Bišćanin Amir Alagić Fudbalski trener sa UEFA PRO LICENCOM je obišao pola svijeta radeći i trenirajući mnoge klubove .Krenućemo u razgovor sa Amirom i nadamo se da ćemo dosta toga prenijeti našim čitateljima,ovom našem treneru biografija je jako opširna ili što se kaže na engleskom Full CV i radi se o dosta detalja i mnogo mjesta na kojima je radio.Krenimo u avanturu zvanu život i rad Amira Alagića.

Nećemo potencirati i puno isticati njegove aktivnosti kao fudbalera samo ćemo napomenuti da je igrao za NK Jedinstvo Bihać ,FK Borac Banja Luka .

Nakon igračke karijere dolaze teška vremena za ovog upornog i vrijednog krajišnika.

Željan znanja i rada odlazi za Njemačku 1990 godine dolazi kući 1991 godine na odmor u ljeto kad planira nazad za Njemačku 22.07 .1991 godine.Međutim 04.07.1991 su krenule barikade po Hrvatskoj kao preteča budućeg rata u regionu.

Ostaje u ratom okruženom Bihaću punih 18 mjeseci i nakon toga odlazi u Zagreb i dalje u Njemačku .Dvoje djece je već tu sin 1990 a kćerka 1988 .Počinje igrati za klub u kojem je Grk predsjednik kluba a Amir s 33 godine nije mogao dobiti ugovor koji bi bio najmanje 2 godine ,što mu je bilo potrebno za vizu .Sve se bilo okrenulo protiv njegovog ostanka u Njemačkoj a s tim i njegove porodice, koju je trebao nekako prehraniti.

Postojale su priče da će se rat brzo završiti i da će svi ići nazad ali se na takve priče čovjek koji ima porodicu za vratom ne može osloniti ,nego tražiti brza i racionalna rješenja.U to vrijeme se otvara program iseljavanja u Kanadu i Australiju gdje Amir prijavljuje sebe i svoju porodicu ,popunjava obrazac i završava intervju.

Javljaju mu da je prošao i da mu je odobreno iseljavanje u Australiju gdje je ostao četiri i po godine igrao, radio ,učio .Gdje su mu dali Australsko državljanstvo ,nakon bolesti žene i njene nostalgije za domovinom odlučuju da se vrate u BiH .

Vratio se u Bosnu i Hercegovinu 1998 godine. Imao je porodičnu kuću gdje se uselio sa svojom porodicom.Zalihe nisu bile velike i gledao je da počne neki posao .Ukazala se prilika za prevodiocem u Medjunarodnoj policiji (IPTF) tj njihovoj kancelariji u Bihaću on se prijavljuje i prolazi jer je perfektno govorio engleski jezik.Nakon toga putujući je od prijatelja Ratka iz Njemačke ,dobio informaciju da u Los Angelesu u SAD traže trenera u velikoj školi fudbala koju pohađa oko 6000 djece i da bi on sa svojim profilom mogao odgovarati.Škola je jako uspješna jer rade treneri iz čitavog svijeta tj iz fudbalskih zemalja.Dolazi u Njemačku na razgovor sa izvjesnim Randolfom koji je bio zaduzen za tu školu i nakon toga razgovora dobija posao u školi fudbala u Los Angelesu,u medjuvremenu je dao bratu pismo kojim se razdužuje u IPTF u Bosni po ugovoru dobija i neku otpremninu i seli u Los Angeles.

U toj školi fudbala  radi za dobru platu i ostaje tamo pune 4 godine gdje je došao do pozicje glavnog trenera.

Upoznaje roditelja  jednog dječaka koji je pohađao školu fudbala koji mu je rekao da u Maleziji traže trenera njegovog kalibra i da će to on za njega provjeriti.Nakon par dana mu javlja da traže i da će ga primiti na osnovu j preporuke i njegovog CV-a ali da neće čekati više od mjesec dana te ako mu odgovara da se sprema za Bruneje tačnije.

