Sjedi li Njemačka na “bačvi baruta” u vremenima pandemije? I jesu li odgovornima u zemlji stvari „izmakle iz ruku”? Ako je točna samo polovica citata, koji po tvrdnjama novina Bild dolaze s jedne interne video-konferencije s predstavnicima pokrajina, onda je Angele Merkel definitivno izgubila strpljenje. “Moramo biti još stroži, inače ćemo se vratiti tamo gdje smo bili prije 14 dana”, rekla je Merkel. Koliko je kancelarka izgubila strpljenje pokazuje njezina reakcija na još uvijek veliku želju za putovanjima među stanovnicima Njemačke. “Za Božić je 50.000 odletjelo na Kanare i Maledive”, navodno je rekla tijekom konferencije. Uz to je primijetila: „Sto puta sam pitala zašto se takva putovanja ne mogu jednostavno zabraniti? Da bi onda dobila odgovor, kao da je skovan za bivše građane DDR-a: da je Njemačka slobodna zemlja.”

Ako su na konferenciji zaista izgovorene te riječi i ako je kancelarka od pokrajinskih premijera zaista dobivala takve odgovore, s pravom je povrijeđena. Negatori korone, od kojih su neki desničarski ekstremisti, vole se pozivati ​​na DDR-biografiju Angele Merkel, kada osuđuju pandemijom izazvana ograničenja građanskih prava, koja smatraju nerazumnim.

Legendarni „jaki živci” Angele Merkel

Izmiču li Njemačkoj stvari iz ruku? Ono što je sigurno jest da broj infekcija ponovo lagano opada, ali očito nedovoljno brzo kako bi se zaustavilo širenje opasno mutiranog virusa u Njemačkoj. Također je sigurno da je dosta vremena izgubljeno u napornom čekanju da EU odobri cjepivo koje se sada isporučuje sa zakašnjenjem.

Uznemirujući je znak kada kancelarka, čiji su snažni živci u brojnim pregovorima o raznim temama postali legendarni, izgubi prisebnost. U siječnju 2021. Merkel je postala ono što Amerikanci nazivaju “lame duck”. Ove jeseni ona odlazi s dužnosti kancelarke. Svi to znaju i to je jedan od razloga zašto njezina riječ očito više nema onu težinu kao prije. Pogotovo što su pokrajine u osnovi odgovorne za provedbu svih rezolucija. Međutim, mnogi pokrajinski premijeri, s kojima Merkel mora pregovarati, žele biti ponovo izabrani, znaju da su ljudi umorni od pandemije i čeznu za ublažavanjem strogih mjera.

Na kraju svoga kancelarskog mandata, međutim, Merkel ne želi biti upamćena kao kancelarka kojoj zbog pandemije nije uspjelo svladati posljednje metre na funkciji šefice vlade. I to nakon što je svladala financijsku krizu, a potom i teške sporove oko prihvata brojnih izbjeglica u jesen 2015. i u godinama koje su uslijedile. A tu se mora spomenuti i Donald Trump, čije je predsjednikovanje za njemačku kancelarku predstavljalo sve samo ne zadovoljstvo, zapravo suprotnost tome.

 „Kukanje na visokoj razini”

Merkel zastupa mišljenje koje sigurno nije sasvim pogrešno: da ljudi u Njemačkoj „kukaju na visokoj razini”. Čak i trenutne mjere lockdowna, koje pokazuju prve efekte, nisu ni približno stroge kao na primjer ograničenja u Italiji, Španjolskoj ili Francuskoj. Drugim riječima: zatvoreni restorani, otkazani letovi i nekoliko tjedana bez svježe frizure je nešto što kancelarka smatra podnošljivim. Pod tim ona ne podrazumijeva sudbinu vlasnika restorana, kulturnih djelatnika i umjetnika koji se, poput tisuća drugih privatnika i samozaposlenih, plaše za svoju egzistenciju i ekonomsko preživljavanje.

Pandemija u Njemačkoj je utrka s vremenom. Tromi početak cijepljenja izaziva ljutnju. Više ograničenja od onih koja trenutno postoje – teško je provesti. Bezbrojni zbunjujući sastanci pokrajinskih premijera i kancelarke svima su rastegnuli živce. Jedina nada koja ostaje je da se horor-scenariji o mutacijama virusa neće u potpunosti obistiniti. Trenutno je Njemačka prilično nemoćna. A proljeće i s njim polagano vraćanje u normalan život, čini se kao da je jako daleko./dw.com/

Poslovnidnevnik.ba