokovanom jednom od mnogobrojnih bakterija. Iako svaki dio mokraćnog sustava može biti zahvaćeni, ipak su najčešće upala mokraćnog mjehura (cistitis) i upala mokraćnih kanala (uretritis).

Rizični čimbenici

Kod zdravih ljudi mokraća je sterilna, a do mokraćne infekcije dolazi nakon što bakterija uđe kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur i počne se u njemu razmnožavati. Žene su u većem riziku za razvoj infekcije mokraćnog sustava od muškaraca zbog kratke mokraćne cijevi uslijed čega se bakterije lakše unesu u mokraćni mjehur kod pražnjenja crijeva i spolnog odnosa. Čimbenici koji povećavaju šansu da bakterije uđu u mokraćni mjehur su:

• spolni odnos,
• upotreba tampona, dijafragme i spermicidnih sredstava,
• nedovoljna higijena,
• zadržavanje mokraće i odgađanje mokrenja,
• povećanje prostate kod muškaraca,
• razdoblje menopauze kod žena,
• opstrukcija normalnog toka mokraće uslijed kamenca, tumora,
• prisutnost urinarnog katetera,
• anatomske i funkcionalne promjene mokraćnog sustava (vezikoureteralni refluks kod djece),
• metaboličke i endokrine bolesti, poput šećerne bolesti,
• spolne bolesti te
• trudnoća.

U većini slučajeva uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje su normalni stanovnici debelog crijeva odakle se prenesu u mokraćni mjehur i izazovu infekciju. Najčešći uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterija Escherichia coli (uzrokuje preko 80% urinarnih infekcija), enterokoki, Proteus mirabilis, Staphylococcus saprophyticus i Pseudomonas aeruginosa.

Najčešći simptomi

Simptomi infekcije mokraćnog sustava katkad se mogu preklapati sa simptomima infekcije spolnih organa poput vaginitisa i bakterijske vaginoze.
Simptomi upale mokraćnih putova mogu varirati od blagih, jedva primjetnih, ponekad i bez simptoma osobito kod starijih žena, do vrlo jakih i neugodnih. Simptomi upale bubrega (pijelonefritis) su povišena temperatura praćena zimicom i tresavicom, bolovi u donjem dijelu trbuha, mukli bolovi u leđima,  mučnina i povraćanje.

Upala mokraćnog mjehura (cistitis) u većini slučajeva praćena je učestalim i bolnim mokrenjem, bolovima u donjem dijelu trbuha i pritiskom u zdjelici. Mokraća obično ima neugodan miris, bjelkasta je ili zamućena, te katkada crvenkasta uslijed primjesa krvi. Pečenje pri mokrenju simptom je upale mokraćne cijevi (uretritis).

Dijagnoza infekcija mokraćnog sustava

Dijagnoza infekcije mokraćnih putova postavlja se na temelju kliničkih simptoma i znakova, te nalaza urina. Za potvrdu urinarne infekcije potreban je uzorak urina. Laboratorijski uzorak urina i bakteriološka analiza urina (urinokultura) najčešće je dovoljna za potvrdu urinarne infekcije. Kod nekompliciranih urinarnih infekcija nije nužno učiniti urinokulturu jer je uzročnik u 80% slučajeva E.coli. Urinokulturu je nužno učiniti kod trudnica, dijabetičara, te kod ponavljajućih infekcija. Kod uzimanja uzorka urina za urinokulturu izuzetno je važno pravilno uzeti uzorak urina. Uzima se prvi jutarnji uzorak urina nakon pranja i toalete mlakom vodom. Prvi mlaz mokraće se izmokri u WC školjku, a čisti srednji mlaz u sterilnu bočicu. Osobito je važno i pažljivo rukovanje poklopcem bočice da se ne bi naknadno onečistio uzorak urina bakterijama s površine kože. U slučaju sumnje na postojanje abnormalnosti mokraćnih putova liječnik će odlučiti o potrebi ultrazvučnog i/ili radiološkog (CT, intravenska urografija) pregleda mokraćnih putova, te cistoskopije.

Liječenje infekcija mokraćnog sustava

Kao se radi o bakterijskim infekcijama antibiotici su neophodni u liječenju urinarnih infekcija. Vrsta antibiotika i dužina trajanja liječenja ovisi o tipu bakterija, lokalizaciji infekcije, učestalosti infekcije i ostalim rizičnim čimbenicima. Osim antibiotske terapije u liječenju urinarnih infekcija važno je uzimanje dovoljno tekućine (6-8 čaša dnevno). Povećani unos tekućine potiče često mokrenje, ispiranje bakterije iz mokraćnog mjehura i smanjuje njihovo razmnožavanje. Ljekovito bilje koje je pokazalo svoju učinkovitost u liječenju urinarnih infekcija je Uvin čaj – čaj od biljke medvjetke. Listovi medvjetke sadrže fenolne šećerne spojeve i flavonoide koji imaju antibakterijsko i protuupalno djelovanje. Za vrijeme pijenja uvinog ili urološkog čaja potrebno je izbjegavati tvari koji povećavaju kiselost mokraće (poput limuna, octa, gaziranih slatkih napitaka). Preporučuje se uzimanje sa svakom šalicom čaja pola čajne žličice sode bikarbone, tvari koja zalužuje mokraću i pojačava učinak medvjetke u mokraći. Trajanje liječenja uvinim čajem obično je 7-14 dana.

Za vrijeme urinarne infekcije savjetuje se i povećani unos vitamina C koji zakiseljuje mokraću i smanjuje razmnožavanje bakterija. Kako vitamin C  poništava djelovanje medvjetke dnevna doza vitamina C ne smije biti veća od 500 mg, te se preporučuju preparati koji polako otpuštaju vitamin C.

Sprječavanje infekcija mokraćnog sustava

Posljednjih godina prvo u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim i u ostalom dijelu svijeta u širokoj su upotrebi pripravci brusnice prvenstveno u sprječavanju recidiva urinarnih infekcija.

Mehanizam djelovanja brusnice je blokiranje vezanje E.coli za epitelne stanice mokraćnog trakta, no aktivnu tvar proantocijanid sadrži samo brusnica Vaccinium macrocarpon. Brusnica se primjenjuje u obliku tableta ili koncentrata, te u obliku čaja ili soka. U slučaju urinarne infekcije bakterijom E.coli savjetuje se uzimanje pola litre soka od brusnice tijekom tri tjedna. Može se uzimati i svježa, te sušena brusnica. Osim što je izvor antocijana, sadrži i bioflavonoide koji imaju snažno antioksidativno djelovanje, te hipuričnu kiselinu koja je prirodni antibiotik. Potrebno je izbjegavati istovremeno uzimanje preparata brusnice i uvinog čaja, jer brusnica poništava učinak medvjetke – uvinog čaja.

Probiotici se također koriste radi prevencije urinarnih infekcija. Pozitivan učinak probiotika u prevenciji infekcija mokraćnih putova temelji se na:

• blokiranju mjesta vezanja uropatogenih bakterija za sluznicu mokraćnog mjehura,
• stvaranju hidrogen peroksida koji je mikrobicidan,
• poticanju lučenja protuupalnih tvari (citokina) i
• snižavanju pH urina.

Probiotici potiskuju kolonizaciju patogenih bakterija smanjujući na taj način rizik od infekcije.

Ostale preventivne mjere su:

• pijenje dovoljne količine tekućine (6-8 čaša dnevno),
• ne odgađanje mokrenja,
• smanjenje unosa kofeina, alkohola, pušenja
• pravilno pranje spolovila i analnog područja i pravilno brisanje nakon nužde od naprijed prema straga,
• pranje spolovila prije i nakon spolnog odnosa,
• pražnjenje mokraćnog mjehura prije i nakon spolnog odnosa,
• često mijenjanje higijenskih uložaka i tampona,
• izbjegavanje pjenušavih kupki, lužnatih sapuna, soli za kupanje, dugotrajnog kupanja u kadi ili bazenu,
• izbjegavanje pudera i dezodoransa za održavanje higijene intimnog dijela tijela te
• ne nosite tijesnu odjeću i sintetičko donje rublje.

Poslovnidnevnik.ba

 

Komentari

komentari