Na Bruneje odlazi preko Frankfurta i Kuala Lumpura nakon što je kratko otišao na odmor u Bosnu i Hercegovinu.Brunei su jedan dio otoka Bornea .

Tamo na Bruneima ostvaruje s klubom uspjeh i pobjedom u Singapuru nakon 23  godine neuspjeha tog kluba, njemu popularnost vrtoglavo skače.Dolazi kao gost kod princa koji je organizovao priredbu za pamćenje u dvorcu koji je najveći na svijetu sa 2400 soba .Princ mu daje poklone za njega, zenu i djecu .Poziv da bude trener njihove reprezentacije,što je Amir prihvatio.Dobija ugovor na dvije godine i tu živi u ekstra uslovima.

Nakon toga ostaje još godinu i sve što je dotad bilo sporo u karijeri sad dobija petu brzinu.

Vraća se u Njemačku u klub druga liga Njemačke grad Osnabruck ,tu ostaje 1,5 godinu u medjuvremenu direktor  omladinske škole ga pusti u Werder da odradi sve za Uefa Pro Licencu tj da polaže ispit usmeno i pismeno.

U Werderu ga umjesto 15 dana ostavljaju 6 mjeseci gdje je radio trening utakmice i bio prvi pomocnik trenera.

Nakon 6 mjeseci odlazi po pozivu u jedan klub u Kuwaitu gdje ostaje 1 godinu,nakon toga u Oman i tamo je ostao 1 godinu.

Po isteku ugovora u Omanu vratio se kratko u Bihać gdje su ga pozvali iz NK Jedinstva i tražili da trenira Jedinstvo .Amir je tu u Jedinstvu, klubu u kojem je ponikao kao fudbaler  bio trener na pripremama i nakon što su se politički desile neke nepredvidive situacije on ostavlja taj posao saziva konferenciju za štampu i objašnjava svoje razlog odlaska iz NK Jedinstvo.

Poslije toga ga zovu u Libiju za školu trenera i on odlazi na posao koji je pod drzavnim pokroviteljstvom Libije potpisuje ugovor na pet godina .Nakon samo  11 mjeseci počinje rat u Libiji i sve oko ugovora propada.Odlazi na poziv u Indiju kao trener iz Indije opet u Oman jednu godinu .

Nakon Omana odlazi na Maldive kao trener i poslije u Švedsku u Carlstad United.

Poslije Švedske odlazi kratko na Kosovo i trenira tamo klub da bi nakon Kosova dobio poziv za trenera u Iranu gdje se i danas nalazi radi za trenersku školu tj agenciju i priprema se da potpiše takav ugovor koji je isti tako pod patronatom države i prilično je siguran za njega.

Sve u svemu u jednom dahu smo preslušali njegovu biografiju i njegov impresivan put u kojem se nalazi slijedeće 16 drzava,2 reprezentacije ,Bundesliga 5 jezika i td.

Imamo dojam da takvog kalibra nema puno ni u okruženju a kamoli kod nas.

Iskoristili smo priliku da ga pitamo za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i šta misli kako će Robert Prosinečki kao trener imati uspjeh našta je Amir odgovorio da je Prosinečki vrlo iskusan igrač i da kao trener ima iskustvo ali da je jako teško u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj,Srbiji i td biti trener jer nemas bazu iz koje ćeš vući igrače u reprezentaciju i da je taj naš rezervoar da kežemo vani u evropskim klubovima tu se nešti i ne da napraviti novo ali ima igrača sa potencijalom i da se nada da će Prosinečki imati dobre rezultate i da će što se tiče autoriteta biti na višem nivou od Baždarevića.

Rastajemo se od jako veselog i uspješnog Amira Alagića uz obećanje da ćemo ponovo sjesti i presabrati njegove nove uspjehe.SRETNO PRIJATELJU !

Piše:Terzić Almir(Poslovnidnevnik.ba)

 

 

 

 

Komentari

komentari