U MORU kod Trsta u Italiji danas je pronađen slovenski surfer koji je jučer nestao nedaleko od Umaga. Nestao je oko 17 sati, zajedno s jednim Hrvatom. U međuvremenu je Hrvat još sinoć doplivao do obale, a za Slovencem je potraga nastavljena sve do današnjih popodnevnih sati.

Prema pisanju medija, radi se o 47-godišnjem učitelju tjelesnog odgoja Goranu Jablanovu. Tražili su ga Lučka kapetanija Umag, vatrogasci, pomorska policija i Gorska služba spašavanja.

Spas nakon više od 24 sata

Napokon je oko 18 sati pronađen u Italiji. To znači da je u divljem moru proveo više od 24 sata.

Prema informaciji koju je objavila slovenska POP-TV, surfer je smješten u bolnicu jer je bio iscrpljen, gladan i pothlađen. Sad mu je stanje stabilno.

Uspio je preživjeti u moru zahvaljujući zaštitnoj opremi od neoprena u koju je bio odjeven te dasci za koju se držao. Pomogla mu je i relativno visoka temperatura mora za ovo doba godine.

Što kaže daljinska plivačica?

Zanimalo nas je kako je uopće moguće izdržati toliko dugo u moru po ovakvom nevremenu.

Razgovarali smo s Dinom Levačić. 22-godišnja daljinska plivačica nedavno je preplivala kanal Kaiwi na Havajima, dug 42 kilometra. Osim toga, ona je prva Hrvatica koja je preplivala La Manche. Također, prva je Hrvatica koja je preplivala cijeli krug oko Manhattana (46 km).

Za preplivavanje 42 kilometra iznimno nemirnog mora u kanalu Kawai, prepunog meduza, morskih pasa i valova koji su dosezali visinu od 13 metara, Dini je trebalo 12 sati i 7 minuta.

Kako je moguće izdržati toliko u moru?

“Ne može to svatko, naravno. S obzirom da je gospodin izašao jedriti na takvo more, pretpostavljam da ima određenu razinu fizičke spreme. Također, more, valovi i ovakvo vrijeme mu nisu nepoznanica.

U takvim ekstremnim uvjetima ljudi idu do onoga što misle da su im granice. Mogu ići i iznad toga, što inače misle da je nemoguće. U tim trenucima sva energija ide u ono najpotrebnije, u preživljavanje. Ljudi zapravo nisu ni svjesni koliko mogu. Tek u takvim situacijama naše prave sposobnosti izađu na vidjelo.”

On ima 47 godina. Utječe li njegova dobna granica na sposobnost preživljavanja?

“Ovo čime se ja bavim, ova preplivavanja kao što je La Manche i slično, ja sam tu mala beba. Tu većinom plivaju ljudi upravo tih godina; iznad 30, 40 i 50 godina. S godinama im raste izdržljivost, a i mentalno su čvršći, iskusniji i smireniji.”

Što je čovjeku u glavi kad pliva kilometrima?

“Ne mogu se uspoređivati s tim. Ja uvijek imam mogućnost izaći na brod koji je par metara od mene. Kad sam plivala Vis-Split, bila sam na domaćem terenu, na sigurnom. Nije bilo straha. Na Havajima lijevo i desno od mene tisućama kilometara nije bilo ničega. Osjećate strahopoštovanje prema moru. Potrebna je ta doza strahopoštovanja. Koliko smo god mi napredna bića, priroda nas vrlo lako sredi.”

Je li volja najvažnija?

“Da. U ovakvim ekstremnim stvarima je bitnija glava nego fizička sprema. Možete biti fizički sto posto spremni, a u glavi 95 posto spremni, prije ćete pogriješiti. U ovakvim stvarima glava izvuče maksimum iz čovjeka. Može vas smiriti i motivirati. Ovo što ja radim je samotan sport. U nekim trenucima morate sebi govoriti ‘još malo, još samo malo’.”

Je li moguće da prosječan čovjek preživi ovakve uvjete uz dovoljno jaku volju?

“Naravno. Mislim da je kod svih ljudi volja za životom i preživljavanjem primitivan instinkt koji izvlači nevjerojatnu fizičku i psihičku snagu”, ispričala nam je Dina Levačić.

Što kaže spasilac?

Osim s Levačić, razgovarali smo s pročelnikom HGSS-a Vinkom Prizmićem.

Upitali smo ga kako je Slovenac uspio preživjeti.

“Glavna ugroza je hipotermija. More je relativno toplo, bilo je jugo. Bio je fizički aktivan. Pretpostavljam da je bio na dasci. Ako je imao neopren odijelo, stvar je očuvanja energije. Čovjek ima određenu količinu energije. Ukoliko je uronjen u more, njegov termostat održava temperaturu na 37 stupnjeva. Ako je uronjen u more i izložen vjetru, a nema zaštitnu odjeću, on grije okolinu. Organizam se stalno trudi zadržati toplinu i ne iscrpiti energiju. U ovom slučaju on je očito imao dovoljno energije i zaštite u vidu odijela.

Bio je vjerojatno i fizički aktivan. Bilo je i relativno toplo more. Čovjeku u sjevernim morima se već nakon minute počinju kočiti ruke i noge”, smatra Prizmić.

Jeste li se već u svojoj karijeri susreli s ovakvim slučajem?

“Ne, ne mogu se sjetiti. Predavao sam na obuci za pomorce po sjevernim morima. Postoji tablica s dvije skale koje ukazuju koliko točno čovjek može izdržati u slanoj vodi dok mu se ne počnu kočiti udovi i dok ne padne u nesvijest. To su relativno kratka vremena koja ovise o zaštitnoj odjeći kao što je ronilačko odijelo. Ono čuva tijelo od gubitka topline i energije.

Da mu se to dogodilo u rijeci, ne bi preživio. Kad je čovjek uronjen u more, stalno grije more oko sebe. Kad je u rijeci, stalno grije neku novu vodu koja otiče i puno brže se pothladi”

Index/Poslovnidnevnik.ba

Komentari

komentari