U otvorenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo na samom početku emisije Damir Marjanović govorio je o identifikaciji žrtava rata u BiH, tačnije o laboratoriji za identifikaciju žrtava rata, koja je preselila iz Bosne i Hercegovine u Holandiju.

Na pitanje urednice kakav je njegov stav o tome, Marjanović je kazao:

„Dozvolite mi da budem pomalo i emotivan u cijeloj toj priči, a da ne budem isključivo naučnik. DNK identifikacija rata otprilike, ustvari identifikacija žrtava rata i njen segment DNK analize počeo je krajem ‘99. početkom 2000. godine, tada relativno mala instutucija koja se zove ICNP je kontaktirala Instiut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju i zajedničkim naporima smo napravili prvi DNK laboratorij za analizu koštanih uzoraka u BiH. Čini mi se da je 2001.

bila prva identifikacija, dok sam ja bio angažovan kroz Institut prve tri godine mislim da smo na desetine hiljada koštanih uzoraka procesuirali u BiH. Prije nego što je počela ta misija, neću to nazvati projektom, jer za svakog Bosanca i Hercegovca to je više misija, to je nešto što je rješavalo ogromne životne probleme našoj državi, ljudima koji žive u BiH, uspješnost analize koštanih uzoraka dobijanja DNK profila koštanih uzoraka bila je izuzetno mala. Mi smo u tim prvim godinama zajednički uspjeli da optimiziramo jedan protokol za izolaciju DNK iz kosti, koji je podigao tu uspješnost na nekih 95, 96%. U ovom momentu sam žalostan što ta laboratorija nije ostala u BiH. Moram priznati da menadžerski mogu prepoznati razloge zbog kojeg su ljudi iz ICNP-a odlučili da prebace to, ne podržavam ih, mnogo draže bi mi bilo da je ta laboratorija i dalje ostala u BiH. Zajedno sa tom laboratorijom otišlo je i 5,6 odličnih znanstvenika iz BiH i druga stvar da mi kao država, nažalost ništa nismo uradili da zadržimo tu laboratoriju.“

Na pitanje urednice da li je vlast nešto mogla učiniti da laboratorija ostane u BiH, Marjanović je kazao:

„Mogla je. Bilo je mnogo prilika. Nažalost, čini mi se da naša vlast nije se pretjerano unosila. Da se ne lažemo, projekat i misija identifikacije žrtava rata, posebno rada DNK laboratorija košta, ova vlast da je to stvarno htjela da podrži svim srcem trebala je preuzeti dio tog finansiranja. Nažalost, to nije uradila.“

Damir Marjanović govorio je o tome zbog čega je zapravo ta misija bitna za BiH:

„Ona nosi sa sobom toliko toga. Bez tih DNK profila ubijene osobe vi nemate suđenja u HAG-u, nemate dokaze, bez DNK profila, vi imate na desetine hiljada ljudi koji traže svoje mrtve i nestale koji ne mogu otići na grob da se pomole, treća stvar da je to bila feniks priča malo, nakon svega onoga što nam se desilo između ‘92. i ‘95. godine BiH uz pomoć znanstvenika izvana razvija sistem za identifikaciju žrtava rata, to je toliko bilo bitno da ostane u BiH. Ja sam toliko ljut što je ta laboratorija otišla, ali ne toliko na ljude iz ICNP-a nego ljut na naše institucije, na naša nadležna ministarstva, a ako se pitate koja su to, nećete naći dobar odgovor i na sve one koji su mogli, a nisu uradili, ne da to spriječe nego da stvore uvjete da ta laboratorija zauvijek ostane u BiH. Mi smo dobar dio znanosti, dostignuća, dobar dio znanstvenika, dobar dio pozitivnog znanstvenog rejtinga mi smo sada jednostavno prepustili nekome drugom.“

 

O tome šta je to personalizirana medicina:

