Benjamin Isovic sin rahmetli Safeta “živim od svog rada  ,dobio sam tantijeme za mog oca koje su iznosile 52,00 KM .”
“Veći publicitet, pa i pažnju medija privlači ponašanje koje bi trebalo biti normalno od onoga koje je socijalno patološko.“

U životu su stvari vrlo jednostavne. S tim da nekim potezima, opet vrlo jednostavnim, sebi možete uskratiti lagodan život. Barem u finansijskom smislu.

Šta bi falilo, možda ćete se upitati, članu SDP-a BiH i zamjeniku predsjedavajućeg Općinskog vijeća Centar Sarajevo Benjaminu Isoviću da mu svaki mjesec na konto „liježe“ 3.600 KM? Pa, ništa mu ne bi falilo. Samo što se on odrekao te mjesečne plate. A da nije, niko mu ne bi zamjerio.

Kad Halidu Genjcu, parlamentarnom veteranu SDA sa Marindvora, koji je zakletvu naučio prije frtalj stoljeća i zapamtio je kao „Danas kada postajem pionir…“, niko ništa ne zamjera, zašto bi Benjaminu Isoviću?

Ili, recimo, zamislite SNSD-ovku Dušanku Majkić da se odrekne 5.000 KM. Ona, eventualno, može dodati istu cifru na tu, već postojeću. Na konto za odvojeno-razdvojeni život, na suživot u BiH i život u mrskom Sarajevu tih nekoliko sati koje provede u Parlamentu s najjeftinijim restoranom i u južnoj i u sjevernoj hemisferi.

Ili, naprimjer, imate i onog HDZ-ovca, kao traka iz samoposluge dugog jezika, Nikolu Lovrinovića. Je li on, možda, ušao u politiku da nešto promijeni? Ne, dragi Nikola, ti ništa ne možeš promijeniti. Pa ni Izborni zakon. U politiku se, na brdovitom Zapadnom Balkanu, ulazi uglavnom da bi se nešto zaradilo, ušićarilo, pa i ukralo.

Ah, da, spomenuo sam tri zastupnika. A za ovaj razgovor sam zamolio vijećnika. Pardon.

Gospodine Isoviću, čekajte malo. Meni je prosto nevjerovatno da ste se odrekli plate u iznosu od 3.600 KM. Po kalkulatoru na mom „Meizu“ telefonu, to je 43.200 KM na godišnjem nivou, plus porezi. Znate li gdje će te pare otići?

– Nisam se ja ničega odrekao, ustvari, nisam prihvatio ono što mi ne pripada nikako drugačije osim po slovu pravilnika i što nisam zaradio! Moramo početi praviti razliku između onog kolokvijalnog “jesi li dobio platu“ i onog ispravnog “jesi li zaradio platu”! Dobra je stvar što ćemo imati povišenu brigu za taj novac kog smo se “odrekli” i što će on biti pridodat masi koja će poboljšati stvari u Centru. Vjerujem da će u ovoj pandemijskoj stisci on naći put do pravih korisnika, tj. onih kojima je najpotrebniji. Imam puno povjerenje u načelnika Srđana Mandića da će pravilno i zakonito rasporediti tu sumu.

Da li se takva odluka, pošto nemam nikakvog iskustva, donosi u krugu porodice ili individualno? Realno, teška je.

– Realno, nije! To je moj individualni etički odnos prema stvarima oko mene! I nada da će biti primjer i model drugima. Posebno mojoj djeci! U tome imam bezuvjetnu podršku porodice! Mi smo uhodan tim koji igra pošteno.

U pripremi ovog razgovora, kazali ste mi da je činjenica da ste se odrekli mjesečne plate od 3.600 KM nešto „najnormalnije“. Pa, kako? Kada se član SDA,Halid Genjac, najdugovječniji parazit naše zakonodavne vlasti, nije odrekao niti stotinu maraka zarad bilo čega u ovih sto – dvjesto godina, koliko dolazi u zgradu na Marindvoru?

– Ne bih govorio ni o kome posebno, negativni, besprizorni primjeri me ne zanimaju. Reći ću jedino da veći publicitet, pa i pažnju medija privlači ponašanje koje bi trebalo biti normalno od onoga koje je socijalno patološko. To rječito govori o jezivosti našeg ambijenta. Možda bi korisnije bilo da je više pitanja bilo postavljeno društvenim parazitima nego meni ovih dana. Meni je to kao da me pitate zašto nisam opljačkao banku. Apsurd! Uostalom, kao i mnogo šta u ponašanju koje nas okružuje.

Dobro, možda je suviše indiskretno, ali od čega Vi živite? Neko će, možda, spomenuti i Vašeg oca, slavnog interpretatora sevdalinki Safeta Isovića, tantijeme i slično.

– Živim od svog rada i njegovih rezultata. Osam godina vodim borbu za posao koji mi je nezakonito oduzet. Trenutno sam u šakama slobodne inicijative u domenu kulture, što je u ovim vanrednim okolnostima slično alpinizmu u Vojvodini. Jučer sam primio autorske tantijeme mog rahmetli oca za drugu polovinu 2020. godine koje iznose 52 KM. Hvala na pitanju, imam sve što mi treba. Vrlo sam zadovoljan!

Hajde, kad ste već na nogama, kakvim Vam se čini današnji SDP BiH? Meni je malo dezorijentisan… Mislim da je bez glave i bez repa. Više bez glave.

– SDP je velika, stara građevina koju je teško održavati i adaptirati. Ima puno ulaza i izlaza i puno je očiju uprto u nju. Mnoštvo je stanara raznih vrsta, ima onih koji spajaju po pet stanova u jedan, a ima i onih koji u svoj sobičak primaju migrante da se ne smrznu. Ili u smislu konkretnog odgovora, ima glavu, ima i rep, ali imaju ih i kućni ljubimac, i srna, i hijena, i vuk. Nekog nahraniš, a nekog opališ po njušci. Pitanje je samo moralnog principa i stava u vezi s tim! Treba se zapitati: jeste li u Partiju došli da date ili da uzmete!? Mak na konac, uvidio sam da, po svom habitusu, postoje samo dvije vrste ljudi u politici: oni koji su kroz Partiju/stranku stvorili sve što imaju i jesu, i oni koji su to imali i bez nje! Prvi, nažalost, ubjedljivo vode!

A da li je pomalo obeshrabrujuća činjenica da SDP BiH na posljednjim lokalnim izborima ni u jednoj od devet općina na području Kantona Sarajevo nije imao svog kandidata za općinskog načelnika? To što je već ranije dogovoreno da će, u slučaju dobrog rezultata „četvorke“, kandidat za gradonačelnika Sarajeva biti iz SDP-a BiH Bogić Bogićević više je manevarski potez Elmedina Konakovića – šefa, vidjelo se to na posljednjim lokalnim izobrima, jedne od dvije najjače partije u Kantonu Sarajevo, a i ona prva je nekad bila njegova – kao kompenzacija za nekoliko načelničkih kandidata, predsjednika Skupštine KS, ministre, itd… Jer, znamo da je funkcija gradonačelnika Sarajeva protokolarna. Osim što je ova spomenuta golema na simboličkoj razini.

– To je prilično pojednostavljeno. Mi smo kao SDP u poziciji saveznika posvećenih višem cilju: radikalnoj promjeni! Nemojte pitati ko je 1945. oslobodio Francusku, jer ćete potcijeniti veliku žrtvu francuskog pokreta otpora! Veličina SDP-a je upravo u tome da se podredi višem interesu nego da insistira na stranačkoj taštini. Dali smo znatan doprinos rezultatu i ja sam ponosan na tu činjenicu. Sada smo u prilici da poziciji gradonačelnika Sarajeva vratimo vrijednost, identitet i pijetet! Bogić Bogićević! Ima li ko jačeg?!! Volim reći da je lako mijenjati elite, a vrlo teško modele mišljenja i ponašanja. Zato su stvari na simboličkoj razini često važnije od upotrebnih, izvršnih… One pokazuju kuda treba ići!

A za šta ćete se Vi, kao zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Centar Sarajevo, boriti?

– Za opšte dobro i vrlo praktične boljitke građana opštine Centar!

Mislite li da politika može pobijediti?

– Ne, ali mislim da možemo pobijediti politiku! Bar onu kakvu smo do sada poznavali!

I, da ne zaboravimo, s Vama je i Ira Adilagić iz Naše stranke. Na istoj funkciji, samo iz druge partije, Naše stranke.

– Da, Ira je potpredsjedavajuća koja dolazi iz reda naših partnera, vrlo zanimljiva i dostojanstvena osoba. Ulijeva povjerenje! Ali, ne bih govorio više o njoj. Kao ni o sebi. Sačekajmo da prođe mandat i da vidimo šta smo napravili. Jedno je sigurno, ja ću vam i tada biti na raspolaganju za sve odgovore koje budem znao!

Hvala. U životu su stvari vrlo jednostavne. Amin.

(D. Bajramović)Slobodna Bosna

SB/PD.ba

 

Komentari

komentari