“Ako se ove informacije potvrde, dobijamo dodatno vrijeme za aktivnosti koje će dovesti do toga da Hrvatska definitivno odustane od izgradnje ovog odlagališta u neposrednoj blizini granice, jer bi to bio presedan, nezabilježen u svijetu”, izjavila je nedavno resorna Srebrenka Golić.

Uprkos stalnom insistiranju, BiH ipak nema zvaničnih saznanja o aktivnostima Hrvatske u vezi sa izgradnjom odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, budući da hrvatske vlasti i institucija ne daju nikakve zvanične odgovore na upite i inicijative koje dolaze naše države.

Jedna od nadležnih institucija, Državna agencija za nuklearnu i radijacijsku sigurnost BiH (DARNS) trenutno ne raspolaže nezvaničnim informacijama koje dolaze iz entitetskog Ministarstva, kaže za Vijesti.ba zamjenik direktora ove institucije Emir Dizdarević

On ističe da je krajem maja ove godine u Beču, u sjedištu Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), održan Pregledni sastanak o zajedničkoj Konvenciji o sigurnom zbrinjavanju radioaktivnog otpada i potrošnog goriva.

Tom prilikom, Hrvatska je prezentovala nacionalni program sprovođenja strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, kojim je predviđena izgradnja odlagališta na Trgovskoj gori.

“Međutim, Vlada Hrvatske taj plan nije potpisala. Možda je informacija kojom raspolaže Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS novija, ali plan u maju nije bio potpisan. Od kraja maja nismo dobili informaciju da se nešto dešavalo u vezi sa potpisivanjem ovog programa”, kaže Dizdarević u razgovoru za naš portal.

On napominje da je Hrvatska završila na sudu, poput Austije i Italije, jer ove zemlje nisu ispunile evropske direktive prema kojima su do kraja avgusta 2015. godine trebale napraviti plan zbrinjavanja radioaktivnog otpada, koje su u konačnici državne vlade trebale prihvatiti.

Dizdarević naglašava da niko od međunarodnih predstavnika, koji su sudjelovali na Preglednom sastanku u Beču, nije zauzeo stav Hrvatska ne može graditi odlagalište na granici sa BiH, nego da mora dokazati da ovaj objekat neće negativno uticati na BiH.

“S druge strane, mi smo iznijeli svoj stav i kazali da nam je to neprihvatljivo”, navodi on.

Zamjenik direktora DARNS-a kaže da ukoliko se Hrvatska odluči za izgradnju odlagališta, predstavnici BiH moraju biti prisutni i učestvovati u svakoj fazi realizacije ove aktivnosti, počevo od istraživanja, preko zahvata i rada.

“No, očito je da Vlada Hrvatske odgađa potzpis na njihov nacionalni plan. To je dokaz da ova država ipak nije načisto sa izgradnjom odlagališta, jer znaju da je blizu granice i da ne mogu raditi bez susjeda kojeg mogu ugroziti”, navodi Dizdarević.

On pojašnjava da BiH, kao potpisnica brojnih konvencija koje se bave problematikom negativnog prekograničnog uticaja, može pokrenuti međunarodne sporove, kojima mogu biti zatražene i sankcije za državu koja ne poštuje međunarodne konvencije. Sporovi se, u pravilu, pokreću pred depozitarima konvencija, koji ujedno i brinu o njihovom dosljednom provođenju.

“BiH je ratifikovala Konvenciju o sigurnom skladištenju nuklearnog materijala, a predstavnik DARNS-a su kontakt osoba za ovaj dokument. Zatim, BiH je potpisnik Espoo konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica. Za pomenutu konvenciju nadležno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a dogovoreno je da kontakt osoba bude entitetska ministrica Golić. Tu su i Aarhuške konvencije o dostupnosti informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdi u oblasti životne sredine. Ispred institucija BiH postoje kontakt osobe sa depozitarima, a odluku o eventualnom pokretanju međunarodnih sporova donose Predsjedništvo i Vijeće ministara”, pojašnjava Dizdarević.

(Vijesti.ba/Poslovnidnevnik.ba)