Informacije koje u javnost dolaze o naselju za Arape izgrađenom u Tarčinu ukazuju da baš nije riječ o turizmu, nego o naseljavanju Arapa koji postaju vlasnici nekretnina u BiH.

Prvo izgrađeno naselje po u BiH neviđenom receptu Resort Osenik imenuje se kao turističko naselje, a zapravo je privatno naselje u kojem se imućnim stanovnicima arapskih zemalja prodaju kuće, u kojima oni borave po vlastitoj želji uživajući u svojoj privatnoj imovini.

Prema do sada dostupnim informacijama, očigledno je da to nije turističko naselje sa formiranim turističkim preduzećem koje će iznajmljivati apartmane turistima, zapošljavati lokalno osoblje kao konobare, kuhare, slastičare, sobarice, čistačice, nego ekskluzivno privatno naselje zatvorenog tipa u koje se naseljavaju ljudi koristeći prirodne blagodeti zemlje i blizinu atraktivne turističke lokacije kakvo je Sarajevo.

Razumljiva je ljutnja dijela lokalnog stanovništva u Hadžićima jer ovakav način “turizma” ne donosi nikakve koristi za lokalnu ekonomiju. Lokalno stanovništvo se ne zapošljava ili je angažirano u simboličnom broju, uglavnom kao security i sl., dok druge ekonomske koristi nema.
Jedina prava korist jeste jednokratna zarada koju kupe domaća preduzeća koja grade ove komplekse i posrednici koji apartmane prodaju.

Sudeći prema medijskim informacijama gradiće se još sličnih naselja pa se tako pominju Pearl City, takođe kod Hadžića i Salam City kod Vogošće, no ukoliko budu istog tipa kao Resort Osenik očigledno da ovakva naselja neće previše doprinijeti turističkom prometu BiH, a mogla bi potencijalno biti izvorom nesuglasica sa lokalnim stanovništvom.

Ukoliko se projekt izgradnje navodnih turističkih naselja na način kako je to urađeno u Oseniku nastavi, očigledno je da su cijevi više politički nego ekonomski i da je riječ o onome što je akademik Duraković okarakterisao kao projekt naseljavanja Arapa.
Sve ovo rečeno ne znači da kritikovanje načina na koji Arapi dolaze u BiH automatski treba tumačiti time da je neko protiv arapaskih turista i arapskih investicija u BiH.

Čini se, ipak kako se u javnosti u izjavama političara pa i u medijskim napisima miješaju jabuke i kruške.
Jedno je turizam i ugošćavanje ljudi koji žele da uživaju u prirodnim ljepotama BIH, pri čemu ne bi trebalo imati predrasuda prema kulturološkim i drugim razlikama stanovništva koje posjećuje našu zemlju u odnosu na naše domaće stanovništvo, a drugo je davanje državnog zemljišta investitorima koji potom prodaju kuće stranim državljanima izigravajući zakone ove države.

Takođe, svakome ko zaista želi da investira u BiH treba poželjeti dobrodošlicu jer ovoj zemlji treba kapital, a novac ne smije i ne treba imati boju. Jednako je dobro došao i zapadni, kao i arapski i ruski i japanski i svaki drugi.
Međutim, kupovanje nekretnina u BiH osnivanjem fiktivnih firmi ili gradnjom zatvorenih naselja trebalo bi da podliježe sankcionisanju, bilo da je riječ o Arapima ili bilo kojim drugim ljudima iz drugih zemalja svijeta.

Nažalost, čini se da i u slučaju Arapa pokazuje da u BiH nema nikakve strategije i da pojedine vlasti u podijeljenoj zemlji neke stvari rade zbog vlastite kratkoročne koristi ili u interesu nekih strateških političkih i nacionalnih ciljeva zaboravljajući pritom da to ima uticaja na cijelu državu i društvo u kojem živimo.

Piše: Borivoje Simić

Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari