Poslovnidnevnik.BA BH Poslovni Portal
PROSTITUCIJA je danas u Hrvatskoj, dobrim dijelom zbog činjenice da je ilegalna, u rukama organiziranog kriminala. Sudeći po najnovijoj aferi koja trese HDZ, taj organizirani kriminal povezan je i s vrhom policije.
Da postoji veza između policijskog vrha i kriminalaca koji organiziraju prostituciju te trguju ljudima – uputio je i slučaj glavnog inspektora za prostituciju u Zagrebu Mislava Merkaša. On je prije šest godina uhićen zbog svodništva, zajedno sa suprugom koju je kao policijsku djelatnicu uključio u organiziranje prostitucije, odnosno raspodjelu djevojaka klijentima. Spomenuti inspektor je optužen za svodništvo, ali i za odavanja povjerljivih policijskih informacija kriminalcima koji su organizirali prostituciju i dopremali djevojke. Radi se, naime, o istom nedjelu koje je, sudeći prema objavljenim policijskim dokumenta, navodno počinio i Milijan Brkić.
Gore spomenuti Merkaš nije osuđen s obzirom na to da proces nije počeo niti nakon šest godina od uhićenja, dok su prostitutke s kojima je surađivao osuđene te im je naloženo vraćanje 540 tisuća kuna zarade od prostitucije. Svodnici s kojima je Merkaš navodno surađivao odavanjem policijskih tajni također su osuđeni nakon što su priznali optužbe i nagodili se s Tužiteljstvom.
Upravo u vrijeme dok se vodeći policajci, pa i sam ministar Davor Božinović, i dalje hvale statistikama uhvaćenih klinaca koji su po parkovima pušili travu, izbio je skandal s Vasom Brkićem zbog odavanja podataka o policijskim istragama organizatorima elitne prostitucije.
Radi se o još jednom primjeru posljedica prohibicije prostitucije, koja se odražava na cijelo društvo. Jer prohibicija kažnjava male, dok generira novac, a time i moć – za velike igrače.
Prostitucija je bila legalna do ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju i približavanja fašističkoj Italiji
Do polovice 20. stoljeća za tzv. bludilišta su izdavane obrtnice, dok su se pripravci od danas zabranjenih biljaka mogli bez problema kupiti u ljekarnama. No lažni moral i ćudoređe pred Drugi svjetski rat te idealiziranje talijanskog fašizma i njemačkog nacizma potaknuli su prohibiciju diljem Europe, koja nije spriječila poroke, već ih je samo gurnula u ruke organiziranog kriminala. A da bi preživio, organizirani kriminal mora imati veze i surađivati s najvišim državnim dužnosnicima, koji u javnosti zastupaju represiju, dok od nje zajedno s kriminalcima ostvaruju dobit.
Pred 2. svjetski rat i tijekom njega nacisti su slali registrirane prostitutke i narkomane u koncentracijske logore, dok su sami najviši časnici i vojnici bili česti posjetitelji bordela, koje su i sami organizirali u ratnim uvjetima. Također, njemački vojnici dobivali su od vojske tablete Perventina (s velikom količinom amfetamina i kokaina), dok je njihov vođa Adolf Hitler bio toliko veliki narkoman da ga je svuda pratio liječnik s punom torbom različitih supstanci koje je konzumirao intravenozno.
Lažni moral nacističke Njemačke zadržan je i danas, pogotovo u Hrvatskoj.
“U mojoj liberalnoj državi ovo ne bi bilo moguće. Naime, prostitucija bi, kao i lake droge, bila legalna. I vidite, upravo u tome je problem. Teška država ne postoji ni zbog kojeg drugog razloga osim koncentracije moći u rukama političara. Prodaju vam šprehu kako naš hrvatski, katolički moral ne trpi razvrat, a onda, ako je ovo istina, u tami pomažu makroima i zadnjem ljudskom šljamu koji prostitutke mlati i maltretira na najgore moguće načine. Umjesto da su gospođe obrtnice, kako je to bilo u prekrasnom starom Zagrebu”, glasi jedan od komentara koji su preplavili društvene mreže nakon što je objavljena informacija o navodnoj suradnji Vase Brkića i organizatora elitne prostitucije.
Upravo zato podsjećamo kako je bilo “u prekrasnom starom Zagrebu”, ali i ostalim vodećim gradovima u Hrvatskoj, prije nego što je prostitucija proglašena zločinom.
U Hrvatskoj je poduzetnička sloboda bila na višoj razini u 19. stoljeću
Prostitucija na prostoru grada Zagreba bila je od 1899. godine regulirana i pod redarstveno-zdravstvenim nadzorom javnih kuća koji se temeljio na normativnom aktu zagrebačkog bludilišnog pravilnika. Početkom 20. stoljeća u Zagrebu je na oko 75 tisuća stanovnika bilo 46 registriranih bludnica u zagrebačkim bludilištima. Već 1914. broj registriranih bludnica se popeo iznad 200 i nastavio polako rasti.
Iako je i tada velik broj prostitutki operirao izvan zakona, progon je bio usmjeren većinom protiv onih koji su ih uveli u posao bez prijave, premlade ili bolesne. Takvu prostituciju najčešće su prijavljivale prostitutke koje su imale dozvolu za rad, čime su pridonosile smanjenju opasnosti profesije, poput spolnih bolesti i nasilnih svodnika.
Primjerice, ostalo je zapisano da su Roza Aranjoš, Katarina Sprinz, Ana Podgorski i Ljubica Popović, vlasnice zagrebačkih bludilišta, 1898. godine podnijele Gradskom poglavarstvu prijavu “radi proletariata bludnosti, radi neconcessioniranih bordela”.
