Mount Everest, najviši vrh svijeta, ujedno je i vječno počivalište za veliki broj planinara nastradalih u osvajanju tih vrhova. Neprijatni prozori nisu samo slika koju možete vidjeti ukoliko dođete na ovu planinu. Mrtva trupla su ovjekovječena na fotografijama koje su danas dostupne na internetu.

Od 1953. preko 3000 ljudi se popelo na Mount Everest, a desetine ih je poginulo pri spuštanju ili u pokušaju osvajanja. Neki od njih nikad nisu pronađeni, dok veliki broj njih i dalje “počiva” na ovoj planini.

Bizarno, ali vrlo često je komplikovano i praktično nemoguće ukloniti tijelo penjača koji strada prilikom uspona ili povratka na ovaj vrh, pa trupla zapravo služe kao neka vrsta “pokazivača pravca” ostalim planinarima na planinarskim rutama Mount Everesta, posebno onim manje iskusnim.

Edmund Hillary i Tenzing Norgay su zvanično 1953. postali prvi ljudi koji su osvojili najviši svjetski vrh, ali to su možda uradili britanski alpinisti George Mallory i Andrew Irvine čak 30 godina ranije. Da li su uspjeli ostvariti taj podvig, nikad se neće saznati jer su obojica poginuli na toj planini 1924. Do danas je pronađeno samo tijelo Georgea Mallorya, i to 1999., a lokacija na kojoj se nalazi otkriva kako su možda upravo njih dvojica bili prvi ljudi na vrhu najviše svjetske planine.

Danas, tijela poginulih služe kao orijentiri pri penjanju i spustu, posebno neiskusnim planinarima. Najpoznatiji “mrtvi” orijentir je Tsewang Paljor, indijski vojnik i planinar. On je poginuo 11. maja 1996., jednom od najcrnjih dana ove planine, jer je istog dana poginulo još sedam planinara. Danas je Paljor poznat kao Green Boots (zelene čizme) i već 16 godina leži na istom mjestu. Nedaleko od njega, nalazi se i britanski planinar David Sharp koji se smrznuo 2006., a pored koga je, navodno, prošlo 40-ak ljudi još dok je bio živ, a niko mu nije pomogao.

Stravični orijentir postao je i Slovenac Marko Lihteneker poznat i kao Crveni skafander. On je poginuo 2006. na visini od 8600 metara pri spuštanju s vrha. Njegovo tijelo upozorava da prave opasnosti najčešće prijete pri spuštanju s planine, jer se planinari tada često počinju opuštati misleći da je najteži dio gotov.

I Njemica Hannelore Schmatz je od 1979. upozoravala na opasnosti planine. Ona se te godine smrznula u snježnoj oluji, a njeno tijelo u sjedećem položaju s lepršajućom kosom je iz daljine podsjećalo na planinara koji se odmara. Tek kad bi se planinari približili tijelu shvatili bi stravičnu istinu. Prije nekoliko godina njeno tijelo je nestalo s mjesta pogibije, a pretpostavlja se kako ga je snažan vjetar otpuhao niz liticu.

Osim poginulih planinara, na Mount Everestu se nalaze i ostaci helikoptera koji se srušio 2006.

Ove fotografije i priče koje se vezuju za njih, pokazuju kako je uspon na ovu planinu jako opasan, i za najiskusnije, i da uvijek vreba opasnost da se postane bizarni putokaz nekim drugim planinarima.izvor/etrafika.net

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari