Skori ulazak Makedonije u NATO čini Srbiju sve usamljenijim “ostrvom” među zemljama članicama sjevernoatlantske alijanse i navodi je da preispita svoju bezbjednosnu poziciju i dalje korake, ukoliko ne želi da nastavi putem sve veće izolovanosti, smatraju analitičari.

Na samitu NATO-a u Varšavi, 11. i 12. jula, Makedoniji, koja bi trebalo da uskoro promijeni ime u Sjeverna Makedonija, zvanično je upućen poziv za uključenje u taj vojni zavez. Takav potez omogućilo je nedavno okončanje dugogodišnjeg spora sa susjednom Grčkom u vezi sa imenom, što je nekadašnju najjužniju republiku SFRJ dugi niz godina blokiralo u procesu željenih euroatlantskih integracija.

U narednom periodu Makedoniji predstoje pristupni pregovori, potpisivanje i ratifikacija Protokola o pristupanju od strane svih zemalja članica i konačno – ratifikacija u makedonskom parlamentu, objašnjava za Glas Amerike Marija Ignjatijević, istraživačica Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ocjenjujući da se čini da poslije rješavanja spora sa Grčkom, Makedonija nema većih prepreka na putu ka članstvu u NATO-u.

Neke od važnih zemalja članica, poput Njemačke, podržavaju i lobiraju za pristupanje Makedonije Alijansi, kao i Evropskoj uniji, podsjeća Ignjatijević. Pored rješavanja političkog problema u vezi sa imenom, nova vlast u Makedoniji je usmjerena ka reformama koje vode poboljšanju stanja vladavine prava u zemlji, te ne postoje konkretni problemi koji bi mogli da uspore pregovore i proces pristupanja Makedonije NATO-u, ocjenjuje ona.
Ostrvo Srbija

Ulaskom Makedonije u NATO, Srbija ostaje – uz izuzetak Bosne i Hercegovine, u kojoj se približavanju NATO-u protivi Republika Srpska – “ostrvo” na karti Alijanse u regionu, čuvajući svoju proklamovanu vojnu neutralnost, dok istovremeno višestruko više sarađuje sa NATO-om, nego sa Rusijom.

“Bez obzira što je Tramp uzburkao sada duhove osporavanjem NATO-a otvarajući pitanja da li postoji svrha za postojanje tog saveza u budućnosti, hajde da pođemo od pretpostavke da ‘duboka država’ kod Amerikanaca i članice NATO-a sa evropskog kontinenta nisu pobornici razbijanja u ovom trenutku jedinog efikasnog vojnog saveza i da će se proces konsolidacije i širenja nastaviti – što dovodi naš region u vrijeme u kome će Srbija biti jedini izuzetak”, kaže za Glas Amerike Aleksandar Radić, vojnopolitički analitičar.

Radić podsjeća da će, pored toga što će Srbija uskoro biti okružena zemljama članicam NATO-a, i značajan broj Srba živeti u državama članicama NATO-a.

“U takvoj atmosferi naravno da moramo da otvorimo pitanje šta se to dešava sa Srbijom i da li je ta naša pozicija održiva, odnosno – ako želimo da ostanemo vojno neutralni, na koji način možemo da funkcionišemo u situaciji u kojoj smo okruženi članicama jednog saveza i koliko to podrazumjeva da moramo da imamo znatno jačanje ulaganja u vojsku – ne na riječima nego na djelu – da bismo mogli da stvorimo atmosferu u kojoj možemo da kažemo da imamo odbrambeni adut prema svakoj pojedinačnoj zemlji u okruženju, jer naravno ne možemo da se poredimo sa čitavim savezom”, kaže Radić.

I Marija Ignjatijević smatra da proširenje Alijanse na Zapadni Balkan svakako doprinosi regionalnoj stabilnosti i bezbjednosti, ali i da stavlja Srbiju pred ispit.

“Kada je riječ o Srbiji, članstvo Makedonije u NATO-u svakako može staviti održivost neutralnosti Srbije na probu u budućnosti, s obzirom na to da će, okružena zemljama članicama Alijanse i aspirantima za članstvo, biti izložena većim pritiscima sa Zapada i Istoka da precizira svoje spoljnopolitičko usmjerenje”.

Ignjatijević ocjenjuje da proširenje NATO-a na Zapadnom Balkanu jeste blisko povezano sa takmičenjem sa Rusijom za uticaj u regionu, te da članstvo Makedonije u NATO-u neće doprinijeti smirivanju tenzija na relaciji Zapad-Istok i da se reakcija Rusije svakako može očekivati.

“Međutim, kao i u slučaju Crne Gore koja je prošle godine postala punopravna članica Alijanse, pristupanje Makedonije neće imati suštinskih posljedica na bilateralnu saradnju ove zemlje sa Srbijom, kao ni na partnerski odnos Srbije sa Alijansom”, procjenjuje Ignjatijević za Glas Amerike.
Srbija sve izolovanija gubi lidersku poziciju

Aleksandar Radić ističe da Srbija postaje sve više odsječena od svog okruženja, pošto NATO ima svoj mehanizam saradnje, koji Srbiju polako bezbjednosno izoluje.

Beograd je tradicionalno kao glavni grad bivše Jugoslavije imao posebnu moć i uticaj u regionu, smatra Radić, ali sada je Hrvatska po prvi put dospjela u istorijsku situaciju da zadobije tu moć i da zemlje regiona sve više vojno veže za sebe – ponajprije Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, zemlje u kojima su Srbi značajan dio populacije.

“Hrvatska je članica NATO i potrudiće se da, na primjer, školuje vojne kadrove (iz BiH i CG) na svojoj vojnoj akademiji, na hrvatskom jeziku”, kaže Radić.

“Mislim da nismo svjesni posljedica izolacija Srbije do kojih dovodimo na ovaj način, a nismo ni pokušali da stvorimo neku vrstu protivodgovora, jer samo imamo jednu zaista ispraznu frazu koju ponavljamo da smo mi, eto, lideri jednog regiona. Po čemu smo mi sad najmoćniji u regionu, kad su svi oni dio jednog saveza”, pita Radić i ocjenjuje da članstvo u NATO-u znači i jače evropsko povezivanje na bezbjednosnom nivou.

SB/PD.ba

Komentari

komentari