„Slikovito prikazano to izgleda ovako da npr. zamislite 4 osobe, koje nose jedno isto odijelo, a ne stoji svima isto, nekome stoji dobro, nekome je kratko, nekome preveliko, nekome stoji dobro, ali nije to tako kako zamislite. To je tako i sa liječenjem. Postoji nešto što se zove genetička predispozicija, za recimo rak dojke, rak prostate nešto što je zapisano u nekim vašim varijantama gena da ako dođete u neke uvjete da ste predisponirani više nego ja da vam se nešto desi. Tako je isto genetička predispozicija za odgovor tijela za lijekove i tretman lijekovima. Kada ste bolesni obično vam daju antibiotik tri puta dnevno. Ono čemu se teži u budućnosti, što je počelo već u mnogim zemljama jeste da prije propisivanja lijekova napravi se genetička analiza određenih genetičkih markera za koje se pretpostavlja da su povezani sa metabolizmom tog lijeka i da kaže četiri opcije: 1. ovaj lijek ovoj osobi niti će pomoći, a dodatno će naštetiti-  ne propisuj; 2. ovaj lijek ovoj osobi neće pomoći, a neće ni naštetiti -zašto onda da propisujete; 3. ovaj lijek ovoj osobi će pomoći, ali će mu i naštetiti pa onda pravite cost benefit analizu, rizik šta gubite, a šta dobijate i 4. uobičajeno najmanja grupa – ovaj lijek neće napraviti nikakvu štetu, a puno će mu pomoći. U tom pravcu ide personalizirana medicina. Puno smo mi u BiH daleko od toga. Očekivati je da u nekom narednom periodu svi problemi oko ovih vakcinacija i korištenja štetnosti lijekova budu riješeni upravo jednim takvim genetičkim skriningom.“

U emisiji je bilo riječi i o uvijek aktuelnoj temi genetski modificirana hrana:

„Najveći problem za genetički modificiranu hranu je nerazumijevanje ljudi i svijet u kojem živimo gdje ljudi zaključuju na osnovu naslova nekog tabloida ili portala. Vi sada ako hoćete paradajz da uzmete, znate da je on bio hemijski tretiran, zemlja je bila đubrena na jedan ili drugi način, neko ga je špricao da što prije sazrije pa ga onda neko špricao da ga održi crveni,  pa ga je bar 5, 6 puta hemijski tretirao. Čemu teži genetička modifikacija. Teži da vi modificirate taj paradajz na taj način da se izbjegne sve to špricanje, da genetički ga predisponirate da i brže sazrije i da daje više doprinosa, a na taj način što ubacujete gene nekih drugih vrsta pokušavajući popraviti taj paradajz u onom segmentu u kojem trebate to uraditi. Naravno, svaka odgovrona kompanija ili laboratorija koja to radi uporedo ispituje i nus pojave i nus efekte koje ta genetski modificirana hrana može da izazove na zdravlje ljudi. Dakle, ne može vam promijeniti genetički materijal vaš. Postoji određena opasnost od određenih alergijskih reakcija zato što prilikom genetičkih modifikacija najčešće se jedan dio bakterijske DNK koja se koristi može prebaciti u krajnji rezultat i može izazvati određenu alergijsku reakciju, ali prava opasnost konzumiranja genetski modificirane hrane nije po zdravlje ljudi na taj način. Najveća opasnost je ako vi ne kontrolirate produkciju genetički modificiranih organizama, ako ih nekontrolirano ne zasijavate.

U ovom slučaju ako mene pitate „za“ ili „protiv“, ja bih rekao „za“ uz kontrolirano uzgajanje genetički modificiranih organizama.“

Rektor Internacionalnog Burch univerziteta u Sarajevu Damir Marjanović kazao je jasno kako smo svi na prostorima BiH jedna populacija:

„Genetika ispituje populacije, a ne nacije. Sa stanovišta genetike mi na prostorima BiH smo jedna populacija. Ne postoji statistički značajne razlike između Srba, Hrvata, Bošnjaka, ostalih itd. Mnogo veće su razlike geografskog karaktera ili u prevodu da se sjever Bosne genetički razlikuje više od juga Bosne.“

EMISIJU INTERVIEW 20 POGLEDAJTE OVDJE:

 

INTERVIEW 20  TIM System Media House

Poslovnidnevnik.ba

 

 

Komentari

komentari