Planinarenje nije samo puko uspinjanje na visoke planine i vrhove, to je način života za one koji su bježeći od sumorne svakodnevice i zagušljivog gradskog zraka, spas pronašli u prirodi. Kroz planinarstvo se stiču nova iskustva i sklapaju nova prijateljstva, putuje i boravi u netaknutim prirodnim krajolicima. Upravo su to razlozi koji svake sedmice okupe bihaćke planinare Jasmina Kličića i Nihada Mujagića, za koje je planinarenje viže od samog sporta.

Jasmin Kličić (31) ovim se vrstom sporta počeo baviti sasvim spontano, što je kasnije preraslo u istinsku ljubav prema uspinjanju na najviše balkanske i evropske planine. Sve je počelo nakon saobraćajne nesreće, priča Jasmin i ne krije kako se poslje toga jednostavno zaljubio u ovaj sport.

“Sve je počelo sasvim neočekivano, nakon teške saobraćajne nesreće koja se desila 2010. godine. Dok sam pješačio, naletio je džip težak 2,5 tone i pregazio me. Nakon jedanaest dana intezivne njege i dvadeset i pet dana kirurgije, po izlasku iz bolnice u krevetu sam još proveo pola godine sa višestrukim lomovima i povredama. S obzirom da mi je tokom nesreće nastradala plućna maramica, na preporuku liječnika odlučio sam da počnem sa planinarenjem, isključivo radi povreda koje sam zadobio, jer planinskih zrak mi je odgovarao. Nakon prvih koraka i prvih planina Plješevice i Osječenice, sa već prekaljenim planinarima Fikom Karajićem i Šefikom Sadikovićem, jednostavno sam se zaljubio u ovu vrstu sporta koji mi je postao sastavni dio života, pa sam se s vremenom počeo ozbiljno baviti planinarenjem”, priča Jasmin, koji sada ne može provesti sedmicu dana da ne ode u panine.

Pješačenje u prirodi

Pored uspinjanja na opasne litice i vrhove, Jasmin voli i pješačiti. U Krajini je mnogima ostao u sjećanju, a na državnom nivou poznat kada je 2009., 2010. i 2011. godine, organizovao pješački maraton Bihać – Srebrenica pod motom “Za suživot i toleranciju svih naroda u BiH” u čast nedužno stradalim žrtvama, kao i maraton na relaciji Bihać – Vukovar u znak žrtvama palim tokom zadnjeg rata na prostoru bivše Jugoslavije.

“Pa nekako je sve i počelu upravo sa pješačenjem u prirodi, kako mi je savjetovao lijekar nakon nesreće. Zatim sam počeao da organiziram maratone u znak svih nastradalih tokom proteklog rata. Tri godine zaredom sam pješačio od Bihaća do Potočara, gdje i danas svake godine odlazim na trodnevni maraton od Nezruka do Potočara. Također sam organizovao maraton Bihać – Vukovar kao znak naše pažnje i suosjećanja prema žrtvama u susjednoj Hrtvatskoj. Dakle, volim pješačenje i maratone, jer su isto tako zahtjevni i izazovni kao i planinarenje.” kaže Jasmin.

Najviše mu je u sjećanju ostalo uspinjanje na Kavkaski vrh Elibrus, gdje su se pojedini članovi njegove ekipe promrzli zbog slabe pripreme i nedostatka adekvatne opreme, ali ipak je sretan što se sve dobro završilo i bez ljudskih žrtava.

“S nama u ekspediciji bila je i članica jednog riječkog kluba iz susjedne Hrvatske, koja se nije adekvatno pripremila za uspon, te je zbog nedostatka fizičke spreme i opreme, odustala na 5.300 metara u jednom “sedlu” samo 300 metara ispod vrha. Kao člana grupe nismo je mogli ostaviti, nego smo bili uz nju dok nisu došli drugi članovi kluba koji su je uputili nazad prema baznom kampu. Upravo od tog stajanja u “sedlu” krv mi nije kolala u nožnim prstima, jer sam stajao i izgubio sam svih deset noktiju na nogama, što je uzrokovalo da prekinem uspon kako bi se oporavio od toga, a zatim sam se ispenjao vrh, gdje mi je zbog hladnoće zamrznuo aparat Na svu sreću vrijedna ekspedicija iz Rumunije nas fotografisala i kasnije poslala slike.” završava Jasmin priču o svom najuzbudljivijem planinarskom doživljaju.

Draži ovog sporta su mnogobrojne, kaže Jasmin i naglašava kako je boravak u prirodi od velike koristi za ljudski organizam, jer mladi ljudi puno borave u zatvorenom prostoru što izaziva razne vrste savremenih bolesti, dok izlazak vani u prirodu, a posebno uspinjanje na planine gdje je zrak drukčiji, čišći i zdraviji, jača čovjekov organizam i čini njegov duh jačim.

Planinarenjem do zdravlja

“Sam boravak u prirodi je višestruko koristan za svaku osobu, a s vremenom kad se penjete na vrhove raznih planina i osjećaj kada ste iznad svega onoga što nam je svakodnevnica, ima neku posebnu čar. Oprema je dosta skupa, jer s vremenom kako postajete profesionalniji i vaši prohtjevi za većim planinama rastu, zašto je potrebna i kvalitetnija oprema. Što se tiče osjećaja, teško ih je opisati, to čovjek jednostavno mora probati i tek onda će da zna da li voli ili ne voli planinarenje.” kaže Jasmin.

Na kraju, Jasmin poručuje svim mladim ljudima da se bave planinarenjem, jer im to prije svega pospješuje zdravlje, daje priliku da spoznaju mnoge krajolike, da uspostave kontakte sa mnogim ljudima i njihovim kulturama.

“Treba istaći da je planinarenje veoma zahtjevan i rizičan sport koji zahtjeva velika odricanja iz razloga što alpinista prolazi kroz naporne pripreme da bi mogao uspješno realizirati visokogorsku ekspediciju. Da ne govorimo o tome koliko na sve to utiče pravilna aklimatizacija i prilagođavanje tijela na određene visine, te vrhunska oprema koja nas štiti od raznih nepogoda na planinama. Uspeo sam se na mnoge vrhove u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji a najznačajniji su Elbrus u Rusiji, 5.642 metra nadmorske visine i najveći vrh Europe i tako se upisao kao prvi Bišćanin na krovu Europe. Zatim su tu Musala u Bugarskoj najviši vrh Balkana, Triglav u Sloveniji najviši vrh Julijskih Alpa, Mont Blanc drugi vrh Europe i mnogi drugi vrhovi i planine u Europi. Trenutno se pripremam na Kamiško-Savinjskim Alpama za februarski zimski uspon na Mont Blanc sa partnerom Fikom Karajićem iz Velike Kladuše.” kaže Kličić na kraju.

Izvor: Al Jazeera  

poslovnidnevnik.ba