Energoinvest je bio lider u poslovanju u oblasti energetike u ovom dijelu Evrope. Nekada je to bio gigant koji je zapošljavao više od 40.000 ljudi, danas daleko od toga, što zbog privatizacije, politike, što zbog drugačijih uslova na tržištu. Poslije rata ova firma je rasparčana i njeni dijelovi su rasprodati, ali rijetko koja od Energoinvestovih kompanija danas posluje uspješno i može biti dostojna Energoinvestovog imena. To više ni matčna firma ne može.

Projektovanje

Energoinvest trenutno zapošljava oko 450 ljudi i osnovna mu je djelatnost realizacija projekata iz oblasti dalekovoda, trafostanica, telekomunikacija, te projekata u oblasti termo i hidro inženjeringa. Energoinvest je nastao zahvaljući viziji, ponajprije, Emerika Bluma, ali i potrebe tadašnje države za snažnom industrijalizacijom i uspostavom energetskih mreža i postrojenja, tako da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća Energoinvest predstavljao veliki konzorcij sa desetinama fabrika i predstavništava svuda po svijetu, od Meksika do Malezije.

“Do početka rata devedesetih Energoinvest je bio stabilna kompanija. Nažalost, rat je učinio svoje, upravna zgrada Energoinvesta je u ratu teško granatirana, gorjela je… Energoinvest je privatizacijom ostao bez svojih fabrika. Danas je to kompanija drugačijeg profila. Uglavnom projektujemo i prodajemo pamet. Energoinvest nikako nije mogao uticati na privatizaciju. To je učinila politika. Mi smo, naprimjer, uspjeli da zadržimo fabriku u Meksiku, a nismo uspjeli da zadržimo fabriku prekidača samo nekoliko kilometara od upravne zgrade, u Lukavici u RS-u. Sarađujemo sa nekim našim bivšim fabrikama, prošle godine zajedno smo radili na jednom projektu Elektroprenosa BiH upravo sa fabrikom iz Lukavice, ali koncept je drugačiji i zasigurno da su rat i postratni period osiromašili Energoinvest. Sve to naslijeđe i dobro i loše dolazi na naplatu, tako da nam ime i brend i dan-danas otvaraju vrata na mnogim tržištima, ali isto tako, bez svog proizvoda teško možemo konkuirati velikim komanijama u ovom biznisu”, kazao je direktor Energoinvesta Enes Čengić.

Energoinvest je svojevremeno imao desetine firme kćerki, neke od njih su: “Etas Valves”, “Specijalne armature”, “Armature”, Livnica, Tvornica motornih pogona, “Sistemi upravljanja energijom”, “Energo Control”, “Komunikacije”, “IRIS Computers”, “Dalekovodizgradnja” “Comet”, “Vaso Miskin Crni – VMC”, “Termoaparati”, “Elektrooprema”, Tvornica dalekovodnih stubova, “Energopetrol”, “Energotrading”, “Birotehnika”, čije je sjedište u Sarajevu, te Tvornica rastavljača i kablovskih glava, “Polietilenka” sa sjedištem u Bihaću, Tvornica svjećica i industrijske keramike – ENKER Tešanj, “Hempro” Gradačac i Rudnik mangana Bužim.

Formiranje grupe

U vlasništvu Energoinvesta ostala je samo fabrika elektroopeme iz Meksika Energomex S.A. de C.V. Danas i firma u Meksiku ima svoje probleme i taško pronalazi plasman na tržištu, tako da i ona u ovakvom sistemu teško može opstati.

Energoinvest je formiranjem Energoinvest grupe pokušao prevazići problem da nema vlastitog proizvoda te se povezati i koristi međunarodne reference i prednosti pojedinih članica radi zajedničkog nastupa na domaćim i inostranim tržištima.

“Ova kompanija zajedno sa članicama Energoinvest grupe ima potrebno znanje i značajno iskustvo da učestvuje na projektima revitalizacije i izgradnje energetskog sektora u Bosni i Hercegovini. Energoinvest može biti generator na projektima koje dodjeljuju elektroprivrede i Elektroprenos BiH, ali to teško ide”, kazao je Čengić.

Kompanija i danas uspjeva dobiti, za naše uslove velike projekte u Iraku, Alžiru, Kongu, Crnoj Gori, Albaniji…, ali zbog velikog rizika na bliskoistočnim tržištima i otežane naplate, kompanija je u problemima. Teško isplaćuje plate, radnici sve češće protestuju. To je put koji neodoljivo podjeća na ono što su prošli ostali bh. giganti poput Hidrogradnje.

Energoinvest će vrlo brzo završiti u privatnom vlasništvu, nadamo se da će barem ime ostati da podsjeća na slavna vremena.

Ponos

Podsjetimo samo na neke slavne projekte Energoinvesta kojima se i danas koristimo. Skoro sve hidroelektrane u BiH projektovane su u biroima Elektroprojekta Energoinvesta: hidroelektrane na Neretvi, Vrbasu i Trebišnjici (HE Jablanica, Rama, Jajce I i II, Dubrovnik) i druge. Treba istaći izgradnju velike kupolne brane na Grancharevu od 183 metra, pa betonska brana na Neretvi od 85 metara. Isto tako, i termo-biro je projektovao i izvodio radove i nadzor nad najvećim termoelektranama. Prva od njih je Kakanj  iz 1955, a zatim TE Tuzla, Rtanj, pa u Indiji termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, a u Indoneziji: TE Makasar, Palembang i Medan. Biro za delekovode je projektovao i izgradio desetine hiljada kilometara dalekovoda od 10 do 400 kilovolti.

Osim BiH i bivše Jugoslavije Energoinvestovi dalekovodi su prošarali nebo iznad Libije, Egipta, Etiopije, Zambije, Kenije, Sudana, Iraka, Irana, Kuvajta, Pakistana, Indonezije i drugih zemalja uz stotine trafostanica svih napona.

Energoinvest je izgradio prvi dalekovod u bivšoj Jugoslaviji Jajce – Zagreb 220 kV, a zatim sa svojim partnerima i energetski prsten od 400 kV u dužini od 3.000 km. Jedan od najvećih dalekovoda visokonaponskih linija od 500 kilovolti, dug 450 km izgrađen je u Americi i prolazi kroz tri savezne američke države (Arizonu, Utah i Nevadu), s ukupnom konstrukcijom od 17.000 tona.

izvor/oslobodjenje/

poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari