„Istina, ja nisam vidjela tu punomoć, međutim iz iskustva vezano za baš taj predmet pred Međunarodnim sudom pravde u kojem je već jednom pokretano pitanje ovlaštenosti  vezano za reviziju, koja je uslijedila nakon odluke Međunarodnog suda pravde povodom prihvatljivosti i nadležnosti, to je bila prva faza postupka u kojoj je Međunarodni sud pravde postupajući prvi put vezano za kršenje konvencije o genocidu donio odluku da je po konvenciji za to nadležan i da je tadašnja naša tužba bila prihvatljiva. Tada se već pojavilo pitanje da li BiH može uložiti tu tužbu, razlilčita osporavanja procesne prirode su odmah tada ispoljena od strane Srbije, međutim Međunarodni sud je u vezi s tim donio pravosnažnu odluku, na koju su se nakon 3,4 godine prepisivanja oko ovlaštenosti, neovlaštenosti agenta srpska strana odlučila za podnošenje revizije na tu odluku. Ona je odbijena. Tada sud nije smatrao da njegovo ovlaštenje nije valjano. Tada je također donesena odluka na Predsjedništvu vezano za njegovo ovlaštenje 2:1 i tada je nakon toga srpska strana nizom različitih postupaka pokušala osporiti ovlaštenje, npr. tadašnji član Predsjedništva gospodin Živko Radišić je imenovao, a Vi se sjećate, pratili se zajedno sa mnom to, imenovao je zamjenika agenta i pokušao da ospori poziciju člana Predsjedništva i drugog člana Predsjedništva da imaju  saglasnost za podnošenje, iznosili su ovakve argumente da nema saglasnost jednog naroda. Međutim, sud je odlučio da se neće miješati u unutrašnje stvari, prihvatio je da je u to vrijeme ta punomoć i ovlaštenje bilo validno. Davno je to bilo i nisam gledala detalje, smatram da kako god bilo sud će to riješiti. Ako se desi da gospodin Softić podnese apelaciju, onda će naravno srpska strana imati pravo odmah da prigovori na to ovlaštenje i to će se riješiti od strane Međunarodnog suda pravde u jednoj sudskoj proceduri. Zbog toga ne vidim razlog za takvo politiziranje. To je sudski postupak, to nije novi sudski postupak, nego je to postupak po pravnom lijeku na koji ima pravo bosanska strana.“
Na pitanje urednice Prašović Gadžo da li je bilo moguće da bh. strana, konkretno agent Sakib Softić prije samog podnošenja zahtijeva za reviziju provjeri da li je vjerodostojna njegova pozicija, da se sad u zadnji čas sve ne riješava Vasvija Vidović je odgovorila.
„Teoretski jeste, međutim to se ne radi. U principu se ovlaštenje se predaje zajedno sa podneskom za pravni lijek, koji je već tražite i onda kad dođe osporavanje druge strane, jer uvijek jedna strana ima argumente, naravno da sud to ne bi uradio jer nema argumente druge strane, nema prigovor. Sud će razmotriti i podnesak gospodina Softića i pitanje osporavanja njegove ovlaštenosti ako se pokrene i argumente u vezi sa tim osporavanjem. Gospodin Softić nije smatrao da nije ovlašten i da ima razloga za tako nešto, pretpostavljam jer nisam s njim o tome razgovarala. Međutim, nemate vi razlog provjeravati svoju punomoć ako je niko nije osporio do tog trenutka. Jako je važno sa stanovišta međunarodnog humanitarnog prava i njegovog razvoja da se kršenje konvencije o  genocidu do kraja rasvijetli i ja mislim da će ovaj pravni tim sigurno u vezi sa postupanjem samog suda u ovom prvom postupku ukoliko taj podnesak prođe imati šta da kaže.“
Vasvija Vidović pojasnila je nedoumice javnosti o članu 61. Statuta Međuanrodnog suda pravde za način na koji se podnosi revizija i rok od 6 mjeseci kako se tretiraju dokazi koji mogu biti validni pred Međunarodnim sudom pravde:
„To je vrlo važno razjasniti ljudima. To je jednostavno pravno pitanje. Sve su to dokazi koji se vežu za ratni period, predratni ili poslijeratni eventualno, ali to su dokazi koji su postojali. Činjenica da je strana koja tuži sastavila te dokaze u vremenskom periodu ne starijem od 6 mjeseci je relevantna recimo. Postoje različite kategorije dokaza koje tu mogu biti upotrijebljene kao novi dokazi. To mogu biti dokazi koji nisu bili dostupni zbog toga što je srpska strana zajedno sa gospođom Del Ponte zaštitila te dokaze. Međutim, to nikak ne znači da mi do nekog od tih dokaza nismo mogli doći na drugi način iz Srbije recimo. Značajan izbor dokaza može biti diplomatska korespondencija vlasti iz Srbije sa različitim međunarodnim faktorima, organizacijama, državama itd, koja jeste postojala, a mi nismo znali za nju.“
Na upit urednice zašto bh. strana odmah nakon izricanja presude 2007. godine, ako je već mislila da ide u postupak revizije, nije prikupljala dokaze kako su se oni pojavljivali procesno kako su se oni dešavali i pojavljivali Vasvija Vidović je odgovorila:
„Po onome što sam ja čula, taj dan kada smo bili na sastanku kod predsjednika Bakira Izetbegovića, a i slijedeći dan na onom skupu u Vijećnici rečeno je da je Međunarodni institut za istraživanje ratnih zločina i druge nevladine organizacije da su pratili, ne znam zašto novinari misle da to nije praćeno, oni su pratili suđenja. Pred 50 ljudi u Vijećnici je bio izvještaj da su oni pratili godinama, i to ne samo suđenja pred Međunarodnim tribunalom, nego i suđenja u Srbiji i neka suđenja ovdje na državnom sudu. Najvažnija suđenja u kojima su iznošeni različiti dokazi su suđenja Karadžiću i Mladiću, jer oni su se branili, naročito Karadžić da oni nisu baš nosioci tih aktivnosti i oni su pominjali jako mnogo dokaza u svojoj odbrani, u koji gledano u jednoj cjelini mogu proizvesi drugačiji zaključak, koji je tada donesen 2007. Stotine hiljada dokaza su od tada upotrijebljeni, ne znači to da Institut i svi drugi ljudi koji su se time bavili nema i nije radio. Koja će to biti činjenica koju će oni izvući kao ključnu ili sklop činjenica kao ključni, ja u ovom trenutku ne znam, ali ono što znam sigurno da je za žrtve jako važno da je država uradila, jer bi ostalo nedovršeno, ostalo bi da je država mogla uraditi još nešto ili član Predsjedništva, još nešto što nije uradio. Bolje je pokušati.“

Vasvija Vidović pojasnila je i ono što najviše brine bh. javnost, da li je moguće da se desi da izgubimo i ono što smo dobili kroz tu reviziju, a to je dokazani genocid u Srebrenici:
„Ne može, znate zašto. Revizija može biti prihvaćena ili odbijena. Bila bi posebna stvar kad bi Srbija pokrenula, jer teoretski i oni imaju pravo na podnošenje revizije vezano za to ustavnovljenje, ali vjerujte pravni stručnjaci su u pitanju i znaju voditi postupak i ne mislim da je to moguće, s obzirom na količinu dokaza koja je unesena i uopšte na dokaze, koji ja vjerujem jesu skupljeni. Samo na osnovu toga što smo mi podnijeli, nije moguće da se promijeni stanje. Može jedan drugi efekat izazvati, kod nas ima sve nekakav odjek kroz politizaciju odnosa onda bi to naravno bilo na taj način korišteno u političke nekakve svrhe, to može btii posljedica.“

Emisiju možete pogledati OVDJE: