Poslovnidnevnik.BA BH Poslovni Portal
Mediji su prenijeli da su Davor Dragičević, Draško Stanivuković i Željko Dabić prijavaljeni za atak na ustavno-politički poredak i to Republičkom tužilaštvu RS. Sjećamo se kako su Dodikovi “ustavobranitelji” masovno medijski reagovali oko toga da li se Davor Dragičević obrijao ili nije, a da ne govorimo o onim silnim “obojenim revolucijama”. Zanimljivo, juče i danas, umjesto očekivane sveopšte medijske harange, imamo “opšti muk”. Šta se događa? Pošto znam odgovor normalno je da ću to podijeliti sa onima koje zanima istina.
Nema potrebe da se vraćamo u prošlost i prisjećamo kakvi sve orkestrirani medijski napadi su usljeđivali nakon kojekakvih lažnih optužbi na račun Davora Dragičevića i “PRAVDE ZA DAVIDA”. Politički akteri, kvazistručnjaci i medijski plaćenici naprosto su se takmičili ko će prije dati izjavu i ko će iznijeti teže optužbe. Elem, sad kad im je policija dala “pravni osnov” da potvrde sve one svoje ranije navode redom zanijemiše. Zar to nije u najmanjem indikativno?
Za sve na ovome svijetu postoji obrazloženje, pa i za ovu situaciju. I biću vrlo koncizan. Prije dva dana iz Kancelarije tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda u Hagu stigla je obavijest kako su zaprimili prijavu krivičnog djela “Zločin protiv čovječnosti” na štetu zajednice “PRAVDA ZA DAVIDA”. Da, u pitanju je ona prijava čiji sadržaj sam već objelodanio.
Treba znati da Međunarodni krivični sud (ICC) nije institucija kojoj će Milorad Dodik zaprijetiti upadom u zgradu i protjerivanjem tužilaca. Jok, upravo suprotno: pri samom pomenu tog suda Dodik od straha pada u nesvijest, a o njegovim skutonošama je suvislo i govoriti.
No, mnogo važnije je istaći kako su zločinci i svi koji su ih dosad javno podržavali odlično svjesni i težine krivičnog djela počinjenog nad nezaštićenim civilima i moći suda sa kojim im se valja suočiti. Ima još nekoliko detalja važnih za shvatanje aktuelne situacije.
Danas sam dobio i povratnice od Tužilaštva BiH i Ministarstva pravde BiH kakvima potvrđuju da su i ova tijela zaprimila pomenutu prijavu. Elem, Kancelarija tužioca ICC nije čekala da prijavu dobije od Ministarstva pravde BiH, preko kog je upućena u skladu sa zakonom o primjeni rimskog statuta, nego je potvrdila prijem direktne prijave (šta baš i nije u duhu pozitivne prakse).
Drugo, Tužilaštvo BiH dobrih dvadeset dana imalo je prostora za “igru gluvih telefona”. I ta faza je definitivno završena. Zna se kakve pravne obaveze je zakonodavac propisao u datoj situaciji, a to što v.d. glavnog državnog tužioca Gordana Tadić još uvijek mamura od praznikovanja upravo pogoduje interesima “PRAVDE ZA DAVIDA”. Konkretno, da bi neki zločin direktno procesuirao ICC potrebno je utvrditi kako država u kojoj je počinjen nije sposobna to procesno valorizovati. I institucije BiH izvanredno “dokazuju” svoju nesposobnost!
Znači, napokon dolazimo do onoga šta sam kao idealno rješenje naših problema pozicionirao prije više od pola godine – do mogućnosti pokretanja međunarodne istrage. Na korak smo do toga! Znam koje procesne radnje treba preduzeti u narednom periodu i stvarno treba biti naivan pa vjerovati da ću to propustiti.
Elem, ovde se moram vratiti na sam početak Davorovog i mog procesnog djelovanja. I dalje moj “zadatak” je stvaranje pretpostavki za sprovođenje zakonite istrage, a na Davoru je da svojim dokazima i saznanjima “zarije koplje u srce aždaje”. Zato cijelo vrijeme ukazujem koliko je važno to što je Davor izbjegao pokušaje fizičke eliminacije, pa i sačuvao dokaze koje je mjesecima strpljivo i kontinuirano sakupljao. No, prepoznao je Davor sve postavljene zamke i odreagovao tačno onako kako je i trebalo.
To što ubice i zločinci Davora tretiraju kao bjegunca pod potjernicom u stvari vrlo brzo postaće njihov problem. Tužilaštvu BiH jasno je ukazano zašto Davora imaju tretirati kao “prisilno nestalo lice” (po Rimskom statutu), te kao svjedoka i žrtvu zločina. Po tom osnovu znaju i kakvu fizičku i pravnu zaštitu su mu obavezni pružiti. Ako neće Tužilaštvo BiH ima koje hoće – ono međunarodno.
Za kraj moram podsjetiti sve one hapšene, progonjene i maltretirane članove “PRAVDE ZA DAVIDA” šta sam im redom ukazivao. Konkretno, svima sam rekao da čuvaju dokumente koji su im uručeni, snimke, medicinsku dokumentaciju i drugo kako bi te dokaze priložiti prilikom svjedočenja. Presuda kojom je Aleksandar Gluvić kažnjen sa 20 dana zatvora fantastičan je dokaz koliko je pravosuđe BiH “sposobno” postupati po ovom krimenu, odnosno da se još kako možemo nadati međunarodnom sudovanju.
No, u ovom trenutku ključno je obezbjediti pravnu zaštitu Davoru Dragičeviću jer je on taj ključni akter daljeg procesnog djelovanja. Obzirom da je pružao zaštitu i pomagao većini onih koje je režim mjesecima progonio i za dokazivanje “Zločina protiv čovječnosti” Davor ima najviše dokaza i saznanja. Da ne govorimo o Davidovom ubistvu. Eh da, kroz istragu “Zločina protiv čovječnosti” neminovno će biti istraženo i samo ubistvo, a posebice zbog činjenice da su počinioci jedni te isti. Zasad toliko.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor/Glaskrajine.ba/
Poslovnidnevnik.ba