Postoji i zapis o represiji zbog “tajne prostitucije” iz 1931. godine, kada je provedena racija u jednoj gostioni kod Iličkog trga (današnji Britanski trg) u Zagrebu. Uhićene su djevojke koje su priznale da su s vlasnikom dogovorile da ih se pozove kad se “nađe koji gost, koji bi ih se zaželio”.
Regulirana prostitucija diljem Hrvatske
Osijek je u vezi s donošenjem spomenutog pravilnika bio i napredniji od Zagreba jer ga je donio već 1896. godine. I ostali hrvatski veći gradovi potom su usvojili takve regulative. Slavonski Brod, Bjelovar, Križevci, Čakovec, Petrinja, Belovar, Nova Gradiška, Sisak, Požega, Virovitica, Dubrovnik, Vinkovci, Jastrebarsko, Zemun, Mitrovica, Ruma, Karlovac, Koprivnica, Stara Pazova, Vukovaru, Šibenik, Sinj, Split, Rijeka, Pula, Zadar…, sve su to gradovi u kojima je ostao regulatorni povijesni trag u vezi s prostitucijom, kao i određeni zapis o registriranim prostitutkama.
Istarski gradovi i općine, poput Fažane, Rovinja, Poreča, Pazina i Labina, i prije Prvoga svjetskoga rata bili su poznati kao središta prostitucije.
Bludilišta su postala neizostavni dio gradskih područja te su svoje usluge pružala i stanovnicima i prolaznicima.
Zabilježeno je, primjerice, da su u razdoblju od 1914. godine vlasnice čak unaprijed plaćale određeni paušal za liječničke preglede, koji je iznosio 200 kruna po bludnici na godišnjoj razini.
Regulaciju je potaknuo, kao i većinu naprednih zakonodavnih rješenja – Beč, odnosno Josip II., koji je imao naprednije viđenje rješenja za problem prostitucije, koji se u 18. stoljeću pokušao riješiti kažnjavanjem. Za njegove vladavine ukinute su komisije za javni moral i naglasak je s kaznenog gonjenja stavljen na prevenciju negativnih posljedica prostitucije.
Javne kuće, ili kako su se nekada zvale – bludilišta, bile su legalne i radile su diljem Hrvatske do 1934. godine, kada su javno zabranjene u Kraljevini Jugoslaviji. U bivšoj SFR Jugoslaviji prostitucija se nastavila kažnjavati, ali blago, kao prekršaj. Uspostavom Hrvatske, postupno su uvođene sve teže prekršajne sankcije, kao i opetovane najave dodatne kriminalizacije i prostitutki i klijenata, što je prema mišljenju mnogih – dodatno pogodovalo kriminalnom miljeu u čije je ruke gurnuta prostitucija.
Situacija u Hrvatskoj danas – prostitucija u rukama najgore mafije
Na poticaj većeg broja zagrebačkih prostitutki, Boris Kunst, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, izradio je prijedlog Zakona o legalizaciji prostitucije još 2005. godine. Kunst se nadao da bi nakon Češke, u kojoj je prostitucija legalizirana, bordele trebao dobiti i Zagreb. Predloženi bi zakon prostitutkama trebao osigurati zdravstveno i socijalno pravo te pravo na policijsku zaštitu, ponajprije od nasilnih svodnika.
Prema Kunstovim podacima, 2005. godine u Hrvatskoj je bilo 3500 evidentiranih prostitutki, a od toga ih je najviše radilo u Zagrebu. On je tada procijenio da je godišnja zarada od prostitucije u Hrvatskoj čak tri milijarde eura. Suočen s kritikama da legalizaciji prostitucije nema mjesta u katoličkoj zemlji, Kunst je isticao primjer Poljske, u kojoj je još veći utjecaj Katoličke crkve, ali je prostitucija legalizirana.
Da bi odgovorio na kritike nakon odlaska s pozicije sindikalnog čelnika i ulaska u vladajući HDZ, Kunst je više puta javno izjavio da ulaskom u spomenutu konzervativnu stranku – nije odustao od ideje legalizacije prostitucije.
Trenutno se za legalizaciju bore samo pobornici slobodnog tržišta i manje regulacije od strane države, kao što je CEA (Centar za javne politike i ekonomske analize). Feministice su pak i dalje protiv prostitucije, isto kao i Crkva, kao da ne vide da stavljanjem te najstarije djelatnosti izvan zakona – upravo potiču kriminalce i daljnju trgovinu ljudima.
Najgore je u svemu što je Hrvatska jedina zemlja u Europskoj uniji koja i dalje kažnjava prostitutke, a nedavno je pokušala uvesti i kažnjavanje klijenata. Prostitutke se naime ne kažnjavaju ni u jednoj članici EU-a osim u Hrvatskoj.
Karta koja prikazuje zelenom bojom države u kojima je prostitucija legalna, a crvenom gdje je nelegalna. Žuta boja označava zemlje koje kažnjavaju klijente prostitutki, ali ne i same prostitutke.
U najvećem dijelu država EU-a, kao što su Belgija, Češka, Finska, Estonija, Italija, Irska, Slovačka, Bugarska, prostitucija je dozvoljena i legalna, ali je zabranjen njezin organizirani oblik, kao što su bordeli i svodništvo, prisila ili dječja prostitucija. Na sjeveru Europe, u državama kao što su Švedska, Norveška, Island i Francuska, kažnjavaju se samo klijenti.
Zemlje kao Austrija, Mađarska, Njemačka, Švicarska, Latvija i Nizozemska imaju legaliziranu i organiziranu prostituciju, odnosno bordele.
Index.hr/Poslovnidnevnik.ba
