Trgovački imperij Mirka Tuša, privrednika iz Celja, počeo se stvarati 1989. godine, kad je Tuš otvorio manju trgovinu i mjenjačnicu u Slovenskim Konjicama, a danas ima 3.000 zaposlenih i 350 poslovnih jedinica, među njima stotinjak većih marketa i supermarketa. U dobra vremena ostvarivao je godišnji prihod od oko 900 miliona eura, ali je sada u teškoćama.

Tuševi problemi nastali su zbog prevelike ekspanzije i ambicija, ali i velike kreditne izloženosti, pa mu prijeti i stečaj u kojemu bi izgubile i banke.

Dugovi Tuša prema bankama su procijenjeni na 370 miliona eura, a dug prema dobavljačima na oko 130 miliona eura.

Osim toga, zbog jačanja trgovačke konkurencije Tušev udio u slovenskoj maloprodaji smanjio se na oko 11 posto, a ne ide mu na ruku niti prezasićenost tom djelatnošću na slovenskom tržištu budući da se, prema analizama, Slovenija nalazi na trećem mjestu među evropskim zemljama s najvećim viškom trgovačkog prostora prema glavi stanovnika.

Slovenska vlada bankama nudi da pristanu na model koji bi omogućio Tušu nastavak rada i izbjegavanje stečaja, kako zbog brenda jednog od vodećih kupaca slovenskih proizvoda, tako i zbog Tuševa značenja u lokalnoj sredini i opstanka zaposlenih.

U studiji o modelu preustroja u poslovnu zadrugu, koji je slovenska vlada naručila od ekonomista Bogomira Kovača i platila je 4.500 eura, predviđeno je da bi Tuš u 10 godina opet stao na noge, a vlasnički udio u njemu steklo bi i oko 200.000 njegovih redovitih kupaca, pri čemu bi značajne koncesije u pogledu svojih potraživanja trebale dati banke i dobavljači.

“Banke će morati odlučiti žele li odmah dobiti vrapca u ruci ili čekati goluba na grani”, kazao je za Slovensku televiziju Zdravko Počivalšek, ministar privrede, dodavši da je bankama bolje da pričekaju jer će tako dobiti više nego što mogu očekivati ako Tuš natjeraju u stečaj.

Slovenska vlada podupire ovaj model spašavanja Tuša, o čemu svjedoči činjenica da se na projektu najviše angažirao Tadej Slapnik, državni sekretar u kabinetu premijera Mire Cerara. On je prije nekoliko godina predlagao da se na taj način reorganizira Mercator, koji je onda nakon višegodišnjih pokušaja ipak morao zbog dugova biti prodan Agrokoru, što Slapnik i danas smatra lošim potezom zbog smanjenih mogućnosti plasman slovenskih proizvoda u Mercatorovoj mreži u jugoistočnoj Europi. On je uvjeren je da bi ovaj put ideja o zadružnom povezivanju, odnosno prvoj slovenskoj kooperativi u trgovini, po uzoru na Italiju i neke druge zemlje, mogla uspjeti. Neki slovenski poslovni analitičari skeptični su da bi do ostvarenja ove ideje moglo doći jer se ipak radi o posrednoj pomoći države, a računa se i na nacionalne sentimente u odbrani preduzeća koje je privatno, što nije uspjelo niti u slučaju Mercatora.Poziciju Tuša otežava i situacija u kojoj do kraja januara ove godine mora osigurati i treći reprogram kreditnih obveza, na što bi moralo pristati više od tri četvrtine banaka kojima kompanija duguje.

Tu će presudna biti i riječ Hete, “loše banke” Hypo Alpe Adria Banke (HAAB), koja drži najveći pojedinačni dio Tuševa kreditnog portfelja koji dospijeva krajem mjeseca.

Sudbina trećeg najvećeg slovenskog trgovačkog lanca, čija je kompanija u BiH lani završila u stečaju s 500 otpuštenih radnika i 38 miliona eura duga dobavljačima, do tada će najvjerojatnije biti poznata.